Proroci i vjeroučitelji nalik su na putokazne znake, namijenjene onim duhovnim putnicima, koji se izgubiše u pustinji. No onima, koji su se s Bogom sjedinili, ne treba ništa izim njihovog nutarnjeg oka, i božanske svjetiljke vjere; njima nisu potrebni putokazi, pa čak ni cesta kojom bi putovali. Takvi ljudi tada postaju znakovi drugima.