Upita li tko
što je duh ove zemlje, Japana:
Blistaju na jutarnjem suncu
cvjetovi brdske trešnje.

Norinaga Motoori

Ritam godišnjih doba prirodno prati život čovjeka.

Rascvjetalo stablo, mirna površina jezera, cvrkut ptica, jesenje bogatstvo plodova, čistoća snijega prizori su u prirodi pred kojima ponekad zasta­nemo i divimo im se, osjećajući se obogaćenima.

Ljepote prirode u Japanu, pak, više su od usputnih slika, one su živo prisutne u njihovoj tradiciji i kulturi kroz proljetne svečanosti uživanja u cvatu trešnje, kroz ljetne žetvene svečanosti te promatranje krošanja zaodjevenih u rujne jesenske boje.

Ipak, s najvećom se pažnjom prati cvat trešnje i nije nimalo neobično provesti čitav dan promatrajući njenu zanosnu krošnju.

I dok je u Europi ovo drvo iz porodice ruža omiljeno zbog svojih osvježavajućih plodova, u Japanu prvenstveno cijene njegov cvijet.

Tako u Japanu postoji više od dvije stotine sorti trešanja koje ne daju plod već se uzgajaju zbog ljepote i raskoši cvijeta.

Cvijet trešnje dobrodošlica je proljeću nakon duge i hladne zime, a u svojoj jednostavnoj ljepoti inspi­rirao je careve, princeze, umjetnike, pjesni­ke i obične ljude starog Japana te postao jednim od glavnih simbola Zemlje izlazećeg sunca.

Cvijet trešnje se u Japanu naziva sakura i u sebi sjedinjuje brojna simbolička značenja pojmova kao što su život, smrt, hrabrost, tuga, sreća, ženstvenost, odnos prema životu…

Trešnja cvjeta prije listanja i u kratkom razdoblju, u trajanju od sedam do deset dana, očarava svojim procvalim krošnjama koje bojaju nebo i okoliš laticama bijele, nježno ružičaste, žute, nježno zelenkaste i svijetlocrvene boje te unose u proljetni zrak dah proljeća.

Grane pojedinih sorti trešnje dodiruju tlo poput grana vrbe, ostavljajući nestva­ran dojam cvjetnog oblaka.

Prema jednoj od legendi, za cvatnju cvijeta trešnje zaslužna je božica Ko-no-hana-sakuya-hime, koja krajem zime lebdi ponad golih krošanja stabala trešnje te ih budi svojim toplim dahom i podsjeća da je vrijeme za odijevanje u najljepše cvjetne haljine, da je vrijeme za buđenje nove godine.

Sakura je nježan cvijet kratkog vijeka koji simbolizira i prolaznost života, a rasute latice na tlu ispod stabla slika su koja podsjeća na snijeg koji nestaje s prvim zrakama sunca.

Krošnje trešanja u cvatu podsjećaju također i na krupne oblake koji plove nebom te se razilaze i nestaju, metaforički simbolizirajući prolaznost i kratkotrajnost uz koje se veže japan­ski estetski ideal mono no aware.

Ovaj ideal ima korijene u budizmu: pojava i prolaznost stvari izazivaju osjećaj radosti i tuge koji se prožimaju i pretvaraju u obogaćujuće iskustvo.

Rasute latice trešnjina cvijeta
na vodama rižina polja –
zvjezdano nebo.

Buson

Ljepota i simboličko značenje cvijeta trešnje opisani su u glazbi i poeziji, iskazani u umjetnosti.

Pojam sakura samo jednom riječju izražava ljepotu, snagu i značenje jednog trenutka u prirodi.

Koliko se poštuje i voli cvijet trešnje Japanci će na svoj suzdržan način izraziti na brojne načine, od motiva cvijeta na kovanicama od sto yena, na slikama, rukom oslikanim kimonima, lepezama, čestitkama, do ispijanja čaja od trešnjinog cvijeta na ceremoniji vjenčanja i pjevanja tradicionalnih pjesama u čast sakure.

Nezaobilazan je motiv i u kabazaikuu, tradicionalnoj japanskoj umjetnosti izrade ukrasnih kutija od kore trešnjinog drveta koje se kori­ste za čuvanje čajeva, duhana te osobnih predmeta poput lepeze.

Sakura i samuraji

Silni velmoža
sjahao s konja
pred divljom trešnjom.

Issa

Cvijet trešnje simbol je i japanskih ratnika. Stoga su korice samuraj­skih mačeva vrlo često oslikane cvje­tovima trešnje.

Za samuraja cvijet trešnje predstavlja život koji može biti prekinut na samom vrhuncu, kao što vjetar raznosi latice trešnje u punom cvatu.

Život stabla trešnje povezuje se sa životom samuraja jer dok stablo trešnje unutar jedne godine četrdeset i devet tjedana živi i raste bez uočljivih promjena, ono u svome korijenju skladišti snagu koja čini da početkom proljeća, u samo tri tjedna, pokaže svu svoju raskoš bez obzira što će ta ljepota kratko trajati.

I baš kao što se i cvijet trešnje predaje proljetnom vjetru, tako se i samuraj svojim borbama predaje duhu sakure.

Hanami – promatranje cvijeta trešnje

Oživljavaju
tolike uspomene:
cvjetovi trešnje!

Basho

Svoju osobitu naklonost cvijetu trešnje Japanci izražavaju u broj­nim prigodama, ali najistaknutije kroz hanami, običaj promatranja i uživanja u cvijetu trešnje.

Hanami je običaj koji je na­stao početkom VIII. stoljeća, kada se jednaka pažnja posvećivala promatranju cvijeta trešnje, sakure, i šljive, ume.

Korijeni ovog običaja nalaze se u šintoističkim religijskim običajima, da bi kroz stoljeća postao profanijim, ali neraskidivo vezan s dugom japanskom tradicijom.

U početku je hanami bio privilegij pripadnika carskog dvora i plemstva.

Za samu ceremoniju u carskim vrtovima pažljivo se pripremao prostor oko stabala trešanja.

Posebno je bilo važno osigurati mir kako bi se istinski sudjelovalo u tom veličanstvenom trenutku u prirodi.

Hanami je bila prigoda za pisanje poezije, kaligrafiju, sviranje instrumenata i izvođenje plesova u kojima su plesačice ceremonijalnim pokretima uveličavale trenutak.

Ujedno su se pripremali svečani obroci od riže, ribe i povrća te se služio sake.

Ponekad bi carica u pratnji svojih dvorskih dama napuštala dvor kako bi u prirodi u miru motrile cvat ­div­lje trešnje.

Kroz stoljeća je ovaj običaj usvojio i običan narod.

Danas je hanami nezaobilazan praznik koji Japanci obilježavaju izletima u prirodu, parkove, odlascima u hramove, kako bi ispod rascvjetanih krošanja slavili dolazak proljeća.

Tih se tjedana diljem Japana održavaju posebno lijepe večernje svečanosti kada se ispod rascvjetanih krošanja pale obojeni papirnati lampioni i okupljaju obitelji i prijatelji.

Promatranje trešnjina cvata toliko je popularno da u periodu cvatnje japanska meteorološka služba redovito izvještava javnost o sakura zensen, “fronti cvatnje”, tj. o pomica­nju početka cvatnje od toplijeg prema hladnijem dijelu japanskog otočja. Jer ljepota više stotina ili tisuća rascvjetanih stabala na jednom mjestu, ljepota krošanja koje dodiruju vrhove raskošnih pagoda i hramova više je od tradicije i kulture.

To je način na koji se slavi veza čovjeka i prirode.

Svečanost hanami popularna je i izvan granica Japana.

Otvarajući se prema svijetu Japan je često poklanjao stabla trešnje kao simbol mira i prijateljstva.

Danas poznati nasadi su onaj uz rijeku Potomac u Washingtonu, te nasad od deset tisuća stabala u Berlinu koje je 1990. godine japanska vlada poklonila u znak sjećanja na Berlinski zid.

Gledati sakure i doživjeti hanami zasigurno je veličanstveno.

Bez obzira da li će nam se za to pružiti prilika ispod raskošnih nasada trešnje u Japanu ili ispod rascvale krošnje u našem vrtu, trenutak je to ushita ljepotom prirode koji vrijedi zaustaviti i pohraniti u zlatnoj škrinjici sjećanja.

http://nova-akropola.hror: