PROČITANO

711

PUTA

PUT ZENA - Uspon i razvoj zena 2

Vezani članci

Ovome je skoro nepotrebno dodati da taj nauk, pošto je prvenstveno u pitanju iskustvo, riječi ne mogu prenijeti ni manje ni više nego bilo koje drugo iskustvo.

Nećemo ovdje raspravljati o pravom značenju trenutnog buđenja i prirodnosti, ali navodimo ove primjere da bismo pokazali da je nauk o direktnoj stazi postojao i van Kine, što navodi na izvorište u indijskom budizmu.

Očigledan razlog za nedostatak činjenica bio bi da je princip ove vrste veoma lako pogrešno tumačiti, pa je držan za „tajnu doktrinu" o kojoj se raspravljalo tek kasnije.

Nauk zena zaista smatra da se trenutno buđenje ne prenosi sutrama, već neposredno od majstora do učenika.

Ovo ne mora značiti ništa tako „ezoterično" kao što je telepatsko iskustvo i daleko je manje senzacionalno.

Tako da, kad Hindusi pandit klase uporno tvrde da se mudrost ne zadobija iz spisa, već samo od učitelja, gurua, to znači da pravi tekstovi - kao, na primjer, yogasutra — sadrže samo naslove, a puno objašnjenje zahtjeva nekog tko je izučio usmeno predanje.

Ovome je skoro nepotrebno dodati da taj nauk, pošto je prvenstveno u pitanju iskustvo, riječi ne mogu prenijeti ni manje ni više nego bilo koje drugo iskustvo.

Međutim, uopće nije potrebno pretpostavljati da je ikad postojala posebna Škola dhjane u Indiji.

Nastanak zena može se sasvim lijepo objasniti time što su taoizam i konfucijanizam bili izloženi utjecaju osnovnih principa Mahajana budizma.

Tako da se na pojavu pravaca sličnih zenu može naići skoro u isto vrijeme kad su mahajanske sutre postale dostupne u Kini - to će reći, s radom velikog indijskog učenjaka-monaha Kumarađive.

Kumarađiva je prevodio sutre u Ku-cangu i Č'ang-anu između 384. i 413., a u isto vrijeme jedan od njegovih istaknutih učenika bio je mladi monah Seng-čao (384-414), koji je započeo prepisivanjem konfucijanskih i taoističkih tekstova.

Seng-čao se preobratio na budizam pošto je pročitao Vimalakirti Sutru - jedan tekst koji je imao znatan utjecaj na zen.

Iako je sam Seng-čao postao monah, ova sutra priča je o svjetovnjaku Vimalakirti koji je prevazišao sve Budine učenike po dubini razumijevanja.

Pokazao se boljim od svih drugih učenika i Bodisatvi odgovarajući na pitanje o prirodi nedvojne stvarnosti „gromoglasnom tišinom"- a taj primjer često su slijedili i zen majstori.

„Gromoglasno tihi" Vimalakirti je, također, omiljena tema umjetnika zena.

Osnovna je vrijednost ove sutre, ipak, za Kinu i zen, u tome što je savršeno buđenje u skladu s obavezama svakodnevnog života, i što, zapravo, najviše postignuće znači „postići buđenje ne zatirući zagađivanja (klesa)".

Privlačnosti je ovdje bilo i za konfucijanski i za taoistički mentalitet.

Konfucijansko naglašavanje porodičnog života ne bi se lako složilo sa strogo monaškim tipom budizma.

Iako su u Kini majstori budizma bili obično monasi, oni su imali veoma veliki broj svjetovnjaka učenika, a zen je, posebno, uvijek pridavao veliku važnost ispoljavanju budizma u formalno svjetovnim terminima - u svim vrstama umjetnosti, ručnom radu, i u uvažavanju univerzuma prirode.

Konfucijanisti i taoisti lako bi se složili s idejom buđenja koja ne uključuje zatomljavanje ljudskih strasti, kako se klesa još može prevesti.

Već smo zapazili posebno povjerenje u ljudsku prirodu koje su obje filozofije propovijedale.

Međutim, nezatomljavanje strasti ne znači pustiti ih da neukrotive cvjetaju.

To znači dići ruke, umjesto borbe protiv njih, ne suspregnuti strasti niti upustiti se u njih, jer taoist nikad nije nasilnik, pošto svoje ciljeve dostiže neuplitanjem (wu-wei), što je jedna vrsta psihološkog judo-a.

Seng-čaovi spisi, kao i njegovi komentari Vimalakirti Sutre, puni su citata i taoističkih izreka, jer je on slijedio primjer manje značajnih, a prethodnih monaha, kao što su Hui-jüan (334-416) i Tao-an (312-385), upotrebljavajući„proširenje ideje" (ko-i) da bi objasnio budizam uz pomoć paralela iz taoizma.

Toliko je to navodilo na izjednačavanje ova dva nauka da je krajem petog vijeka Liu Č'iu mogao reći:

Od K'un-lun planina prema istoku (taoistički) izraz,, Velika Jednost" je u upotrebi.

Od Kašmira prema zapadu koristi se (budistički) izraz sambodhi.

Bilo da čovjek čezne za ,,ne-bićem" (wu) ili gaji „prazninu" (sunyata), isti je princip u pitanju.

nastavlja se

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!