Rekao sam da su barda povoljne prilike, ali što je to točno u bardima što nama omogućava da iskoristimo prilike koje ona nude?

Odgovor je jednostavan: sve su to različita stanja, i različite stvarnosti uma.

U budističkom duhovnom treningu mi smo pripremani, kroz medita­ciju, za točno otkrivanje različitih međusobno povezanih, pojava uma, i u umješno udubljivanje u različite razine svjesnosti.

Postoji očit i točan odnos između bardo stanja i razina svijesti koje doživljavamo kroz ciklus života i smrti.

Dok se selimo od jednog barda do drugog, u oba, životu i smrti, postoji odgovarajuća promjena u svijesti s kojom se, kroz duhovnu praksu, možemo prisno upoznati, i doći, na kraju, do potpunog razumijevanja.

Budući da je proces koji se razotkriva u bardu smrti ukopan u dubinama našeg uma, on se također u životu očitava na mnogo razina.

Postoji, primjerice, jasan odnos između stupnjeva u istančanosti svijesti kroz koje se krećemo u spavanju i snu, i tri bardoa povezanih sa smrću.

Polazak na spavanje sličan je Bardu umiranja, u kojem okolina i proces mišljenja postupno nestaju, otvarajući se iskustvu Temeljne Svjetlosti.

Sanjanje je srodno Bardu nastajanja, prijelaznom stanju gdje dobivate vidovito i veoma pokretno „mentalno tijelo" koje prolazi kroz sve vrste doživljavanja.

Također u stanju sna imamo sličnu vrstu tijela, tijelo sna, u kojem prolazimo sve doživljaje sanjanog života.

Među Bardom umiranja i Bardom nastajanja je vrlo posebno stanje sjaja ili Jasnog Svjetla zvanog, kao što sam rekao, „Bardo dharmate".

To je jedno iskustvo koje se događa svakome, ali ga samo neki mogu i zamijetiti, ostavivši ga potpuno samo iskustvom, budući da ono može biti prepoznato samo od iskusnog duhovnog praktičara.

Bardo dharmata odgovara razdoblju nakon padanja u san i prije početka sanjanja.

Naravno da su Barda smrti mnogo dublja stanja svijesti nego stanja spavanja i sanjanja, i daleko moćniji trenuci, ali njihove relativne razine suptilnije se podudaraju i pokazuju vrstu povezanosti i sličnosti koja postoji medu svim različitim razinama svijesti.

Učitelji često upotrebljavaju tu osobitu usporedivost samo da prikažu kako je teško održati svjesnost za vrijeme bardo stanja.

Koliko nas se svjesno mijena u svijesti kada zaspimo?

Ili od trena spavanja prije nego sanjanje započne?

Koliko nas je svjesno kada sanja da sanja?

Zamislite sada, kako će biti teško ostati svjestan za vrijeme uznemi­renosti barda smrti.

Kakav vam je um u stanju spavanja i sna ukazuje kakav će vam um biti u odgovarajućim stanjima barda; primjerice način na koji sada reagirate na snove, noćne more i poteškoće, pokazuje kako biste mogli reagirati nakon što umrete.

Zbog toga yoga spavanja i sanjanja zauzima tako važno mjesto u pri­premama za smrt.

Ono što pravi praktičar nastoji učiniti jest zadržati, neiscr­pnu i neprekinutu, njegovu ili njezinu svijest prirode uma danju i noću, i tako neposredno koristiti različite promjene stanja spavanja i sanjanja da bi prepoznao i postao blizak s onim što će se dogoditi u bardima za vrijeme i nakon smrti.

I tako, mi ustanovljujemo dva druga barda često uključena unutar prirod­nog barda ovog života: Bardo spavanja i sanjanja, i Bardo meditacije.

Meditacija je vježba danju, a spavanje i sanjanje, vježba noću.

U tradiciji kojoj Tibetanska knjiga mrtvih pripada, ova su dva dodana Četirima barda da bi tvorili seriju od Šest barda.