Upisao:

mlabos

5. rujna 2016.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

1050

PUTA

OD 14.01.2018.

PRVO POMETI ISPRED SVOJEG PRAGA

Martha nikad nije imala dobro mišljenje o sebi i pokušala je to riješiti oslobađajući se osjećaja samoprezira koji je smatrala opterećenjem. To je ostvarila na dva načina - pokušavajući se uvjeriti da su druge osobe loše i problematične i pokušavajući se pobrinuti da na njih prenese negativne osjećaje koje nije mogla podnijeti. Taj proces odricanja od aspekata sebstva i jasnog uočavanja tih osobina kod drugih naziva se projekcijom.

...trebamo se temeljito i dugo preispitati prije nego krenemo osuđivati druge.

(Moliere)

Neke osjećaje ne možemo podnijeti: ne želimo ih i radimo sve što možemo da bismo ih se oslobodili.

Mlada djevojka Martha odrasla je s osjećajem nepravde jer je njezin mlađi brat bio miljenik u obitelji.

Uvijek je bila poslušna očajnički pokušavajući pridobiti poštovanje i odobravanje roditelja.

Pretpostavila je da je ona kriva zato što brata više vole.

Tijekom odrastanja Martha je željele uvijek biti moralno nadmoćna i brzopleto je osuđivala svako ponašanje drugih ljudi koje je smatrala nemoralnim ili pogrešnim.

Bila je iznenađujuće osjetljiva na svaku naznaku nepravde i neprimjerenosti.

Osobe iz njezine okoline često su smatrale da nisu dovoljno dobre, njezine su se prijateljice žalile da se uvijek osjećaju manje vrijedne kad su s njom u društvu, a obitelj, prijatelji i kolege osjećali su se manjkavi, loši i općenito u krivu.

Ne bi se moglo reći da se Martha ponašala nepošteno i beskrupulozno.

Bila je nametljiva i odlučna u poslu, gazila je ljude da bi dobila ono što je htjela i, čudno, ljudi su se često osjećali razočarani njome, ali se uvijek činilo kao da ima opravdan razlog za svoje ponašanje te bi navela osobe oko sebe da osjećaju grižnju savjesti i nelagodu kad su je pošli nešto pitati.

Što se češće tako ponašala, to je postajala moralno samouvjerenija.

Kad ju je netko izazavao, brzo mu je pokazala gdje mu je mjesto.

Martha nikad nije imala dobro mišljenje o sebi i pokušala je to riješiti oslobađajući se osjećaja samoprezira koji je smatrala opterećenjem.

To je ostvarila na dva načina - pokušavajući se uvjeriti da su druge osobe loše i problematične i pokušavajući se pobrinuti da na njih prenese negativne osjećaje koje nije mogla podnijeti.

Taj proces odricanja od aspekata sebstva i jasnog uočavanja tih osobina kod drugih naziva se projekcijom.

Ljutita osoba koja osjeća da se ne bi trebala ljutiti brzo će optužiti druge da reagiraju agresivno.

Adolescent koji je nesiguran u svoj identitet olako će omalovažavati i kritizirati drugog tinejdžera da nije "cool".

Osjećaje i emocionalna stanja s kojima ne možemo izaći na kraj prenosimo na druge u nadi da se nećemo morati s njima suočiti u sebi.

To je ponekad potpuno mentalan događaj, koji psihoanaliza naziva "intrapsihičkim" procesom.

Primjećujemo tuđu okrutnost i olako je osuđujemo, prikladno zaboravljajući na našu sposobnost za okrutnost.

Međutim, ta osuda može biti ograničena na naše misli i ne utjecati na druge.

Postoji i druga verzija oslobađanja od neželjenih emocionalnih stanja, koju smo također mogli primijetiti kod Marthe i koja ima učinak na druge osobe.

Patrick je vječni zavodnik, mladić koji uživa zavodeći djevojke i zatim ih odbacuje i ostavlja.

U svojem osvajačkom pohodu povrijedio je mnoge žene.

Nijedna njegova veza ne traje više od nekolioko dana, nakon čega se počne izvlačiti iz situacije i bježi.

Zanimljivo je istražiti zašto to čini.

Kad ga upoznaju, ljudi osjećaju potrebu da mu ugode i želju da mu se svide, a žene su često mislile da će ga uspjeti spasiti "od njega samoga".

Psihoanaliza može pokušati otkriti značenje Patrickova očito kompulzivnog ponašanja.

Na jednoj razini, on zaista vjeruje da traži dugu vezu i nesretan je zbog stalnih neuspjeha.

Međutim, ako pozornije analiziramo problem, pronalazimo drugo objašnjenje.

Patrick je imao mučno djetinjstvo.

Njegova je majka bila ovisnica o heroinu i dobio je skrbnika kad je imao 3 godine.

Živio je s mnogim udomiteljima i u domovima za djecu do mladenaštva, kad je ostao s jednom obitelji udomitelja, ali nikad nije posvojen.

Nije imao idealan početak u životu i njegove osnovne potrebe za intimnošću i bliskošću nikad nisu bile zadovoljene.

Kao novorođenče doživio je kratke trenutke istinske bliskosti s majkom, ali ih ona nikad nije mogla održati na duže vrijeme.

Kao posljedica toga, doživio je primamljivo obećanje (presnažne) ljubavi, koje mu je okrutno uskraćeno.

Nije slučajno da je njegovo najranije iskustvo, nada u sigurnu bliskost i ljubav i uništenje te nade jednako iskustvu koje proživljavaju njegove "žrtve".

Osjećaj koji ne može podnijeti prenosi na druge, pa djevojke koje se zaljube u njega proživljavaju emocionalna stanja s kojima se on ne može suočiti.

Takav način komunikacije može postati ustaljen i donijeti dodatne koristi.

Patrick je zapravo naučio uživati u moći koju mu njegova osvajanja pružaju.

Žrtve zlostavljanja koje zatim zlostavljaju druge mogu se isprva pokušati osloboditi osjećaja i prenijeti ih na druge, ali zatim počnu uživati u moći i kontroli.

Oslobađanje od nepodnošljivih osjećaja uobičajen je način upravljanja onime čime se inače ne bi moglo upravljati.

Ponekad te procese jasnije primjećujemo kod male djece.

Šestogodišnjeg Bena zadirkivao je i izazivao dječak iz ulice.

On je zanemario svoje osjećaje uznemirenosti, ali je zatim otišao kući i zadirkivao i zlostavljao svojeg mlađeg brata, koji se na kraju osjećao onako kako se Ben nije htio osjećati.

Ben nije mogao razriješiti svoje osjećaje i prenio ih je na brata.

Djevojčica Jesicca posjetila je dane otvorenih vrata u svojoj školi.

Odlična učenica iz njezinog razreda se suptilno, ali zlobno narugala njezinom umjetničkom radu.

Jessica je otišla osjećajući se nekreativno i bezvoljno.

Nije slučajno da je kao odrasla osoba oštro kritizirala konzervativan ukus svojih roditelja, optužujući ih da su nemaštoviti i malograđanski.

U psihoanalizi se sposobnost upravljanja vlastitim emocionalnim stanjima umjesto da ih prenosimo na druge smatra znakom zrelosti.

Život postaje mnogo bogatiji kad osobe kao što su Ben ili Jessica mogu "prisvojiti" svoje osjećaje uznemirenosti umjesto da ih pokušaju prenijeti na druge.

Uobičajeni psihoanalitički model temelji se na interakcijama između roditelja i novorođenčeta.

Uznemireno novorođenče može se pokušati osloboditi nepodnošljivih raspoloženja vrištanjem, bacakanjem, plačem ili lupanjem glavom.

Kod roditelja koji to promatraju javit će se različiti osjećaji i njihova je zadaća protumaćiti ih.

To nije lako.

Međutim, uspješan roditelj može protumačiti komunikaciju djeteta, umiriti ga i utješiti te učiniti situaciju podnošljivom ili je čak potpuno poboljšati.

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!