PROČITANO

465

PUTA

Reinkarnacija formi

U jednom starom mediteranskom gradu primijetio sam amforu od pečene gline koju su prodavali uz različite druge predmete… Približio sam joj se s čuđenjem jer bila je to rimska amfora za vino iz I. stoljeća… Uzevši je u ruke, vidio sam da je nedavno napravljena i da se, nekoliko metara dalje, prolaznicima nude mnoge slične posude. U prvi mah, razočarao sam se i pomislio: Ova me amfora prevarila. No, zatim sam počeo razmišljati.

U jednom starom mediteranskom gradu primijetio sam amforu od pečene gline koju su prodavali uz različite druge predmete…

Približio sam joj se s čuđenjem jer bila je to rimska amfora za vino iz I. stoljeća…

Uzevši je u ruke, vidio sam da je nedavno napravljena i da se, nekoliko metara dalje, prolaznicima nude mnoge slične posude.

U prvi mah, razočarao sam se i pomislio: Ova me amfora prevarila.

No, zatim sam počeo razmišljati.

Amfora me nije prevarila; iako joj je materijalni oslonac bio nov, njen oblik je bio autentičan i to ju je činilo sličnom izvornoj rimskoj amfori.

Moju dotadašnju predodžbu formirale su stare amfore, pune soli i patine, a videći jednu u njenom početnom stanju, nisam je prepoznao i prozvao sam je “lažnom”.

Dapače, ova amfora nije bila grubo izrađena kako bi prevarila turiste, već jednostavno da bi se u njoj prenosilo vino.

Mislim da su forme izdržljive i trajne, da vraćaju i obnavljaju svoj materijalni oslonac ne gubeći time ništa od sebe.

Forma, suprotno onome što misle neupućeni u filozofiju, nije materijalna već ima mentalno i nemjerljivo podrijetlo. Vidimo je i dodirujemo bez gledanja i dodirivanja.

Ono što zapravo vidimo i dotičemo jest materija usmjerena i oblikovana prema duhovnoj formi.

Poput onoga što smo viđali u pokusima u našoj mladosti kada bismo ispod papira stavili magnet, a papir posuli željeznom prašinom, i divili se čudesnom usmjeravanju čestica koje bi formirale vreteno na oba pola nevidljivog magneta.

Kada bismo maknuli ove čestice i stavili druge, ponovno bi se formiralo identično vreteno, odnosno vidjeli bismo da se magnetsko vreteno održalo, da se forma održala bez obzira što smo promijenili željeznu prašinu.

Metal nam jedino omogućava vidjeti i dodirnuti ono nevidljivo i neopipljivo vreteno lišeno materije, ali koje se uvijek pojavljuje i uvijek u istom obliku.

Na taj način, bezbrojne forme koje je ostvarila Priroda ili, na kraju krajeva, čovjek, a koje je zamislio Bog, ostaju vidljive ili nevidljive ovisno o tome posjeduju li ili ne posjeduju materiju koja ih utjelovljuje.

Nije materija ona koja traje, osim ukoliko je ne poimamo kroz njene neuobličene izraze. Forma je ona koja strpljivo čeka na svakom križanju puteva vremena.

Na ovim raskrižjima forme postaju vidljive, a zatim ih odnosi vjetar vremena.

Međutim, cikličnost ovog zakrivljenog univerzuma ponovno ih donosi i one se još jednom na trenutak utjelovljuju.

U tom trenutku one su savršene, mlade, jedinstvene.

Ipak, forma traje duže od onoga što se formiralo; vrijeme joj ne šteti.

Nije istina da forma evoluira, postoje jednostavno “porodice formi” koje, poput većih ili manjih mreža, poprimaju ovaj ili onaj oblik.

Zbog vremenskog razmaka između njihovog pojavljivanja ponekad kažemo: Ovo je nova forma.

Da onaj koji ovo piše nije poznavao rimske amfore iz I. stoljeća, nikada ne bi ispod nove gline otkrio stari nevidljivi uzor koji joj je dao oblik.

Ovo je univerzalni zakon, zakon Prirode.

Niti duh zbog svoje savršenosti, niti forma koja sačinjava njegovu sliku ne evoluiraju.

Ono što evoluira jest ono što se nalazi u sredini, između duha i forme, strastveni i vitalni psihički svijet koji stvara vlastita iskustva unoseći svoju protoplazmu između dva pola komplementarnog savršenstva: duha i forme.

Zbog toga su ideali savršenstva, poput Harmonije i Ljepote, trajni, nepokvarljivi, besmrtni.

Tražimo duh i formu velikog savršenstva; odbacimo ono što je neplemenito, prolazno, neharmonično, pokvarljivo, odakle god da dolazilo.

Ili bolje: prihvatimo to, ali uz uvjet da ga podredimo nepromjenjivim zakonima Ljepote i Besmrtnosti.

Filozof mora posjedovati čvrstoću, ustrajnost, strpljivost, dobrotu, plemenitost srca i čistoću tijela.

Glina je nova, ali duh i forma su stari, nezamislivo stari.

Vjetar povijesti koji nas je donio na pozornicu svijeta, još jednom nas oblači u novo ruho u cikličnom povratku.

Autor: Jorge Angel Livraga

https://nova-akropola.com/

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!