RAZMIŠLJANJA O SMRTI

Onaj tko se plaši smrti, strahuje da će biti lišen osjećanja ili da će dobiti osjećanja druge vrste. U prvom slučaju neće imati više nikakvih bolova, a u drugom, bit će na drugi način zadahnut dušom i neće prestati njegov život.

 

 

Marko Aurelije

 

 

Onaj koji sije sjeme smrti i boli ne može požnjeti sreću i ljubav.

 

 

Pitagora

 

 

Tajne smrti i postojanja su najpogodnija oblast u koju se može pobjeći od ovozemaljskih briga. Kad ne bi postojale, trebalo bi ih izmisliti, kao pribježište.

 

 

Meša Selimović

 

 

Ja sam mlad, imam dvadeset godina, ali od života ne poznajem ništa drugo, do samo očajanje, smrt, strah i splet najbesmislenije površnosti sa ponorom patnji. Vidim da narode natjeruju jedne protiv drugih, i da se ovi šutke u neznanju, glupo, poslušno, nedužno, ubijaju. Vidim da najpametnije glave svijeta pronalaze oružje i parole, da bi sve to stvarali rafiniranije i dugotrajnije.

A zajedno sa mnom vide to svi ljudi mojih godina, i ovdje i preko, u cijelom svijetu, cijela moja generacija to preživljava.

Što će raditi naši očevi kada se jednog dana pojavimo i pred njih stanemo pa zatražimo da polože račun…?

Što očekuju od nas kada dođe vrijeme u kom neće biti rata? 

Godinama je ubijanje bilo naše zanimanje – to je bio naš prvi poziv u životu. Naše znanje o životu ograničava se na smrt. Što ima poslije toga još da se deogodi? Što da bude od nas?

 

Erich Maria Remarque

 

 

Ima trenutaka kada se čovjek više plaši života nego smrti.

To je najgroznije osjećanje koje se može imati.

To je vrhunac očajanja sa kojeg se pada ili u smrt ili u zločin.

 Ali ovo znači i da treba više hrabrosti za život, nego što je treba za smrt.

Znam da su religiozne krize za pobožnog čovjeka porazni momenti, kada čovjek pada u prašinu i rida.

Ali je još strašnija kriza jednog karaktera, u kojoj se čovjek osjeti nepouzdan u samog sebe.

Ne vjerovati više u Boga, u kojeg se dotle vjerovalo svim srcem, to je odista užas; ali ne vjerovati više u sebe, to je još bolnije: jer to isključuje i Boga i čovjeka u našoj sudbini.

 

Jovan Dučić