Upisao:

mlabos

30. ožujka 2020.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

451

PUTA

Put sreće

Iako nije moguće postići potpunu sreću, možemo težiti stanju ravnoteže ili dobrostanja koje je najbliže njoj. U tu svrhu moramo znati koji čimbenici utječu na nesreću i sreću da bismo mogli ispravno odabrati naše djelovanje u životu. Od antike je prepoznato da je najveće dobro kojemu čovjek teži – sreća, a to je i danas, iako možemo potvrditi da to dobro nije isto za sve, odnosno da ne tražimo svi sreću na istome mjestu ili na isti način.

Iako nije moguće postići potpunu sreću, možemo težiti stanju ravnoteže ili dobrostanja koje je najbliže njoj.

U tu svrhu moramo znati koji čimbenici utječu na nesreću i sreću da bismo mogli ispravno odabrati naše djelovanje u životu.

Od antike je prepoznato da je najveće dobro kojemu čovjek teži – sreća, a to je i danas, iako možemo potvrditi da to dobro nije isto za sve, odnosno da ne tražimo svi sreću na istome mjestu ili na isti način.

U tom smislu, može se reći da nije uspostavljena opća metoda za pronalaženje sreće, jer su ljudska bića vrlo različita i situacije su također raznovrsne.

Općenito, sreću nastojimo pronaći u izvanjskim stvarima kao što su, na primjer: dobrobit, uspjeh, zdravlje, ljubav, društveno priznanje itd.

No, one imaju nedostatak jer tako postignuta sreća ne ovisi o nama, već o drugima ili o okolnostima koje ne kontroliramo pa smo stoga u nekoj vrsti lutrije koja nas dotiče ili ne.

Ponekad je ono što se dotakne frustracija, bol i, naposljetku, nesreća, upravo suprotno od onoga čemu težimo.

U razmatranju teme krenimo od njezine suprotnosti, od nesreće.

Zašto nismo sretni?

Koje su prepreke postizanju sreće? Ili drugim riječima, što nas čini nesretnima? Postoji nekoliko čimbenika koje treba istaknuti.

– Potraga za konkretnim užicima, koji se iscrpljuju u trenutku konzumiranja i koji nas prisiljavaju na stalno ponavljanje koje pretvara zadovoljstvo u zasićenje, dosadu i druga neželjena stanja.

Koliko dugo traje radost koju tražimo priređujući zabave? Ulažući našu energiju u takve užitke, zbog iscrpljivanja gubimo druge koji su daleko nadmoćniji.

Možemo tražiti užitke više kvalitete koji donose trajniju i zdraviju sreću, koji ne stvaraju ovisnost, ne izazivaju bolesti niti uništavaju.

– Sebičnost koja vodi u izolaciju i usamljenost.

Sebičnost je ono što nas razdvaja, ono što ističe razlike među nama.

– Podcjenjivanje ili degradiranje drugih, što se manifestira stvaranjem navike kritiziranja cijelog svijeta.

– Preosjetljivost zbog koje se osjećamo ranjivima na bilo što.

– Samoograničenje ili kompliciranje življenja.

Postoje dvije krajnosti: s jedne strane samoograničenje ili reduciranje vlastitog života, bez posvećenja ičemu ili činjenja ičega; i s druge strane, prekomjerna aktivnost koja komplicira život do te mjere da narušava psihičku ravnotežu.

– Loše korištenje vremena.

Uglavnom, gubimo sadašnje vrijeme, a problem ostaje usidren u prošlosti, ili nas brine budućnost.

Da bismo govorili o sreći, trebamo prvo govoriti o ljudskoj prirodi, o tome kakva je priroda ljudskog bića.

A prema tradicijama svih nam poznatih kultura, možemo reći da ljudsko biće ima dvostruku prirodu koju možemo izraziti kao duh i materija, ili dušu i tijelo, ili božansko i zemaljsko.

Kinezi je izražavaju spajajući dvije prirode, nazivajući čovjeka sinom Neba i Zemlje.

Ta dvojnost stvara sukob unutar ljudskog bića, koji mu uzrokuje patnju i bol.

Zato, iako na sukob ne obraćamo pažnju ili ga ignoriramo, unutar nas nema mira, već stalan temeljni nemir.

To možemo reći i na drugi način: mi smo nepotpuna i ograničena bića pa stoga ne možemo ostvariti potpunu sreću.

Ali, ako i ne možemo postići potpunu sreću, moguće je postići određeni stupanj spokoja, ravnoteže, harmonije ili mira, koji je najbliži čistoj sreći.

To je unutar dosega ljudskog bića, zato govorimo o putu k sreći, tj. o putu kojim možemo ići da bismo postigli najviši mogući stupanj sreće.

To je sjajan i svijetao put života.

Put k sreći

Koje čimbenike treba uzeti u obzir na tom putu k sreći?

1) Sreća je povezana s pokretom, evolucijom i rastom.

Kako smo nepotpuna bića, dinamična, naše djelovanje treba biti svaki put sve bolje, trebamo evoluirati i rasti kao osobe.

Na primjer, netko tko je proživio dovoljno da može pogledati unatrag i zapitati se: “Jesam li bolja osoba?

Rastem li kao osoba? Jesam li svjesniji?”… te potom pozitivno odgovoriti na pitanja, ostvario je djelomičnu sreću.

2) Osim toga, pokret i djelovanje također trebaju imati nutarnje usmjerenje.

Trebamo razvijati naš nutarnji život, buditi se polako iznutra tako da izvanjsko putovanje bude transformirano u nutarnje.

Pokrenuti se iznutra podrazumijeva izgrađivati se, a ta nas izgradnja vodi k spoznaji sebe samih, k nečem temeljnom, jer ako ljudsko biće ne spozna sebe, ne može biti sretno.

Nesvjesna osoba ne može biti sretna, a njezin zahtjev za srećom lažan je i budalast.

3) Taj nutarnji život povezuje se s mudrošću i to mudrošću shvaćenom kao znanje o važnim pitanjima života: tko sam, što je duša, koje potencijale posjedujem, koji je smisao života, itd.

A mudrost postoji da bismo je voljeli, da bismo je usvojili, učinili našom pa se stoga od davnina govori o filozofiji ili o ljubavi prema mudrosti.

4) Iskustvo.

Ovaj čimbenik je važan jer kada je iskustvo bolno, može voditi k nesreći. Bez sumnje, iskustvo treba prihvatiti kao učenje, i u tom smislu naše iskustvo života je naše vlastito.

A ako nam nešto uzrokuje patnju, trebamo otkriti lekciju skrivenu unutar tog bola. Na taj način nadiđena bol može se pretvoriti u sreću.

5) Sloga je nasušno potrebna.

Etimološki, sloga označava “srce sa srcem“, i govori nam o ljubavi prema drugima. Trebamo se približiti drugima bez straha od odbijanja, znajući da su i sva druga bića dio istog.

6) Umjetnost i ljepota.

Otkrivanje istinske ljepote otkriva nam druge svjetove uz ovosvjetovna i prizemna zadovoljstava.

7) Cjelovitost.

Da bismo bili sretni, trebamo biti usklađeni i autentični.

Imamo različite dijelove u sebi: osjete, osjećaje, misli itd.

I svi ti dijelovi trebaju biti integrirani jer suprotno doprinosi nesreći.

Iznutra, kao i izvana, trebamo biti cjeloviti, i to nas vodi prema etici i sreći.

8) Dati više i tražiti manje.

Puno tražimo, previše zahtijevamo, pa je pogrešno misliti da je dobrobit ono što dobivamo.

Sreća je u davanju, prije nego u primanju.

Trebamo davati, makar osmijeh ili zahvalnost.

9) Humor, ukusna šala.

Nije isto što i sreća, ali je dobar pomagač.

Humor olakšava patnje, dedramatizira situacije i događaje, psihološki olakšava podnošenje tereta.

10) I na kraju, nešto što svi možemo i trebamo imati, a to je dostojanstvo.

Kao ljudskim bićima pripada nam prirodno dostojanstvo.

Ne govorimo o dostojanstvu koje nam može biti dodijeljeno, već o dostojanstvu koje proizlazi iz samoprocjene, iz ispita samoga sebe, učinjenog staloženo i razborito.

Temeljno je dostojanstvo ono koje izvire iz vedrine i pruža nam mirnoću, određeni spokoj, unutarnju smirenost, mir duše koji nam daje ravnotežu, sigurnost u same sebe, i konačno, koje nam omogućava biti sretnijima.

Ako nam sreća izgleda nedostižnom, načinimo plašt dostojanstva od dobre volje, sloge i radosti, koji će nam omogućiti prekriti naše rane i našu bol.

Sa španjolskog preveo: Krešimir Andjel

http://nova-akropola.hr

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!