RABINOV PLES

Jevreji jedne poljske varošice nestrpljivo su iščekivali dolazak rabina.

To je bio rijedak događaj, pa su odavno pripremili pitanja koja su namjeravali da postave učitelju.

Kada se rabin najzad pojavio i došao na skup u veliku salu za savjete, mogao je osjetiti napetost vjernika, nestrpljivih da čuju odgovore na svoja pitanja. Međutim, on ništa nije rekao, samo ih je gledao ravno u oči, zatvorenih usta, mumljajući neku melodiju.

Ubrzo, svi su ga počeli pratiti.

Rabin je zapjevao, i svi su zapjevali zajedno s njim.

Poslije nekog vremena, rabin je zaigrao, talasastim, svečanim, ritmičkim pokretima, a vjernici postepeno zaigrali zajedno s njim.

Malo-pomalo, potpuno su se prepustili plesu, tako da su na kraju zaboravili na sve drugo, i svatko od njih ponovo je uspostavio svoju cjelovitost, izliječen od unutrašnje rascjepkanosti koja ometa sagledavanje istine.

Prošao je pun sat dok ples najzad nije prestao.

Odaja je bila prožeta tišinom prepunom spokojstva.

Svi su posjedali, kao oslobođeni snažne unutrašnje napetosti.

Tada je rabin izgovorio jedine riječi čitave te večeri:

“Vjerujem da sam odgovorio na vaša pitanja.”