PROČITANO

682

PUTA

PUT ZENA - Za Zen i Koan 2

Vezani članci

Međutim, monasi sa kojima sam o tome razgovarao kao da imaju isti ironični i šaljivi stav prema svemu tome, kakav povezujemo sa uobičajenim tjelesnim kažnjavanjem dječaka po internatima. Osim toga, sodo pravila kažu: „U vrijeme jutarnje službe oni koji drijemaju moraju se strogo kazniti keisakuom.

U sodou, ili zendou, monaškoj dvorani za meditaciju jedne zen zajednice, nema ničeg posebnog što bi odvraćalo pažnju.

To je jedna dugačka soba, sa širokim platformama sa obje strane gdje monasi i spavaju i meditiraju.

Te platforme su prekrivene tatamijima, debelim podnim prostirkama od rogozine, a monasi sjede u dva reda, okrenuti licem jedan drugome.

Tišinu koja vlada još produbljuju zvuci koji povremeno dopiru iz obližnjeg sela, a isprekidana je zvonjavom prigušenih zvona iz drugih dijelova manastira ili cvrkutanjem ptica.

Pored ovoga, može se još samo osjetiti hladan, svjež planinski zrak i „šumski" miris posebne vrste tamjana.

Mnogo se važnosti pridaje držanju tijela u za-zenu.

Monasi sjede na tvrdo punjenim jastucima, prekriženih nogu, stopala podignutih prema bedrima.

Ruke počivaju u krilu, lijeva preko desne, dlanova okrenutih nagore, sa palčevima koji se dodiruju.

Tijelo se drži uspravno, mada ne ukočeno, a oči su otvorene, tako da pogled počiva na podu, nekoliko stopa ispred.

Disanje je tako regulirano da je usporeno a bez naprezanja, sa akcentom na izdisanju i impulsom iz stomaka, više nego iz pluća.

Ovo sve dovodi do pomicanja tjelesnog centra gravitacije na trbuh, tako da cjelokupno držanje odaje utisak čvrstine, kao da je tijelo dio tla na kome sjedi.

Usporeno, lagano disanje iz stomaka utiče na svijest kao mijeh i daje joj mirnu, blistavu jasnoću.

Početniku preporučuju da se navikne na mirnoću, ne radeći ništa osim brojanja udisaja i izdisaja, od jedan do deset, stalno iznova, dok osjećaj sjedenja bez primjedbi ne postane prirodan i bez napora.

Dok monasi sjede tako, dva poslužitelja polako hodaju gore-dolje između platformi, a svaki nosikeisaku, štap upozorenja, okrugao na jednom kraju a plosnat na drugom — simbol Bodhisatve Mandjusrija, njegovog mača prajne.

Čim ugledaju monaha da je zadrijemao ili sjedi u nepravilnom položaju, stanu ispred njega, naklone se ceremonijalno, i udare ga po leđima.

Kaže se da to nije „kazna", već „okrepljujuća masaža" radi otklanjanja ukočenosti iz mišića leđa, a to um ponovo dovodi u stanje pozornosti.

Međutim, monasi sa kojima sam o tome razgovarao kao da imaju isti ironični i šaljivi stav prema svemu tome, kakav povezujemo sa uobičajenim tjelesnim kažnjavanjem dječaka po internatima.

Osim toga,sodo pravila kažu: „U vrijeme jutarnje službe oni koji drijemaju moraju se strogo kazniti keisakuom.

(Suzuki, Training of the Zen Buddhist Monk. Eastern Buddhist Society, Kyoto, 1934, str. 99.

Pravila još nalažu: „Kada se pokoravaš pred keisakuom, učtivo sklopi šake i pokloni se; ne dozvoli ni jednoj sebičnoj misli da se pojavi i izazove gnjev.")

Izgleda da je keisaku imao dvostruku svrhu — prva je bila masaža leđa a druga, kako je god pristojno opisali, kazna. Vrijedno je spomena da je Bankei i ukinuo taj običaj u svojoj zajednici, smatrajući da čovjek nije ništa manje Buda kad spava nego kad je budan.

S vremena na vrijeme monasi ustaju iz sjedećeg položaja i staju u red za brzi marš između platformi, da bi se razmrdali.

Periodi za-zena također se prekidaju radi posla na manastirskom imanju, zbog čišćenja odaja, službi u svetilištu ili „Budinoj dvorani", ili drugih obaveza — kao i radi obroka i kratkog spavanja.

U određenim periodima u godini, za-zen se upražnjava gotovo kontinuirano, od 3:30 ujutro do 10 sati navečer, a ti dugi periodi zovu se sesshin, „nalaženja duhovnog mira".

Svi vidovi monaškog života žive se prema preciznom, mada ne nametljivom ritualu koji atmosferi sodoadaje pomalo vojnički izgled.

Ovi rituali praćeni su signalima nekolicine zvona, klepetala, i drvenog gonga čiji udari označavaju vrijeme za zen-zen, obroke, službe, predavanja, ili sanzen razgovore sa majstorom.

nastavlja se

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!