PROCES U SPAVANJU

Tri faze procesa čiji smo razvoj vidjeli u bardo stanjima smrti mogu biti isto tako primijećeni na drugim razinama svijesti u životu.

Razmotrimo ih u svjetlu onoga što se događa u spavanju i snu:

Kada usnimo, osjetila i grublji slojevi svijesti nestanu i postupno je apsolutna priroda uma, mogli bismo reći Temeljna Svjetlost, kratko otkri­vena.

Slijedeća je dimenzija svijesti, usporediva sa bardom dharmate, koja je toliko suptilna da mi obično uopće ne opažamo njezino pravo postojanje. Koliko nas je, konačno, svjesno trenutka spavanja prije nego nastanu snovi?

Jer većina nas, sve čega smo svjesni je sljedeća faza, kada um već postane ponovno aktivan, i mi se nađemo u svijetu snova sličnom bardou nastajanja.

U ovom slučaju mi uzimamo tijelo sna i prolazimo kroz razne snolike doživljaje na koje u velikoj mjeri utječu i oblikuju ih navike i djelovanja u našem budnom stanju, a za sve njih mi vjerujemo da su trajni i stvarni, nikada ne shvativši da sanjamo.

PROCES U MISAONOM I SVIJETU OSJEĆAJA

Točno se isti proces može prepoznati u djelovanju misli i osjećaja i načinu na koji se pojavljuju:

Temeljna Svjetlost, apsolutna priroda uma je prapočetno stanje Rigpe koje postoji prije bilo koje misli ili osjećaja.

Unutar njegova neograničenog prostora, temeljna se energija komeša spontana sjajnost Rigpe, koja se počinje pojavljivati u temelju, kao latentna sila - gorivo za grube emocije.

Tada ta energija može oblikovati stanja osjećaja i misli, koji nas konačno natjeraju na djelovanje i uvjetuju nas da nagomilamo karmu.

Tek kada postanemo prisno bliski sa praksom meditacije možemo taj proces vidjeti s nepogrešivom jasnoćom:

Kada se misli i osjećaji postupno stišaju, i zamru i rasplinu u prirodu uma, mogli bismo trenutačno spaziti prirodu uma, samu Rigpu prvotno stanje.

Tada postajemo svjesni da se izvan muka i mira prirode uma otvara kretanje i sirova energija, njegova prava samo-sjajnost.

Ako bilo koja pohlepa uđe u pojavljivanje te energije, energija se neizbježivo kristalizira u oblike misli, koji će nas povratno odvući natrag u pojmovnu i mentalnu aktivnost.

 

PROCES U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU

 Sada kada smo pogledali na način kako se taj proces stvara u spavanju i snu, i pravo uobličavanje misli i osjećaja, pogledajmo ga na djelu u našem dan za danom iskustvu svakidašnjeg života.

 To se najbolje radi tako da pogledamo pobliže na jedan razvoj događaja radosti ili ljutnje. Ispitajmo to odvijanje događaja i uvidjet ćete da uvijek postoji prostor ili praznina prije nego se bilo koja emocija počne pojavljivati.

Taj bremeniti tren prije nego energija osjećaja ima priliku nastati je tren čiste, prvobitne svijesti, u kojoj bismo mogli, ako bismo dopustili, imati letimičan pogled na istinsku prirodu uma.

 Na jedan čas razdoblje neukosti je slom­ljeno; mi smo sasvim oslobođeni od bilo koje potrebe ili mogućnosti pohlepe, pa čak i zamisao o „prianjanju" postaje smiješna i suvišna.

 Međutim, umje­sto da prigrlimo „prazninu" tog prostora, u kojoj bi mogli naći blaženstvo bića slobodnog od i oterećenog svih ideja, odnosa, ili pojmova, mi pohlepno ščepamo sumnjivu sigurnost bliske, lagodne drame naših osjećaja, vođeni našim ukorijenjenim naviknutim težnjama.

 I to je način kako je jedna urođeno neograničena energija pojavljena iz prirode uma, kristalizirana u stanje jedne emocije, i kako je njena temeljna čistoća tada obojena i izopačena našom samsaričkom vizijom da osigura neprekidan izvor svakodnevnih nemira i obmana.

 Ako doista pretražimo svaki aspekt našeg života, kao što sam prikazao, otkrit ćemo kako prolazimo kroz, uvijek ponovno, u spavanju i snivanju, u mislima i osjećajima, taj isti proces bardoa.

 A učenja nam otkrivaju da je točno ta činjenica zbog koje prolazimo kroz proces bardoa uvijek iznova, u oba, životu i smrti, i na svim različitim razinama svijesti - koja nam daje bezbrojne mogućnosti, sada a isto tako i u smrti, za oslobođenje.

 Učenja nam ukazuju na to da su karakter, stanje, i jedinstvenost procesa koji nam nude

ili priliku za oslobođenje ili potencijal da nastavimo u zabuni.

 Jer, svaki nam vid cijelog procesa uručuje istodobno priliku za oslobođenje, ili priliku za smetenost.

 Bardo učenja nam otvaraju vrata, pokazujući nam kako da iskoračimo van iz nekontroliranog ciklusa smrti i ponovnog rađanja, iz ponavljanja monotone neukosti, život za životom.

 Ona nam kazuju da kroz taj proces bardoa života i smrti, kada god možemo prepoznati i zadržati stabilnu svijest prirode uma, Rigpe, ili čak kada možemo postići u nekoj mjeri kontrolu nad umom, mi možemo proći kroz ta vrata prema oslobođenju.

 Ovisno o fazi bardoa u kojoj je primijenjeno, od vaše podrobne upoznatosti sa Stajalištem prirode samog uma, ovisno o dubini razumijevanja vašeg uma, njegovih misli i osjećaja, to će prepoznavanje biti različito.

 To što nam, međutim bardo učenja također priopćavaju, je da to što nam se događa u našem umu sada u životu je točno ono što će se javljati u bardo stanjima smrti, jer suštinski ne postoji razlika; život i smrt su jedno u „nerazbijenoj cjelovitosti" i „protoku događanja".

 Radi toga je jedan od najsavršenijih tibetanskih učitelja sedamnaestog stoljeća, Tsele Natsok Rangdrol, objasnio srž prakse za svaki od bardoa - ovog života, umiranja, dharmate, i nastajanja -pomoću stanja našeg sadašnjeg shvaćanja prirode misli i osjećaja, te uma i njegovih opažanja:

Prepoznaj tu beskonačnu raznolikost pojavljenja kao san,

Kao ništa drugo nego projekciju tvog uma, prividnu i nestvarnu.

Bez posezanja ka ičemu, uspokoji se u mudrosti tvoje Rigpe, koja prekoračuje sve pojmove:

To je srž prakse za bardo ovoga života.

 Određen si da umreš, sine, i ničega nema što bi zaista pomoglo. Što doživljavaš u smrti samo je tvoje pojmovno mišljenje, Ne izmišljaj misli, pusti ih da umru u beskrajnom prostranstvu svjesnosti tvoje vlastite Rigpe: To je bit prakse bardoa umiranja.

Sto god poseže za pojavljenjima ili iščezavanjima, bilo povoljno ili ne, tvoj je um.

A taj um sam , samo -sjajnost je od Dharmakaye, od baš svega pojavljenoga.

Ne prianjaj ka pojavljivanjima, ne stvaraj pojmove o njima, ne prihvaćaj ih niti ne odbacuj:

To je suština prakse bardoa dharmate.

Samsara je tvoj um, i nirvana je također tvoj um,

Sav užitak i bol, i sva priviđenja postoje nigdje drugdje osim

u tvom umu.

Postigni kontrolu nad tvojim umom;

To je duša prakse bardoa nastajanja.

Sada smo spremni razmotriti jedan poseban bardo, da vidimo kako su naša praksa meditacije, naše razumijevanje osjećaja i misli, i naša iskustva u tom bardou svi nerazmrsivo međusobno povezani, i kako se naša iskustva u tom bardou odražavaju natrag u naš uobičajeni život.

Možda je najkorisniji bardo za proučavanje, bardo dharmate, u kojemu čista energija koja će postati emocija počinje spontano izranjati kao istinska sjajnost prirode uma; i osjećaji su, ja to znam, glavna, gotovo opsesivna zaokupljenost ljudi u modernom svijetu.

Uistinu, razumjeti prirodu emocija znači pomaknuti se vrlo daleko na putu oslobođenja.

Najdublji cilj meditacije jest da budemo kadri mirovati, nerastreseni, u stanju Rigpe, i sa tim stajalištem shvatiti da bilo što se pojavi u umu nije nikada ništa drugo nego prikazanje vaše osobne Rigpe, upravo kao što su sunce i njegovih milijun zraka jedno i nerazdvojivo.

Kao što Tsele Natsok Rangdrol kaže u svom stihu za bardo dharmate: „Što god poseže za pojavljenjima i iščezavanjima, bilo povoljno ili ne, tvoj je um. A taj um sam, samosjajnost je od Dharmakaye..."

Zato, kada ste u stanju Rigpe, i kada se misli i osjećaji pojave, prepoznajte točno ono što oni jesu i otkuda se pojavljuju: tada ma što se ukaže postaje samoblistanje te mudrosti.

Ako ipak izgubite prisutnost te istinske čiste svje­snosti Rigpe, i ne uspijete prepoznati bilo što da se pojavi, tada će to postati odvojeno od vas.

To nastavlja uobličavati ono što zovemo „misao" ili osjećaj, i to je stvaranje dvojnosti.

Zato, da bi se to izbjeglo i posljedice toga, Tsele Natsok Rangdrol kaže: Ne prianjaj ka pojavljivanjima, ne stvaraj pojmove o njima, ne prihvaćaj ih niti ne odbacuj.

To je suština prakse dharmate."

Ta odvojenost, između vas i pojavljivanja u vašem umu, i dvojnost, uzro­kuju, postaju osobito uveličani nakon smrti.

To objašnjava zašto, bez te biti prepoznavanja prave prirode pojavljivanja unutar uma, u bardou dharmate, zvuci, svjetla, i zrake koje se objavljuju mogu preuzeti objektivnu stvarnost sablažnjive, vanjske pojave koja se događa vama.

Zato, što bi vi drugo u toj situaciji mogli učiniti nego pobjeći od briljantnog sjaja mirnih i gnjevnih bož­anstava, i bježati do mutnih, izazovnih, naviknutih svjetala šestorih carstava?

Presudno prepoznavanje, tada, u bardou dharmate je da je to energija mudro­sti vašeg uma koja se ukazuje.

Bude i svjetla mudrosti nisu niti u jednom smislu odvojeni od vas, niti vaša vlastita energija mudrosti.

Jasno uvidjeti to, je doživljaj nedvojnosti, a ući u to, je oslobođenje.

Ono što se događa u bardou dharmate u smrti, i uvijek kada se emocije počinju pojavljivati u životu, isti je prirodni proces.

Pitanje je prepoznajemo li mi prirodu pojavljivanja.

Ako možemo raspoznati pojavu jednog osjećaja :a ono što doista jeste, spontana energija prirode uma, tada smo osposobljeni osloboditi se od negativnih posljedica ili moguće opasnosti tog osjećaja, i da ga pustimo postupno završiti natrag u prvobitnoj čistoći beskrajne prostranosti Rigpe.

To prepoznavanje, i sloboda koju ono donosi, mogu jedino biti plod dugogodišnje i najviše moguće discipline u praksi meditacije, budući da to zahtijeva dugu upoznatost i stabilnost Rigpe, prirode uma.

Ništa nam manje neće donijeti tu spokojnu i blaženu slobodu od naših vlastitih naviknutih sklonosti i proturječnih osjećaja za kojima svi mi težimo.

Učenja bi nam mogla reći da je tu slobodu teško postići, ali činjenica da ta mogućnost zaista postoji je silan izvor nade i nadahnuća.

Postoji način da se shvate misao i osjećaj, um i njegova priroda, život i smrt potpuno, a to je dosezanjem ostvarenja spoznaje.

Jer za prosvijetljene, kao što sam rekao, vidjeti život i smrt je kao da su na dlanu njihove ruke, budući da oni znaju, kao što je Tsele Natsok Rangdrol zapisao: „Samsara je vaš um i nirvana je također vaš um; sav uži­tak i bol, i svi prividi ne postoje nigdje drugdje osim u vašem umu."

I to jasno znanje, ustaljeno tijekom duge prakse i uklopljeno sa svakim trenutkom, sva­kom mišlju, svakim osjećajem njihove relativne stvarnosti, učinio ih je slo­bodnim.

Dudjom Rinpoche je izjavio: „Nakon što je pročišćena velika obm­ana, bit tame, sjajna svjetlost nezatamnjenog sunca neprekidno izlazi."