Upisao:

mlabos

9. siječnja 2019.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

737

PUTA

PROCES UMIRANJA

Vezani članci

Svi će ovi sastavni dijelovi nestati kada umremo. Proces umiranja je složen i međuovisan, u kojem se grupe srodnih pojava našega tijela i uma rasplinjuju istodobno. Kada se vjetrovi razilaze, tjelesne funkcije i osjeti zamiru. Centri energije propadaju, a bez vjetrova koji ih podupiru elementi se raspadaju u nizu od najgrubljih do najtananijih. Posljedica je da svaki stupanj nestajanja ima svoje fizičke i psihološke učinke na umiruću osobu, i odražava se vanjskim, fizičkim znacima kao i unutarnjim doživljavanjima.

Proces umiranja je objašnjen sa znatnim detaljima u različitim tibetanskim učenjima.

U suštini se sastoji od dvije faze nestajanja: naše vanjsko nestajanje, kada se osjetila i elementi rasplinjuju, i unutarnje nestajanje grubog i suptilnog stanja misli i osjećaja.

Ali najprije trebamo spoznati sastavne dijelove našeg tijela i uma, koji se raspadaju u smrti.

Naše je cijelo postojanje određeno elementima: zemljom, vodom, vatrom, zrakom i prostorom.

Od njih je naše tijelo oblikovano, i kada se oni razdijele, mi umremo.

Mi smo dobro upoznati sa vanjskim elementima, koji uvjetuju način na koji živimo, ali je interesantno kako ti vanjski elementi međusobno djeluju s unutarnjim elementima unutar našeg vlastitog fizičkog tijela.

I potencijal i kvaliteta tih pet elemenata također postoje unutar našega uma.

Sposobnost uma da služi kao temelj cijelom iskustvu je kvaliteta zemlje; njegova neprekidnost i prilagodljivost je voda; njegova jasnoća i sposobnost shvaćanja je vatra; njegovo neprekidno kretanje je zrak; a njegova neograničena praznina je prostor.

Sljedeće objašnjava kako je naše fizičko tijelo oblikovano.

Jedan stari tibetanski medicinski tekst navodi:

Svjesni osjećaju potječu iz uma.

Meso, kosti, osjetilo mirisa i mirisi oblikovani su od elementa zemlje.

Krv, čulo okusa, okusi i tekućine u tijelu potječu od elementa vode.

Toplota, jasan raspored boja, čulo vida i oblik stvoreni su od elementa vatre.

Disanje, osjetilo dodira i fizički osjeti razvijeni su od elementa vjetra.

Šupljine u tijelu, osjetilo sluha i zvuci zadobijeni su od elementa prostora?

„Ukratko", piše Kalu Rinpoche, „to je um, koji utjelovljuje pet kvaliteta elemenata, odakle se fizičko tijelo razvija.

I samo je fizičko tijelo prožeto kvalitetama, i zbog te ukupnosti um /tijelo mi zamjećujemo vanjski svijet - koji je i sam sastavljen od pet kvaliteta elemenata zemlje, vode, vatre, vjetra i prostora."

Tradicija budističkih Tantri sa Tibeta nudi objašnjenje o tijelu koje je dosta različito od onoga na koje je većina od nas naviknuta.

Ono je u psiho -fizičkom sistemu, koji se sastoji od dinamičnog spleta jedva zamjetljivih kanala, „vjetrova" ili unutarnjeg zraka, i biti.

Oni se zovu pojedinačno: nadi, prana, i bindu na Sanskrtu; i tsa, lung, i tikle na tibetanskom.

Mi smo bliže upoznati s nekim sličnim meridijanima i ch/i energijom kineske medicine i akupunkture.

Ljudsko je tijelo uspoređeno s nadzornicima grada, kanali sa njegovim putovima, vjetrovi sa konjima, a um sa jahačem.

Postoje 72.000 suptilnih kanala u tijelu, ali glavni su: centralni kanal, koji je usporedan sa kralježnicom, i desni i lijevi kanali, koji se penju s obje njene strane.

Desni i lijevi kanali se ovijaju u obliku spirale oko centralnog sa brojnim točkama koje čine seriju „čvorova."

Uzduž centralnog kanala smješteni su brojni „kotači kanala", chakre ili centri - energije, od kojih se kanali granaju kao rebra od kišobrana.

Kroz te kanale struje vjetrovi ili unutarnji zrak. Postoji pet osnovnih i pet vjetrova ogranaka.

Svaki od osnovnih vjetrova održava jedan element i odgovoran je za djelovanje ljudskog tijela.

Vjetrovi ogranci omogućavaju osjetilima da djeluju.

Za vjetrove koji struje kroz sve kanale osim centralnog, kaže se da su nečisti i da aktiviraju negativne, dualističke uzorke mišljena; vjetrovi u centralnom kanalu zovu se „vjetrovi mudrosti".4

„Suštine" su sadržane u kanalima.

Postoje crvena i bijela „bit."

Glavno sjedište bijele biti je kruna glave, a crvene biti je u pupku.

U naprednoj yoga praksi, taj je sustav vizualiziran vrlo precizno od yogina.

Uzrokujući vjetrove da uđu i da se rasplinu u centralnom kanalu snagom meditacije, praktičar može postići izravno ostvarenje sjaja ili „Jasne Svjetlosti" prirode uma.

To je učinjeno mogućim činjenicom da je svijest uzjahala" vjetar.

I tako usmjerujući njegov ili njezin um na bilo koju posebnu točku tijela, praktičar tamo može dovesti vjetar.

Na taj način yogin oponaša ono što se događa u smrti: kada su čvorovi u kanalima osobođeni, vjetrovi struje u centralni kanal i prosvjetljenje je trenutačno doživljeno.

Dilgo Khyentse Rinpoche pripovijeda priču o učitelju koji se povukao u hram u Khamu, koji je bio blizak njegovoj starijoj braći.

Taj je učitelj usavršio joga praksu kanala, vjetrova, i biti.

Jednoga je dana zamolio svog pratioca: ".Ja ću uskoro umrijeti, hoćeš li molim te pogledati u kalendar za neki datum sa povoljnim znamenjem."

Pratitelj je bio zapanjen, ali se nije usudio protusloviti svom učitelju.

Pogledao je u kalendar i rekao mu da je sljedeći ponedjeljak dan kada su sve zvijezde povoljne.

Učitelj je tada odgovorio: „Do ponedjeljka su još tri dana. Dobro, mislim da ću to moći učiniti."

Kada se njegov pratitelj vratio u njegovu sobu nekoliko minuta kasnije, našao je učitelja kako sjedi uspravno u položaju joga meditacije, toliko nepomičan da je izgledao kao da je umro.

Nije bilo disanja, ali je slab puls bio osjetan.

Odlučio je ništa ne činiti, nego čekati.

U podne je iznenada čuo duboko izdisanje, i učitelj se vratio u njegovo normalno stanje, razgovarao sa svojim pratiocem na veseo način, i zatražio svoj ručak, koji je tečno pojeo.

On je zadržavao svoj dah za vrijeme cijelog jutarnjeg sjedenja u meditaciji.

Razlog zbog kojega je to učinio je taj da je naš životni vijek izračunat kao konačan broj disanja, i učitelj, znajući da je blizu kraj toga, zadržao je njegov dah tako da konačni broj ne bi bio dosegnut do povoljnog dana.

Tek poslije ručka, učitelj je ponovno duboko udahnuo, i zadržao ga do večeri.

To je isto učinio sljedećeg dana, i dan poslije.

Kada je ponedjeljak došao, upitao je: „Je li danas povoljan dan?" „Da", odgovorio je pomoćnik.

„Dobro, danas ću otići, „ zaključio je učitelj.

I toga je dana , bez ikakovog vidljivog znaka bolesti ili poteškoće, učitelj umro za vrijeme svoje meditacije.

Kada jednom imamo fizičko tijelo, imamo također i ono što je znano kao pet skandhas - cjelina koje sačinjavaju mentalno i fizičko postojanje.

Oni su sastavni dijelovi našeg doživljavanja, potpora za pohlepu ega, i također osnova za patnju samsare.

Oni su: oblik, osjećaj, opažanje, intelekt, i svijest, tumačeni kao: stvaranje, dojam, prepoznavanje, oblikovanje, i spoznaja.

„Pet skandhas predstavljaju postojanu strukturu ljudske psihologije kao i model evolucije i model evolucije svijeta. Skandhas su također srodni zaprekama različitih tipova - duhovnim, materijalnim, emotivnim."

One su vrlo duboko istraživane u budističkoj psihologiji.

Svi će ovi sastavni dijelovi nestati kada umremo. Proces umiranja je složen i međuovisan, u kojem se grupe srodnih pojava našega tijela i uma rasplinjuju istodobno.

Kada se vjetrovi razilaze, tjelesne funkcije i osjeti zamiru.

Centri energije propadaju, a bez vjetrova koji ih podupiru elementi se raspadaju u nizu od najgrubljih do najtananijih.

Posljedica je da svaki stupanj nestajanja ima svoje fizičke i psihološke učinke na umiruću osobu, i odražava se vanjskim, fizičkim znacima kao i unutarnjim doživljavanjima.

Ponekad me prijatelji pitaju: Mogu li ljudi kao što smo mi primijetiti te vanjske znakove na prijatelju ili rođaku koji umire?

Moji su me studenti koje se brinu za umiruće obavijestili da su neki od tih fizičkih znakova promatrani u staračkim domovima i bolnicama.

Međutim, etape našeg vanjskog nestajanja mogu se dogoditi krajnje brzo i ne biti vrlo uočljive, i obično ljudi koji se brinu za umiruće u modernom svijetu ih ne traže.

Često se bolničarke u zaposlenim bolnicama oslanjaju na njihovu intuiciju i mnoge druge pokazatelje, kao što su ponašanje liječnika i članova obitelji oboljeloga, ili stanje uma umiruće osobe, da bi predvidjeli kada bi netko mogao umrijeti.

One također promatraju, ali uopće ne na sistematičan način, neke fizičke znakove, kao promjena na boji kože, stanoviti zadah ponekad zamijećen i primjetljiva promjena u disanju.

Moderni lijekovi mogu međutim znatno prikriti znakove koje tibetansko učenje navodi, a postoji još iznenađujuće malo istraživanja na Zapadu o toj najvažnijoj temi.

Zar to ne pokazuje kako je neznatno proces umiranja shvaćen i poštovan?