Nisam uspjela pročitati sva pisma vezana uz ovu temu, ali s obzirom da se sve više provlači kroz razgovore i razmišljanja o reikiju, osjetila sam poriv da kažem svoje mišljene i možda netko zavibrira istom rezonancom, što nam često pomaže da shvatimo da nismo sami i da mnogi misle slično.

     Prvo što bih učinila razdvojila bih pojam "Reiki" i ljude koji se "bave" reikijem. Naravno, najveći problem javlja se u segmentu prezentacije reikija, koji jedino i isključivo ide kroz ljude koji se njime bave. Posve je ljudski i prirodno da ćemo često prve naše zaključke u vezi bilo koje "duhovne tehnike" donijeti na osnovu osoba koje ju prakticiraju. Ako nam ta dotična osoba nije simpatična i još se k tome ne pridržava nekih osnovnih načela, ovdje i ne mislim na osnovna Reiki načela koja su univerzalna i nisu vezana samo za Reiki, već na ona koja mi očekujemo od te osobe. Primjerice, nekima će smetati da Reiki učitelj puši ili jede meso. Lista je podugačka i razlikuje se od osobe do osobe. Potpuno je logično da taj prvi dojam igra veliku ulogu, ali danas za razliku od prije nekoliko godina, budući reikista ima prilično velik izbor učitelja i njegovo je pravo birati prema svom afinitetu.

     Ono što sam od prvih trenutaka moga "učiteljevanja" nastojala prenijeti "učenicima" je da se ono što radim zove Reiki učitelj, a ne majstor (što je doslovan prijevod s engleskog i ima više konotaciju gurua nego učitelja). Moji "učenici" su samo i jedino učenici jedne nove tehnike koju ja trenutno znam a oni ne znaju, pa sam stoga "učitelj" te tehnike, to jest poučavatelj nečega što znam. To je moj stav od početka, koji mi je pomogao da ne nosim breme "gurua" i koji je pomogao meni i mojim "učenicima" da s lakoćom prebrodimo prve zamke. Njima, da shvate da nitko ne može ništa učiniti umjesto njih samih, a ja opet da izbjegnem suptilnu zamku prividne moći i kontrole u koju na žalost mnogi padaju. Shvatila sam da biti učiteljem dobivam izuzetnu šansu da učim i na tome sam beskrajno zahvalna Reikiju. Ovo sam napisala da možda pomognem nekom drugom učitelju na području koje je sklisko i koje od nas traži veću odgovornost spram nas samih.

     Ali da se vratim na ono što sam u početku spomenula - Reiki i ljudi koji se njime bave.
Reiki je jedna određena vibracija energije koju mi ljudi doživljavamo poput blaženstva, zato se Reiki često spominje kao božanska, inteligentna ili univerzalna energija. To su vrlo suptilne i visoke vibracije, potpuno nove za naše energetsko tijelo koje se naviklo vibrirati već nama poznatim vibracijama ovog svijeta "odvojenosti" u koji smo sami sebe zatočili našim mentalnim sklopovima i vjerovanjima. Međutim, mi kao pojedinci međusobno se razlikujemo. Među nama su osvještenije i manje osviještene osobe. Ljudi s bremenom niza svojih prijašnjih i sadašnje inkarnacije. Ljudi s različitim misijama, zadacima i učenjima. Šareni ljudski vrt s orhidejama, ružama i korovom. Svatko je od njih na određenoj razini duhovne evolucije, s različitim potencijalima, svrhom i lekcijama. Na sve njih pada zlatna kiša Reikija, koja je u ovoj formuli jedina konstanta, a sve ostalo su nepoznanice i naravno njihov rezultat je prividno različit. Razlika je kada blagoslov zlatne kiše padne na već plodno tlo, od onoga na kojemu još treba mnogo rada.
     

     Eto, ono što vidimo nije Reiki već "vidljivi" rezultat svih tih čimbenika. Znamo da sve što se u nama zbiva ima svoju manifestaciju u vanjskom svijetu kroz događaje i ponašanja, koji su često simbolični ili čak dovedeni do apsurda. Ego je preduvjet našeg postojanja i samim time vrlo je potreban, jer on je rezultat svih naših bivših osobnosti i izrazom je naše sadašnje osobnosti, te u našem materijalnom svijetu ima ulogu samoodržanja. Onaj "ego" o kojem ovdje govorimo proizlazi iz jednog uvriježenog svjetonazora posebno prakticiranog u zapadnoj civilizaciji, gdje se u središte svemira postavlja čovjek - centar svijeta. Mi jesmo kreatori, ali onda kada to ne proizlazi iz našeg ega. Što manje djelujemo iz našeg ega a više iz našeg "unutarnjeg bića ili višeg jastva", tada doista možemo reći da smo sustvoritelji svemira i naše djelovanje je bez napora.

     Reiki je "par exellance" sredstvo koje nas vodi ka poimanju svijeta kao jedinstvenog organizma međuovisnih elemenata i poremetimo li ravnotežu na jednom kraju, trenutačno se događa poremećaj i na drugoj strani. Taj osjećaj jednosti sa svime što postoji, svakako je jedan od kvaliteta Reikija. Takvu vrstu ega potrebno je ukloniti jer nas odvaja od takvog doživljaja svijeta. Takav ego osnovni je čimbenik svijeta odvojenosti, a njegova transcendencija put u doživljaj jednosti sa svime što postoji. Kod ljudi, a posebno onih koji su na intenzivnom duhovnom putu, sve što im stoji na putu potrebno je ukloniti, a to je prvo i najčešće - ego. Ako ga nismo sposobni i spremni prepoznati, on će se sve jače i više očitovati u našem životu - ponekad i do apsurda, samo da bi ga primijetili, tj., osvijestili.

     Zato kada vidite i osjetite da netko "neumjereno" prakticira ego, to je crvena lampica koja svijetli i upozorava. Međutim, ako nas to suviše smeta, moramo biti toliko otvoreni i zapitati se u kojem se to dijelu i mi zrcalimo, i što mi možemo naučiti iz toga!

Maja Cvjetanović Laboš, Reiki učitelj