Oblast ničega

 

Odjednom kao da sam se raketnom brzinom počeo udaljavati od ove planete, uz pomoć te matice.

Vidio sam Zemlju kako odlijeće negdje daleko.

Solarni sistem je sa svim svojim blještavilom prohujao pored mene i nestao.

Brže od brzine svjetlosti, letio sam kroz centar naše galaksije, kako sam se kretao sve dalje i dalje, apsorbirao sam sve više i više znanja.

Saznao sam, kako u ovoj našoj galaksiji, tako i u cijelom univerzumu, život cvjeta u izobilju i u mnogim raznolikim oblicima.

Vidio sam mnoge svjetove.

Hoćete li jednu dobru vijest - nismo sami u Univerzumu!

Kako sam se vozio ovom maticom, tj. strujom svijesti, kroz centar galaksije, ona se stalno širila u formi fraktalnih energetskih valova.

Super veliki grozdovi galaksija, sa svom njihovom praiskonskom mudrošću, promicali su pored mene.

Prvo sam mislio kako ja to negdje idem; tj. da, u stvari, putujem.

Međutim, onda sam shvatio da kako se ta rijeka svijesti širila, tako se i moja vlastita svijest širila zajedno s njom i upijala u sebe sve ono što se nalazi u ovom Univerzumu!

Cijela kreacija, tj. sve što postoji, prošlo je pored mene. To je bilo nezamislivo čudesno!

Bio sam nešto kao dijete u nekoj Zemlji Čudesa!

Činilo mi se kako je sve što postoji u univerzumu prohujalo pored mene i nestalo negdje daleko u jednoj maloj točki od svjetlosti.

Skoro istovremeno, jedna druga Svjetlost se pojavila. Stizala je sa svih strana i bila je nekako drugačija; ta Svjetlost kao da je bila sazdana od više nego svih postojećih vibracija u univerzumu.

Opet sam i osjetio i čuo nekoliko baršunastih zvučnih prasaka.

Moja svijest, ili moje biće, širilo se sve više i više, da bi se na kraju stopilo sa cjelokupnim Holografskim Univerzumom, i više od toga.

Kako sam prešao u drugu Svjetlost, odjednom sam postao svjestan da sam transcendentirao Istinu.

To su najbolje moguće riječi koje imam na raspolaganju kako bih izrazio tako nešto, međutim, pokušat ću to malo bolje objasniti.

Kada sam prešao u drugu Svjetlost, ja sam se već toliko bio proširio, da sam se našao izvan granica Prve Svjetlosti.

Našao sam se u oblasti dubokog mira, tišine izvan svake tišine.

Mogao sam vidjeti i osjetiti VJEČNOST, izvan Beskonačnosti.

Nalazio sam se u Void-u, oblasti ničega.

Bio sam u pre-tvorevini, prije Big Banga (Velikog Praska).

Prešao sam preko praga početka vremena – Prvog Svijeta – Prve Vibracije.

Nalazio sam se u Oku Kreacije/Tvorevine.

Osjećao sam kao da sam dodirivao Božje Lice.

To nije bio nikakav religiozni osjećaj.

Jednostavno, ja sam samo bio sjedinjen s Apsolutnim Životom i Sviješću.

( moj komentar: 7. denzitet ? )

Kad kažem da sam bio u stanju vidjeti zauvijek, pod time mislim da sam mogao doživjeti cijelu Tvorevinu kako sama sebe stvara.

To je nešto što nema početak, niti kraj.

Od jedne same takve pomisli, čovjeku se zavrti u glavi, zar ne?

Naučnici smatraju da je taj Big Bang bio jedan jedini događaj u prošlosti, čime je stvoren ovaj Univerzum; a ja sam vidio da je taj Big Bang bio samo jedan od bezbroj Big Bang-ova kojim se univerzumi neprestano stvaraju, simultano i beskonačno.

Jedine slike koje mogu donekle podsjećati na takvo nešto, ljudskim pojmovima rečeno, bile bi one stvorene uz pomoć kompjutera kod korištenja tzv. fraktalnih geometrijskih jednakosti.

( moj komentar: sve su ciklusi ? )

Naši preci su znali o tome.

Oni su još davno govorili da Božje Biće periodično stvara nove Univerzume - izdišući, a druge razlaže – udišući.

Te epohe oni su nazivali Juga-ma.

Moderna nauka naziva to Big Bang-om (Velikim Praskom).

( moj komentar: balans ? )

Bio sam u apsolutnoj, čistoj svijesti.

Mogao sam vidjeti i doživjeti sve Big Bang-ove ili Juge, da vidim univerzume kako se stvaraju i rastvaraju.

U djeliću momenta simultano sam ulazio u sve njih. Spoznao sam da svaki, pa i najmanji djelić Kreacije tj. Svega Što Jeste, - ima moć stvaranja.

Vrlo mi je teško objasniti tako nešto.

Još uvijek ne mogu naći adekvatne riječi kako bih opisao tako nešto.

Nakon mog povratka, godine su mi trebale da asimiliram adekvatne riječi kojima bih uopće mogao opisati ovaj moj doživljaj u Void-u.

Sada vam samo mogu reći ovo; taj Void je, s jedne strane, manje nego ništa, a s druge, više nego sve što uopće postoji!

( moj komentar: opet - balans ? )

Taj Void je jedna apsolutna nula; a istovremeno - jedan kaos koji formira sve moguće.

To je Apsolutna Svijest; nešto mnogo više nego cijela Univerzumska Inteligencija.

Gdje se nalazi taj Void?

Ja to znam.

Void je unutar i izvan svega što postoji.

Vi ste upravo u ovom momentu, čak i kada živite, neprekidno u Voidu, i izvan njega, simultano.

Ne morate nigdje ići, ili umrijeti, da bi ste stigli tamo. Taj Void je vakuum ili – ništa – između svake fizičke manifestacije.

To je onaj PROSTOR između atoma i njihovih komponenti.

Moderna nauka je počela sa proučavanjem tog prostora koji se nalazi između svega.

Oni ga nazivaju Nulta-točka.

Kad ga god oni pokušaju izmjeriti, skale na njihovim instrumentima se pokazuju suviše ograničenima, jer tu se radi o - beskonačnosti, da se tako izrazim.

Oni nemaju metode, bar za sada, mjeriti beskonačnost. U vašim tijelima kao i u ovom Univerzumu ima mnogo više Nultog-Prostora nego bilo gdje drugdje!

Ono što mistici nazivaju Void-om, nije Void.

Pravi Void je pun energije, jedne posebne vrste energije koja stvara sve.

Sve, nakon Big Bang-a, je vibracija, sve od Prvog svijeta, koji je – prva vibracija.

Ono biblijsko “Ja jesam”, u suštini ima znak pitanja iza sebe.

“Ja jesam – Tko sam ja?”

Tako, Sve Što Jeste ili ova cjelokupna kreacija tj. tvorevina, je u stvari, Bog koji istražuje samog sebe, na svaki mogući način koji se može zamisliti, u jednoj neprestanoj, beskonačnoj pustolovini koja se odvija kroz svakog od nas pojedinačno.

Kroz svaki dio dlake na vašoj glavi, kroz svaki list na svakom drvetu, kroz svaki atom, Bog istražuje samog sebe, ono svoje čuveno “Ja jesam”.

Počeo sam shvaćati da je Sve Što Postoji, u stvari, jedno suštinsko Ja, bukvalno, vaše suštinsko Ja, moje Ja.

Sve skupa je jedno Veliko Ja.

To je i zašto Bog zna čak i kada neki list padne s drveta. To je moguće zbog toga što gdje god da se vi nalazite, upravo tu je i centar ovog univerzuma.

Gdje god se nalazi jedan atom, tu je i centar cijelog univerzuma.

Bog se nalazi u tome, a Bog je i u Void-u.

Kada sam istraživao Void i sve Juge ili Stvaranja, kompletno sam se nalazio izvan vremena i prostora, onakvog kakvog ga mi poznajemo.

U tom stanju proširene svijesti spoznao sam da se u Svemu Što Jeste ili Kreaciji, u stvari, radi o jednoj Apsolutno Čistoj Svijesti, ili Bogu, koja dolazi iskusiti život, onakav kakvog ga mi poznajemo.

Void, sam po sebi, lišen je praktičnog iskustva tj. doživljaja.

On je pre-život, stanje prije prve vibracije.

Božje biće traži više od onoga što su Život i Smrt.

Zbog toga i ima mnogo više stvari, nego što su to samo život i smrt, koje se mogu istražiti u ovom univerzumu!

Kad sam bio u Void-u, bio sam svjestan svega što je ikada bilo stvoreno.

To je bilo nešto … kao da sam bio u stanju da gledam kroz Božje oči.

Kao da sam postao Bog.

A onda, odjednom, nisam više to bio.

Jedino što mogu reći - gledao sam kroz Božje oči.

I tada mi je odjednom postalo jasno zašto postoji svaki atom, jer mogao sam vidjeti - SVE.

Ono što je interesantno, to je da kada sam ušao u Void, iz njega sam se vratio uvjeren da se Bog ne nalazi - tamo.

Bog je ovdje.

To je ono o čemu se radi.

Ta stalna potraga, odnosno tendencija čovjeka da traži Boga tamo negdje daleko…

Bog nam je dao sve, a to sve je ovdje – to je to.

A ovo što se s nama događa, to je Božje Istraživanje Boga, Kroz Nas Same.

Ljudi toliko pate da postanu Bogovi, a nemaju vremena shvatiti da smo svi mi to već odavno, mi smo u ovom momentu - Bog, i taj Bog postaje - mi.

To je ono o čemu se, u stvari, radi.

Kada sam ovo shvatio, tada sam završio sam s Voidom, i onda sam poželio da se vratim u ovu kreaciju, ili Jugu. To mi se činilo toliko jednostavno za napraviti.

Onda sam se odjednom vratio nazad kroz drugu Svjetlost, ili Big Bang, čuvši opet usput nekoliko onih baršunastih šumova.

Putovao sam rijekom svijesti nazad kroz cijelu kreaciju; bože, kakva je to vožnja bila!

Ogromni klasteri galaksija prošli su opet kroz mene, ovaj put ostavili su mi čak mnogo više saznanja. Prošao sam kroz centar galaksije, što je, u stvari, jedna crna rupa.

Crne rupe su ogromni prerađivači univerzuma, odnosno, mjesta gdje se oni recikliraju.

Da li znate što se nalazi s druge strane te crne rupe?

Mi se nalazimo; naša galaksija; koja je, opet, reprocesuirana od nekog drugog univerzuma.

( moj komentar: alternativne realnosti ? )

Sa cijelom svojom energetskom konfiguracijom, naša galaksija je izgledala kao jedan fantastičan grad svjetala.

Sva energija s ove strane Big Banga je svjetlost.

Svaka sub-atomska čestica, atom, zvijezda, planeta, čak i sama svijest, sazdani su od svjetlosti i imaju određenu frekvenciju.

Svjetlost je živa stvar.

Sve je sačinjeno od svjetlosti, čak i kamenje.

Tako je sve i živo.

( moj komentar: negdje sam ovo već spomenuo ? )

Sve se sastoji od te Božje Svjetlosti; i sve je veoma inteligentno.

 

 

Nastavlja se…

( Ovaj tekst, Mellen-Thomas Benedicta, prenesen je s interneta; originalno je bio objavljen pod naslovom: The Road to Death )

http://www.val-znanje.com/