POGLAVLJE 1

 

HODOČASNIK IZRAĐUJE SVOJ ŠTAP

 

Dogodi se rako da ljudsko biće, mada možda samo po sebi neosobito, sretne neku izuzetnu ličnost, ili mu se desi kakav izvanredni događaj, koji njegov život ispuni posebno velikom značajem.

I moj je život prije gotovo tri desetljeća, bio blagoslovljen takvim susretom.

Bilo je to 1948. G.

Upravo ovdje, u Americi, oličenje užurbane poslovnosti, materijalnog napretka i tehnologije, susreo sam velikog Bogospoznatog Učitelja, čiji je pogled bio neprestano okrenut k vječnosti.

 

 

Njegovo je ime bilo Paramahansa Yogananda.

Bio je iz Indije, mada bi više odgovaralo istini kad bi se reklo da je njegov dom bio cijeli svijet.

 

Da mi je netko prije tog susreta rekao da se toliko zračenja, toliko dinamične radosti, iskrene poniznosti i ljubavi može naći u jednoj jedinoj osobi, odgovorio bih – mada možda sa žaljenjem – da je takvo savršenstvo nemoguće naći u čovjeku.

Isto tako, da mi je tko rekao kako se Božanska čuda dešavaju u ovom, tako znanstvenom stoljeću, počeo bih se od srca smijati.

Jer tada sam, ponosan kakav sam već bio na svoju intelektualnost, svoji „mudrost“ dvadesetog stoljeća, ismijavao čak i čuda iz Biblije.

 

Ali ne više!

Jer, vidio sam stvari koje su se izrugivale samom ruganju.

Sada iz vlastitog iskustva znam da se čuda na zemlji doista dešavaju.

I vjerujem da dolazi vrijeme kada će nebrojeno mnoštvo ljudi vjerovati u Boga isto onako kao što vjeruju u zrak koji udišu.

Jer Bog nije mrtav.

Zapravo je čovjek taj koji „umire“ za sve ono čudesno u životu kada se ograničava na stjecanje materijalnih dobara i napredovanje u svjetovnom smislu, a zanemaruje duhovne istine koje su temelj svega onoga što on uistinu jeste.

 

Paramahansa Yogananda je često govorio o plemenitoj, duhovnoj sudbini Amerike.

Kad sam to prvi put čuo, zaprepastio sam se.

Amerika?

Sve što sam o ovoj zemlji znao, bio je njen materijalni, takmičarski duh, uskogrudnost, „to je glupost“ – stav prema svemu suviše suptilnom da bi bilo provjereno znanstvenim instrumentima.

No, vremenom mi je taj veliki Učitelj otkrio i njen drugi aspekt, jedan neprimjetni tok čežnje za božanskim – ne možda kod naših intelektualnih, ili tzv. Kulturoloških „vođa“, već u srcima običnih ljudi.

 

Napokon ljubav Amerikanaca prema slobodi počela je prije mnogo stoljeća njihovim zahtjevima upravo za slobodu religije.

Njihovo kroz povijest poznato naglašavanje principa jednakosti, dobrovoljnosti, međusobne prijateljske suradnje, održavaju principe kojima, zapravo, poučava i Biblija.

Američki pionirski duh utemeljen je na tim načelima.

A kada više nije preostalo neosvojenih granica na Sjevernoameričkom kontinentu, i kada su počeli „izvoziti“ svoju pionirsku energiju, opet je onaj isti duh slobode i suradnje bio taj kojeg su nosili  sa sobom, posvuda dajući ljudima primjer.

Upravo u ta dva principa vidio je Paramahansa Yogananda za čovjeka ključ uzdizanja na slijedeću stepenicu njegove evolucije.

 

Vizija budućnosti koju nam je on pokazao predstavljala je pobratimstvo cijelog svijeta, kad će svi ljudi živjeti zajedno u harmoniji i slobodi.

 

Kao korak prema ispunjenju tog univerzalnog cilja, poticao je one koji su to mogli, da se udružuju u „kolonije svjetskog bratstva“, duhovne zajednice u kojima bi ljudi, živeći i radeći zajedno s istomišljenicima, razvijali svijest o istinskom bratstvu svih ljudi, kao sinova i kćeri istog, jedinog Boga.

Meni je sudbina dodijelila čast da osnujem takvu „koloniju svjetskog bratstva“, prvu od tisuća takvih zajednica širom svijeta koje je predskazao Yogananda.

 

nastavlja se