Upisao:

mlabos

10. svibnja 2019.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

811

PUTA

PUT ZENA - PRINCIPI I PRAKSA 4

Vezani članci

Sve ideje o samousavršavanju, ili o tome da se postane neko, ili dobije nešto u budućnosti, zasnivaju se isključivo na apstraktnoj slici koju imamo o sebi.

Sve ideje o samousavršavanju, ili o tome da se postane neko, ili dobije nešto u budućnosti, zasnivaju se isključivo na apstraktnoj slici koju imamo o sebi.

Slijediti ih znači dati im mnogo više suštine.

S druge strane, naše pravo, nekonceptualno sopstvo, već je Buda, i nije mu potrebno nikakvo usavršavanje.

Tokom vremena ono može rasti, ali ne krivimo jaje što nije postalo pile; još manje prase, što mu je vrat kraći no u žirafe.

Zenrin pjesma kaže:

U proljetnom pejzažu ne postoji ni visoko ni nisko;

Cvjetne grane prirodno rastu, jedne duge, druge kratke.

Kad su Cui-weia zapitali o značenju budizma, odgovorio je:

„Čekaj dok nikog ne bude u blizini, pa ću ti reći."

Poslije nekog vremena, monah mu je ponovo prišao, govoreći:

„Sad nema nikog. Molim te, odgovori mi."

Cu-wei ga je izveo u vrt i prišao bambusovom šipražju, ne govoreći ništa.

Monah još uvijek nije shvaćao, te mu je Cu-wei najzad kazao:

„Evo visoke stabljike bambusa, a eno i kratke."

Ili, kako to jedan drugi stih iskazuje:

Dugačka stvar dugačko je Tijelo Bude; Kratka stvar kratko je Tijelo Bude.

Zato se ono što se od zena zadobija naziva wu-shih (japanski, buji), ili „ništa naročito", jer kako to Buda kaže u Vajraechediki:

Nisam zadobio baš ništa od nenadmašenog, potpunog buđenja, a baš zato se i naziva „ nenadmašno, potpuno buđenje".

Izraz wu-shih sadrži, također, smisao savršeno prirodnog i neizvještačenog, u tome nema nikakve „zbrke", nikakvog „posla".

Dostignuće satoria često nagovještava ova stara kineska pjesma:

Planina Lu obavijena maglom kiše;

rijeka Če nabujala.

Kad god nisam bio tamo,

žudnja mi mira nije dala!

Otišao sam tamo i vratio se...

Ničeg naročito tamo:

Planina Lu obavljena maglom kiše;

rijeka Če nabujala.

Prema čuvenom kazivanju Čing-juana:

Prije no što sam proučavao zen tokom trideset godina, sagledavao sam planine kao planine, a vodu kao vodu.

Kada sam stekao dublje saznanje, došao je trenutak kad sam uvidio da planine nisu planine, a vode nisu vode.

Ali, sad kada sam dokučio njegovu pravu suštinu, miran sam.

Jer opet vidim planine kao planine i vodu opet vidim kao vodu.

Poteškoća zena je, svakako, da skrene pažnju od apstraktnog na konkretno, od simboličkog sopstva do čovjekove prave prirode.

Sve dok samo pričamo o tome, sve dok po svijesti podmećemo ideje o „simbolima" i „stvarnosti", ili stalno ponavljamo, „Ja nisam ideja o meni", to je još uvijek apstrakcija.

Zen je stvorio metoda (upaya) „direktnog ukazivanja" da bi izbjegao ovaj začarani krug, da bi našu pažnju odmah usmjerio na ono stvarno.

Kad čitate neku tešku knjigu, ne pomaže vam da pomislite, „koncentrirati ću se", jer tad mislite na koncentraciju, umjesto na ono što knjiga ima da saopći.

Slično tome, proučavajući ili vježbajući zen, neće vam pomoći razmišljanje o zenu.

Ostati upetljan u misli i riječi o zenu znači, kako to stari majstori kažu, „bazditi na zen".

S tih razloga majstori govore o zenu što je moguće manje i bacaju nam njegovu konkretnu stvarnost pravo u lice.

Ova stvarnost je „takvoća" (tathata) našeg prirodnog, neverbalnog svijeta.

Ako ovo sagledamo upravo onakvim kakvo jeste, nema ničeg dobrog, ničeg lošeg, ničeg trajno dugog ili kratkog, ničeg subjektivnog i ničeg objektivnog.

Ne postoji nikakvo simboličko sopstvo koje treba zaboraviti i nikakve ideje o konkretnoj stvarnosti koje se treba sjećati.

Jedan monah zapitao je Čao-čoua:

„Zašto je Prvi Patrijarh došao sa zapada?"

(Ovo je formalno pitanje o središnom smislu Bodhidharminog učenja, tj., o samom zenu.)

Čao-čou odgovori:

„Čempres u dvorištu".

„Zar ne, vi to pokušavate da pokažete sredstvima objektivne stvarnosti?", upita monah.

„Ne, nikako!", uzvrati učitelj.

„Pa, zašto je onda Prvi Patrijarh došao sa zapada?"

„Čempres u dvorištu!"

nastavlja se...

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!