Oni koji se osjećaju slabi kad su ranjivi, ne osjećaju se ranjivi dugo. Prije ili kasnije ta će ih slabost tako prestrašiti, da će se povući.
Zato je pravi stav ovaj: biti ranjiv, ali ostati jak.
Tada možete ostati ranjivi i svakoga će dana rasti sve više i više.
Dovoljno ćete se ohrabriti da postanete još ranjiviji.
Doista hrabar čovjek je posve otvoren – to je kriterij hrabrosti.
Samo je kukavica zatvoren, a jak čovjek je snažan poput stijene, ali ranjiv kao ruža.
To je paradoks – a sve što je stvarno i paradoksalno je.
Zato uvijek zapamtite: kad se osjećate paradoksalno, ne pokušavajte to pretvoriti u nešto što će biti dosljedno.
Jer ta će dosljednost biti lažna.
Stvarnost je uvijek paradoksalna.
Na jednoj se strani osjećate ranjivi, a na drugoj ste jaki – to znači da je stigao čas istine.
S jedne strane mislite da ništa ne znate, a s druge osjećate da znate sve – stigao je čas istine.
Na jednoj strani osjećate uvijek jedan aspekt, a na drugoj upravo suprotno.
A kad uzmete oba ta aspekta zajedno, uvijek se sjetite da je možda vrlo blizu nešto istinito.