Ako je umiruća osoba uopće otvorena zamisli o duhovnoj promjeni, pomozite njoj da nađe odgovarajuću, jednostavnu vježbu, primjenjujte ju sa njim ili sa njom što je češće moguće, i nastavljajte ju obzirno podsjećati na to dok je smrt u blizini.

Budite domišljati i sposobni u načinu kako pomažete u tom presudnom trenutku, jer vrlo mnogo ovisi od toga: cijela atmosfera umiranja može biti preobraćena ako ljudi otkriju duhovnu vježbu koju mogu provoditi iz dubine duše prije i tijekom umiranja. Ima toliko mnogo aspekata duhovne prakse;

koristite vašu oštroumnost i osjećajnost da pronađete jednu s kojom bi mogli biti najviše povezani: to bi moglo biti opraštanje, pročišćavanje, posvećenost, ili osjećanje prisutnosti svjetla ili ljubavi.

I dok im pomažete započeti, molite se za uspjeh njihove promjene svim vašim srcem i dušom; molite sa da im bude podarena sva srčanost i vjera da slijede put koji su odabrali: Poznavao sam ljude koji su u posljednjem stupnju umiranja učinili zapanjujući duhovni napredak rabeći jednu molitvu ili jednu mantru ili jedno jednostavno slikovno zamišljanje s kojim su se istinski povezali u njihovim srcima.

Stephen Levine nam govori priču o ženi kojoj je on zatajio da umire od raka. Ona se osjećala izgubljenom, iako je bila prirodno odana Isusu Kristu, napustila je crkvu. Zajedno su istraživali što bi ona mogla učiniti da ojača tu vjeru i odanost.

Došla je do spoznaje da bi ono što bi joj moglo pomoći obno­viti njenu povezanost sa Kristom, i naći vjeru i povjerenje dok umire, moglo biti da neprestano ponavlja molitvu, „Gospodine Isuse Kriste, smiluj mi se".

Izgovaranjem te molitve njeno se srce otvaralo, i svo vrijeme je počela osjećati Kristovu blizinu.