PUT RATNIKA SVJETLOSTI

 

 

U trenutku kada krene, ratnik svjetlosti ispituje Put. Svaki kamen, svaka okuka, iskazuju mu dobrodošlicu. On se poistovjećuje sa planinama, s potocima, prepoznaje po jedan djelić svoje duše u biljkama, u životinjama, i pticama u polju.

Ono što bude bilo važno ostat će; ono što se pokaže kao izlišno, nestat će.

 

Ratnik, međutim, nije zadužen da prosuđuje o snovima svojih bližnjih, i ne gubi vrijeme kritizirajući tuđe odluke.

Da bi vjerovao u svoj vlastiti put, nema potrebe da dokazuje da je tuđi put pogrešan.

Ako bude čekao najpovoljniji trenutak, nikad se neće pomjeriti s mjesta; potrebno mu je jedno zrnce ludosti da bi učinio sljedeći korak.

Ratnik svjetlosti uvijek koristi i to zrnce ludosti.

Jer – u ratu i u ljubavi – nije moguće sve predvidjeti.

Ratnik svjetlosti poznaje svoje nedostatke. Ali isto tako, poznaje i svoje vrijednosti.

Neki drugovi se stalno žale:”Drugi imaju više povoljnih prilika od nas”.
Možda su i u pravu; ali jedan ratnik ne dozvoljava da ga to sputava; on nastoji da do maksimuma iskoristi svoje vrline.
Zna da je moć gazele u spretnosti njenih nogu.

Moć galeba u točnosti s kojom pogađa ribu.

Naučio je da se tigar ne plaši hijene, jer je svjestan svoje snage.

Zato nastoji da procijeni sa čime može računati.

I stalno provjerava svoju opremu, sastavljenu iz tri dijela: vjere, nade i ljubavi.
Ako su sve tri na broju, onda ne oklijeva da nastavi dalje.

Ratnik svjetlosti zna da – u tišini njegovog srca – postoji neki red koji ga usmjerava.

Ratniku svjetlosti potrebna je ljubav.

Ratnik svjetlosti koristi samoću, ali ona ne iskorištava njega.

Ratnik svjetlosti nikad ne gleda nepravdu ravnodušno.

Jedan ratnik svjetlosti nikada ne ubire plod dok je još zelen.
Ratnik svjetlosti uvijek čuva svoje srce da se ne okalja osjećanjem mržnje.

 

 

 

Paulo Coelho