PROČITANO

746

PUTA

PUT ZENA - Mahajana budizam 5

Vezani članci

Mahajana ne pravi grešku pokušavajući da opiše nastanak svijeta iz uma serijom neophodnih uzroka.

S logičkog stanovišta iskaz „Sve je um" ne govori više nego da sve je sve. Jer ako nema ničeg što nije um, riječ ne pripada nikakvoj klasi i nema granica, nema definicije.

Čovjek može isto tako da upotrebi i ,,bla-bla" — što je skoro isto ono što budizam čini sa besmislenom riječi tathata.

Jer je funkcija ovih besmislenih termina da privuku našu pažnju na činjenicu da logika i značenje, sa njegovom inherentnom dualnošću, jesu svojstva misli i jezika, ali ne i stvarnog svijeta.

Neverbalni, konkretni svijet ne sadrži klase i simbole koji bi označavali ili značili išta drugo do sebe same.

Shodno tome, on ne sadrži dualnost, jer se dualnost javlja samo kad klasificiramo, kad razvrstavamo iskustva u mentalne kutije, pošto kutija nije kutija bez unutrašnjosti i vanjštine.

Mentalne kutije vjerojatno se u našem umu oblikuju mnogo prije nego što formalna misao i jezik osiguraju etikete za njih.

Počinjemo klasificirati čim primijetimo razlike, pravilnosti i nepravilnosti, čim nam se jave asocijacije bilo koje vrste.

Ali — ako riječ „mentalan" uopće nešto znači — taj akt klasifikacija svakako je mentalan, jer primijetiti razlike i asocirati ih jednu s drugom nešto je više od prostog odgovora na čulne kontakte.

A opet, ako su klase proizvod uma, primjećivanja, asociranja, misli, i jezika, svijet promatran jednostavno kao sve klase objekata proizvod je uma.

Ovo je, ja mislim, ono što Yogakara hoće kazati tvrdnjom da je svijet um-samo (cittamatram lokam).

Ono znači da vani i unutra, prije i poslije, teško i lako, prijatno i bolno, pokret i mirovanje jesu ideje, mentalne klasifikacije. Njihov odnos prema konkretnom svijetu isti je kao i onaj riječi.

Tako da svijet koji poznajemo, kada se shvati kao klasificiran, jeste proizvod uma, a kao što zvuk „vode" nije zapravo voda, tako i klasificirani svijet nije stvarni svijet.

Može se sada vidjeti da je problem ,,što" um jeste isti kao i problem ,,što" stvarni svijet jeste.

Na to se ne može odgovoriti, jer je svako ,,što" jedna klasa, a mi ne možemo klasificirati klasifikatora. Nije li, onda, čisti apsurd govoriti o umu uopće ako nemamo načina da kažemo što je on?

Naprotiv, matematičar Kurt Gödel pružio nam je točan dokaz o činjenici da svaki logički sistem mora sadržati premisu koju ne može da definira a da ne proturječi sebi.

Yogakara uzima cittu za svoju premisu i ne definira je, jer je ona tu sinonim za sunyu i tathatu.

Jer je um - s one strane svih filozofskih pogleda, ne može se diskriminirati, dostići, niti se on ikad rađa: kažem, nema ničeg do uma.

On nije neka egzistencija, niti je ne-egzistencija; on je zaista s one strane i postojanja i nepostojanja... Iz uma izviru mnoge stvari, uvjetovane diskriminacijom (tj. klasifikacijom i energijom navike; te stvari ljudi prihvaćaju kao vanjski svijet...

Ono što izgleda izvanjsko ne postoji u stvarnosti; to je zapravo um koji se vidi kao mnoštvo; tijelo, vlasništvo, i prebivalište — svi su oni ništa do um.

(Lankavatara Sutra)

Unutar tog nedefiniranog kontinuuma citte Yogakara opisuje osam vrsti vijnane, „razlikujuće svesti".

Postoji svijest koja odgovara svakom od pet ćula; postoji i šesta čulna svijest (mano-vijnana), objedinjujući drugih pet, tako da se ono što je dodirnuto ili čujno može dovesti u vezu sa viđenim; postoji manas, centar umne diskriminativne i klasifikatorske aktivnosti; najzad, postoji „skladište-svijest" (alaya-vijnana), nad-individualni um koji sadrži sjeme svih mogućih oblika.

„Skadište-svijest" skoro je ekvivalentna citti, a nad-individualna je jer stoji prije svake diferencijacije.

Nju ne treba shvatiti kao neku vrstu sablasnog plina kroz koji prolaze sva bića, jer prostor i rasprostiranje također su tu samo potencijalnost.

Drugim riječima, „skladište-svest" je ono odakle formalni svijet nastaje spontano i razigrano (vikridita).

Mahajana ne pravi grešku pokušavajući da opiše nastanak svijeta iz uma serijom neophodnih uzroka.

Sve što je vezano uzročnom neophodnošću od svijeta maye je, ne izvan njega.

Govoreći pomalo poetski, svjetska iluzija proizlazi iz Velike Praznine bez razloga, nesvrhovito, i baš zato što nije neophodna.

Jer je „aktivnost" Praznine razigrana (vikridita) zato što to nije motivirana akcija (karma).

Tako, kao što Yogakara opisuje, nastanak svijeta oblika javlja se spontano iz „skladišta-svesti", odlazi u manas, gdje dolazi do iskonskih diferencijacija, prolazi do šest čula-svijesti, koji zauzvrat stvaraju organe čula ili „kapije" (ayatana) kroz koje se, najzad, projicira klasificirani vanjski svijet.

Budistička yoga stoga se sastoji iz obratnog procesa, ona primiruje diskriminativnu aktivnost uma i pušta kategorijemaye da se vrate u potencijalnost tako da se svijet može sagledati u svojoj neklasificiranoj "takvoći".

Ovdje se javljakaruna i Bodisatva dopušta projekciji da se ponovo javi, pošto je postao svjesno identificiran s razigranim i nesvrhovitim karakterom Praznine.

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!