Um može živjeti jedino u prošlosti i preko prošlosti, ili u budućnosti kroz budućnost.

Sadašnji trenutak postaje njegov grob.

Um ne može postojati u ništavilu.

A biti u stanju bez uma, znači biti u meditaciji.

To može postati jedna od najvećih tajni, sam ključ koji otključava Božja vrata.

Kad nešto prođe umom, zapamtite: samo to je važno!

Nemojte reći da je dobro, ne recite da je loše, nemojte uspoređivati.

Nemojte željeti da bude nekako drukčije. Štogod jest, jest.

A što nije, nije.

Svi stvaraju veliki problem iz te napetosti.

Ljudi pokušavaju postići ono što ne postoji, a zaboravljaju ono što postoji.

Na primjer, kad plačete, duboko u sebi meditirajte.

Samo recite duboko u sebi: „samo to je važno!“

Nemojte to ocjenjivati, ne mislite kako to ne bi trebalo postojati.

Ne mislite ono što će drugi misliti.

Dopustite da to bude, a vi samo budite hladan , dalek promatrač.

Plač nije ni dobar ni loš.

Stvari jednostavno jesu, um počinje nestajati.

A vidjeti stvarnost bez uma, znači vidjeti istinu.