PROČITANO

749

PUTA

PUT ZENA - ZEN U UMJETNOSTI 4

Zen i - do izvjesne mjere - taoizam, izgleda da su jedina duhovna predanja koja se osjećaju dovoljno sigurnima da bi mogla ismijavati same sebe, ili koja se osjećaju dovoljno nesamosvjesna da bi se smijala ne samo svojoj religiji, već da to rade usred nje.

Zapadna nauka tumači prirodu u terminima svoje simetrije i pravilnosti, razlažući najćudljivije oblike na komponente pravilnih i mjerljivih oblika.

Iz toga rezultira naša tendencija da prirodu sagledavamo i njome se bavimo kao jednim „redom", iz kojeg je element spontanosti „isključen".

Ali je taj red maya, a „prava takvoća" stvari nema ničeg zajedničkog sa čisto konceptualnom suhoparnošću savršenih kvadrata, krugova ili trouglova — osim pomoću spontanog slučaja.

Zbog toga je zapadni um zbunjen kada se sređene koncepcije svijeta rasture i kada se osnovno ponašanje svijeta smatra „principom nesigurnosti".

Mi nalazimo da je takav svijet bez značenja i nehuman, ali nas upoznavanje sa kineskom i japanskom umjetnošću može dovesti do sasvim nove procjene o ovom svijetu u njegovoj živoj i konačno neizbježnoj stvarnosti.

Mu-Chi i Liang-Kai naslikali su mnoge Patrijarhe i majstore zena, uglavnom ih predstavljajući kao usamljene luđake kako psuju, viču, lutaju ili se grohotom smiju.

Za omiljenu temu usvojili su dvije zen figure, dva luda pustinjaka, Han-Shana i Shih-Tea,

kao i fenomenalno debelog narodnog boga Pu taia da bi upotpunili neobičnu družinu sretnih skitnica i protuha, kao premjer za sjajnu besmislenost i prazninu zen života.

Ludi monasi

U ovim luđacima umjetnik zena slika nešto što je malo više od parodije na njihov wu-hsin, „nepromišljen" način života, jer kao što je „genije sličan luđaku", postoji i zavodljiva paralela između besmislenog naklapanja sretnog luđaka i nesvrhovitog života mudraca zena.

Po riječima Zenrin pjesme:

Divlje guske nemaju namjeru da se ogledaju u vodi; Voda nema naum da prihvati njihov odraz.

Prema tome, besciljni život je konstantna tema svake zen umjetnosti, izražavajući osobno umjetnikovo unutrašnje stanje neodlaženja nikuda u bezvremenom trenutku.

Kod svih se ljudi takvi trenuci pojavljuju s vremena na vrijeme a baš tada se javljaju i živi uvidi u svijet koji rasvjetljavaju praznine u pamćenju — miris gorućeg lišća u izmaglici jesenjeg jutra, let golubova obasjanih suncem naspram olujnog oblaka, zvuk nevidljivog vodopada u sumrak, ili krik nepoznate ptice u dubini šume.

U umjetnosti zena svaki pejzaž, svaki ovlaš nacrtani bambus na vjetru ili usamljeni kamen, eho je takvih trenutaka.

Kada je u tom trenutku raspoloženje ono osame i tišine zove se sabi. Kada je umjetnik potišten ili tužan, kada u toj posebnoj praznini osjećanja spazi nešto sasvim obično i skromno po svojoj nevjerojatnoj „takvoći", raspoloženje se naziva wabi.

Kada taj tren pobudi jaču nostalgičnu tugu, povezanu sa jeseni i nestankom svijeta, zove se aware.

A kada mu se ukaže nešto iznenadno, tajanstveno i čudno, nagovještavajući nepoznato koje nikada neće biti otkriveno, raspoloženje se zove yugen.

Ove potpuno neprevodive japanske riječi označavaju osnovna raspoloženja, njih četiri, furiua — opće atmosfere zen „ukusa" pri opažanju besciljnih trenutaka života.

Inspirirani majstorima Sunga, u Japanu se pojavio čitav niz izuzetnih sumi slikara čiji su radovi danas uvršteni u najcjenjenije galerije nacionalne umjetnosti.

Značajne slike naslikali su i veliki monasi zena Hakuin

i Sengai (1750-1837), ovaj potonji pokazujući sklonost za apstraktno slikarstvo koje tako zapanjujuće liči na slikarstvo dvadesetog vijeka da je lako razumejeti interes za umjetnost zena među tolikim modernim umjetnicima.

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!