RAZUMIJEVANJE DHARMATE 

Sanskrtska riječ dharmatā, ཆོས་ ཉིད་, chö nyi na tibetanskom, znači stvarnu prirodu svega, suštinu stvari kakve jesu. Dharmata je gola, bezuvjetna istina, priroda stvarnosti, ili prava priroda postojanja...(Tibetanska knjiga življenja i umiranja)

 

Sada kada bardo dharmate svanjiva iznad mene,

Napustit ću sav strah i užas,

Prepoznat ću što god se pojavilo kao prikazivanje moje vlastite Rigpe,

Znajući da je to prirodna pojava ovoga bardoa;

Sada kada sam dosegao tu presudnu točku,

Neću se strašiti mirnih i gnjevnih božanstava, koji niču iz prirode tog mog vlastitog uma.

Ključ za razumijevanje tog bardoa (stanje nakon smrti - međustanje) je da su sva iskustva koja se događaju u njemu prirodno zračenje našega uma.

To što se događa je da se različiti vidovi njegove prosvijetljene energije počinju oslobađati.

Baš kao što su razigrane duge svjetla rasijane kristalom njegovo prirodno otkrivanje, tako također blistava pojavljivanja dharmate ne mogu biti odvojena od prirode uma.

Ona su njegov spontani izraz.

Zato, ma kako užasavajuća pojavljivanja mogla biti, kaže Tibetanska knjiga mrtvih, ona nemaju više prava na vaš strah od prejedenog lava.

Strogo uzevši, međutim, bilo bi pogrešno ta pojavljivanja zvati „priviđanjima" ili čak „doživljavanjima", jer priviđanje i doživljaj ovise o dualističnom odnosu između promatrača i promatranog.

Ako možemo pre­poznati pojave bardoa dharmate kao energiju mudrosti našeg vlastitog uma, onda nema razlike između promatrača i promatranog, i to je jedno iskustvo nedvojnosti.

Potpuno ući u to iskustvo, znači doseći oslobođenje.

Jer, kao što Kalu Rinpoche kaže: „Oslobođenje se pojavljuje u trenutku nakon smrt­nog stanja kada svijest može pojmiti da su njezina iskustva ništa drugo nego sam um."

Međutim, sada kada više nismo „uzemljeni" ili zakriljeni fizičkim tijelom ili svijetom, energije prirode uma oslobođene u bardo stanju mogu izgledati neodoljivo stvarne, i pojaviti se da preuzmu objektivno postojanje.

One se pričinjaju da nastanjuju svijet izvan nas.

A bez stabilnosti prakse, mi nemamo znanje ni o čemu što nije dvojno, što ne ovisi o našem vlastitom opažanju.

Kada jednom pogrešno razumijemo pojave kao odvojene od nas, kao „vanjske vizije", odgovaramo strahom ili nadom, koje nas odvode u obmanu.

Upravo kao što je u pojavljivanju Temeljne Svjetlosti prepozna­vanje bilo ključ oslobođenja, tako je također i ovdje u bardou dharmate.

Samo, ovdje je to prepoznavanje samo-sjaja Rigpe, pojavljene energije prirode uma, koja čini razliku između oslobođenja ili nastavljanja u jednom nekontroliranom ciklusu ponovnog rođenja.

Uzmite, primjerice, pojavljivanje stotine mirnih i gnjevnih božanstava, koje se događa u drugoj fazi ovoga bardoa.

To se sastoji od Buda iz pet obitelji Buda, njihovih ženskih kopija, muških i ženskih Bodhisattva, od Buda iz šest svijetova, i broja gnjevnih i božanstava zaštitnika.

Sve se pomalja usred briljantnog svjetla pet mudrosti.

Kako da razumijemo te bude ili božanstva?

Svaka od tih čistih formi označuje jednu prosvijetljenu perspektivu dijela našeg nečistog iskustva.

Pet muških Buda su čisti aspekt od pet skupina ega.

Njihovih pet mudrosti su čisti aspekt od pet negativnih emocija.

Pet ženskih buda su čiste elementarne kvalitete uma, koje mi doživljavamo kao nečiste elemente našeg fizičkog tijela i okruženja.

Osam bodhisattvi su čisti aspekt različitih tipova svijesti, a njihove ženske kopije su predmeti njihove svijesti.

Bilo da se čista vizija obitelji buddha i njihova mudrost izražava, ili se nečista vizija skupina i negativnih emocija pojavljuje, oni su bitno isti u njihovoj temeljnoj prirodi.

Razlika leži u tome kako ih mi prepoznajemo, i prepoznajemo li da oni nastaju iz temeljne prirode uma kao njegova pros­vijetljena energija.