PRIRODNI PROCES UMIRANJA - Maja Cvjetanović Laboš

PRIRODNI PROCES UMIRANJA

Riječima PADMASAMBHAVE

Ljudska bića sučeljavaju dva uzroka smrti: prijevremenu smrt i smrt zbog iscrpljenja njihovog prirodnog životnog vijeka.

Prijevremena smrt može biti spriječena putem naučenih postupaka za produljenje života. Ipak, kada je uzrok smrti iscrpljenje prirodnog vijeka života, vi ste kao uljanica kojoj se potrošilo ulje.

Nema načina da se smrt spriječi prijevarom; trebate biti spremni da odete.

Pogledajmo sada na ta dva uzroka smrti: iscrpljenje našeg prirodnog životnog vijeka, i prepreka ili nesreća koja naš život dovodi ka jednom prijevremenom kraju.

ISCRPLJENOST NAŠEG ŽIVOTNOG VIJEKA

Zbog naše karme, svi mi imamo izvjestan životni vijek; i kada se iscrpi, krajnje je teško produljiti naše živote.

Pa ipak, osoba koja je usavršila napredne vježbe yoge može nadvladati čak taj vremenski rok, i u stvari produljiti njegov ili njezin život.

Postoji tradicija da je učiteljima ponekad bila priopćena od njihovih učitelja duljina njihova životnog vijeka.

Ipak su znali da kroz valjanost njihove vlastite prakse, čistoće njihove veze sa njihovim studentima i njihovom praksom, i dobročinstvom rada, mogu živjeti dulje.

Moj učitelj Dilgo Khyentse Rinpoche bi živio do osamdesete, ali izvan toga ovisilo je o svojoj osobnoj praksi; doživio je osamdesetdvije godine.

Dudjom Rinpocheu je rečeno da mu je životni vijek sedamdesettri, ali je on živio do osamdesetdruge.

PRIJEVREMENA SMRT

Kaže se, da ako je samo neka vrsta prepreke koja nam prijeti s prijevremenom smrću, može se lakše spriječiti - pobrinuti se o njoj, naravno, ako imamo predviđanje.

U bardo učenjima i tibetanskim medicinskim spisima, možemo naći opise znakova koji upozoravaju na smrt koja predstoji, neka predskazujući smrt unutar godina ili mjeseci, a druga u razdoblju tjedana ili dana.

Oni uključuju fizičke znakove, stanovite posebne vrste snova, a posebna istraživanja uporabom sjene slika.

Na nesreću samo će netko sa stručnim poznavanjem biti sposoban protumačiti to znamenje.

Njihova je svrha da unaprijed opomenu osobu da je njegov ili njezin život u opasnosti, i da ju pripravi na potrebu upražnjavanja prakse koja produljuje život, prije nego se te prepreke pojave.

Ma koju duhovnu praksu činili, budući da to nakuplja „zasluge", pomoći će produljenju naših života i donijeti dobro zdravlje.

Dobar praktičar, putem nadahnuća i moći njegove ili njezine prakse, počinje se osjećati psihološki, emotivno, i duhovno, zdravo, i to je oboje najveći izvor izlječenja i najmoćnija zaštita protiv bolesti.

Postoje također posebne „prakse za dugi život", koje pribiru životnu energiju iz elemenata i svemira kroz moć meditacije i vizualizacije.

Kada je naša energija slaba i neuravnotežena, te vježbe dugovječnosti ju osnažuju i usklađuju, i to ima učinak produljenja našeg životnog vijeka.

Postoje također mnogo drugih vježbi za unapređenje života.

Jedna je spašavanje života životinja koje zbog toga da ne bi bile zaklane, kupujemo i puštamo na slobodu.

Takova je praksa omiljena na Tibetu i predjelu Himalaje, gdje, primjerice, ljudi često idu na tržnicu riba da bi kupili ribe i izbavili ih.

To se temelji na prirodnoj karmičkoj logici da će oduzimanje života drugima ili čineći im zlo skratiti vaš život, a davanje života će ga produljiti.