ada je došao Gandhi.

On je bio poput snažne struje svježeg zraka koja je učinila da se uspravimo i duboko udahnemo, kao trak svjetlosti koji je rastjerao tamu i skinuo koprenu s naših očiju, kao vihor koji pokreće mnoge stvari, ali najviše od svega duh naroda.

On nije sišao s vrha; izgledalo je da niče iz milijuna Indije, govori njihovim jezikom…

Suština njegova učenja bili su hrabrost i istina združeni s djelovanjem…

Najveći dar za pojedinca ili naciju, kako nam je rečeno u starim knjigama, bila je abhaja, nemanje straha…

Chanakya i Yagnavalkaya su rekli, u samu zoru naše povijesti, da je dužnost vođa da učine da narod bude bez straha.

Ali vladajući nagon u Indiji pod britanskom vladavinom bio je strah…

Protiv toga sveobuhvatnog straha podigao se Gandhijev mirni i odlučni glas: Ne boj se!

Jawaharlal Nehru, Otkriće Indije

Kao i oko svih velikana čovječanstva, neizbježno je i oko imena i osobnosti Mahatme Gandhija nastala golema i raznolika literatura na mnogim jezicima, u kojoj su činjenice i bajke, vjerodostojna povijest i romantične legende gusto isprepletene.

Prve pokušaje njegova životopisa napravili su engleski misionar u Južnoj Africi, Joseph J. Doke i engleski židov Henry Polak.¹ 

Njegovi indijski prijatelji, Pranjivan Mehta, kojeg je Gandhi upoznao tijekom studija u Engleskoj, i Avantika Gokhale, aktivna sudionica pokreta za neovisnost, sakupili su sve što su mogli od onoga što je on sam zapisao.

Sam Gandhi je tijekom boravka u zatvoru 1924. godine napisao svoju autobiografiju i detaljnu povijest pokreta Satyagraha u Južnoj Africi.

Od tada su širom svijeta počeli pisati o njemu iz različitih kutova, a posebno su upečatljive biografije francuskog književnika, muzikologa i povjesničara Romaina Rollanda te američkog novinara Louisa Fischera.

Gandhijevi tajnici Pyarelal Nayyar i Chandrashankar Shukla te indijski pisac i tvorac dokumentarnih filmova Dinanath G. Tendulkar napisali su iznimno opsežne i dobro dokumentirane biografije u više svezaka.

Ipak, indijska pjesnikinja i aktivna sudionica pokreta za nezavisnost Indije, Sarojini Naidu, zapisala je: …

Tko od nas, čak i među onima koji su mu najbliži, može uistinu procijeniti veličinu čovjeka tako bogato obdarena najuzvišenijim i najdivnijim osobinama ljudskog uma i duha: izuzetnu dobrotu srca, mudrost koja je istovremeno duboka i blistava, nepokolebljivu hrabrost, nepatvorenu vjeru, nenadmašnu ljubav prema patnjama i greškama čovjeka, te najrjeđi i najdragocjeniji od darova – njegov humor koji je sastavni i neotuđivi dio njegove mudrosti, hrabrosti i samilosti?²

Još jedan od onih koji su magnetski privučeni Gandhijem nastojali proniknuti u njegovu veliku dušu, njegov suradnik, novinar Shri R. K. Prabhu [Ramachandra Krishna Prabhu] te jedno vrijeme urednik časopisa Young India³, također i koautor knjige The Mind of Mahatma Gandhi, objavio je zbirku anegdota o Gandhiju pod nazivom This was Bapu [Ovo je bio Bapu (Otac)]⁴.

Satkane od povijesnih činjenica i svjedočanstava, anegdote su, kao što je to rekao naš A. G. Matoš, “ključanica kroz koju se više vidi nego kroz širom otvorena vrata”, te tako na osobit način otkrivaju djeliće složene i kompleksne osobnosti tog iznimnog i omiljenog učitelja čovječanstva.

OVO JE BIO BAPU

Mahatmadži natjeran na smijeh

“Kako sam ušao, pozdravio sam Mahatmadžija indijskim pozdravom s pognutom glavom i dlanovima spojenim ispred grudi.

Dakle, je li to bio prizor mojih velikih stopala u njihovim vrećastim čarapama ili sam izgledao komično dok sam ga pozdravljao, ne znam, ali stari se gospodin poprilično smijuljio, a iza čeličnih okvira naočala oči su mu sjale kao kakvom školarcu”, napisao je Robert Stimson u The Times of India, prisjećajući se Gandhija.

To je prva stvar koju primijetite kod Mahatme Gandhija: dobro raspoloženje, osjećaj za humor, sposobnost da vidi smiješnu stranu stvari.

n je upravo suprotnost onim ozbiljnim, zatvorenim, šutljivim i svetim – kako ih prikazuju vitraži.”

U njegovu društvu čovjek osjeća prisutnost moralnog diva čija je duša bistro, mirno jezero u kojoj se Istina jasno zrcali. Njegova je krotkost tisuću puta odvratila gnjev i razoružala protivnike, čak i najneprijateljski raspoložene. Nenaoružan za rat, da, osvojio je mir, jer njegovo je oružje prastaro naoružanje moralnim žarom, smirenom odlučnošću, duhovnim ushitom, žrtvovanjem nižeg jastva, služenjem bližnjima, skromnošću, postojanošću i velikom ljubavi prema svim živim bićima…

Henry i Millie Polak

Srodne duše

“Kada sam poslao Gandhiju svoju knjigu koja je upravo objavljena,” napisao je poznati francuski učenjak Romain Rolland, “izrazio sam bojazan da možda nisam uvijek shvatio njegovu misao i da bih volio ispraviti bilo koju pogrešku koja se nađe, ako mi ukaže na nju.

Odgovorio mi je iz sanatorija gdje se oporavljao:

Andheri, 22. ožujka 1924.

Dragi prijatelju, Zahvaljujem Vam na ljubaznom pismu.

Što ima veze ako ste tu i tamo napravili pokoju grešku u svom eseju?

Meni je pravo čudo da ste napravili samo pokoju i da ste uspjeli, živeći u dalekoj i različitoj sredini, ispravno protumačiti moje ideje.

To još jednom potvrđuje esencijalno jedinstvo ljudske prirode, makar cvjeta pod različitim nebom.

“Još sam uvijek student”

“Mahatma Gandhi, Vi ste ovdje kako biste se obratili jedinstvenom skupu koji predstavlja različite rase i nacionalnosti – ljude koji predstavljaju 57 zemalja …; skup od dvjesto pojedinaca s dvjesto mišljenja punih protivljenja i nesagledivih ludosti”, rekao je predsjedavajući sastanka u Kući međunarodnog studentskog pokreta [International Students’ Movement House] dok je predstavljao Gandhija na izrazito međunarodnom skupu muških i ženskih studenata u Londonu 16. listopada 1931.

Mahatmadžiju su pljeskali s obožavanjem i divljenjem kad je srdačno pozdravio skup s “kolege studenti”.

Zamolio ih je da mu oproste zbog želje da te večeri provede vrijeme u odgovaranju na pitanja, umjesto da im održi predavanje.

Rekao je:

“Obraćam vam se kao kolegama studentima. To nije fraza. U biti smatram se učenikom i ako ste mudri kao što sam ja (smijeh), učenicima ćete se smatrati i nakon što završite školu, u kasnijem životu.”

“Kroz moja raznovrsna životna iskustva”, nastavio je Gandhidži, “došao sam do zaključka da naš učenički život počinje nakon što napustimo naše škole, sveučilišta i pravničke komore u kojima bismo trebali učiti vezano za naše studije, s ključem našeg znanja, a kad napustimo te prostore, praktički zaboravljamo sve što smo naučili.”

Zapravo nakon studiranja moramo odučiti mnoge stvari.

Takozvani studentski život samo je priprema za stvarni život učenika. Kada ste na koledžu ili slično, imate određene predmete.

Čak i kod fakultativnih predmeta, morate ih učiti posebno.

Ali nakon te faze, vi ste slobodni poput ptice s krilima da se vinete visoko, a što se više uzdižete, postajete snažnijima.

Tako sam ja još uvijek student koji nije diplomirao u životu. (pljesak).

Govorio je da, ako želiš dobro od onih s kojima dolaziš u dodir, jedini način da ostvariš taj cilj je da sam budeš dobar.

Njegovi su ideali usavršavanje i uljuđivanje samog sebe…

Sve njegove teorije i prakse skladno su prožete u svakodnevnom životu.

Nikakva zemaljska iskušenja nisu prevelika za njega i nijedno od njih ne može ga natjerati da skrene s plemenitog puta koji je sebi zacrtao.

Nije pretjerano reći da u ovom dobu materijalizma nije moguće naići na drugog takvog čovjeka koji živi idealnim životom kakav propovijeda.

Pranjivan Mehta Gandhi je upoznao Bhagavad Gitu u engleskom prepjevu Edwina Arnolda preko teozofskih poznanstava u Engleskoj.

To mi je otvorilo novi pogled na život… konačno sam pronašao, kao što sam vjerovao, svjetlo koje mi je trebalo.

Također je pročitao poemu Edwina Arnolda o Buddhinom životu – Svjetlo Azije – kao i poglavlje o proroku islama iz knjige O herojima, obožavanju heroja i herojskom u povijesti Thomasa Carlylea.

Otprilike u isto vrijeme upoznao se i s Biblijom.

Odmah se zaljubio u Propovijed na gori.

Moj mladi um pokušao je objediniti učenja Gite, Svjetla Azije i Propovijedi na gori.

To odricanje bilo je najviši oblik religije koji me neobično privukao.

Kad ste udarani i prepušteni sami sebi, to postane težak posao.

Ako se prihvatite učenja, ako se posvetite učenju, vječnom istraživanju, nema granica radosti, nema granica užitku koji dobivate od učenja.

Moj je studij bio ustrajna potraga za Istinom.”

Kada su neki od njegovih suradnika osnovali društvo nazvano po njemu, u cilju propagiranja njegovih ideala, upozorio ih je: Ne postoji nikakav gandizam i ne želim za sobom ostaviti ni jednu sektu.

Ne tvrdim da je od mene poteklo ikakvo novo načelo ili učenje.

Jednostavno sam pokušao na svoj način primijeniti vječne istine na naš svakodnevni život i probleme …

Mišljenja koja sam formirao i zaključci do kojih sam došao nisu nikako konačni.

Ako nađem bolja, mogu ih sutra promijeniti.

Nemam ništa novo za poučiti svijet. Istina i nenasilje stari su koliko i planine.

Sve što sam napravio bilo je eksperimentiranje u što većim razmjerima i najbolje što sam mogao.

Radeći tako, ponekad sam griješio i učio na svojim pogreškama…

Ja sam samo sirota duša koja čezne da bude potpuno dobra, potpuno istinita i potpuno nenasilna u mislima, riječima i djelima, ali nikako ne uspijeva dostići ideal za koji zna da je istinit.

Priznajem da je to mukotrpan uspon, ali ta mi je patnja užitak.

Svaki korak prema gore čini me snažnijim i spremnijim za sljedeći. (The Mind of Mahatma Gandhi)

Kada su neki od njegovih suradnika osnovali društvo nazvano po njemu, u cilju propagiranja njegovih ideala, upozorio ih je: Ne postoji nikakav gandizam i ne želim za sobom ostaviti ni jednu sektu.

Ne tvrdim da je od mene poteklo ikakvo novo načelo ili učenje. Jednostavno sam pokušao na svoj način primijeniti vječne istine na naš svakodnevni život i probleme … Mišljenja koja sam formirao i zaključci do kojih sam došao nisu nikako konačni.

Ako nađem bolja, mogu ih sutra promijeniti.

Nemam ništa novo za poučiti svijet. Istina i nenasilje stari su koliko i planine.

Sve što sam napravio bilo je eksperimentiranje u što većim razmjerima i najbolje što sam mogao.

Radeći tako, ponekad sam griješio i učio na svojim pogreškama…

Ja sam samo sirota duša koja čezne da bude potpuno dobra, potpuno istinita i potpuno nenasilna u mislima, riječima i djelima, ali nikako ne uspijeva dostići ideal za koji zna da je istinit.

Priznajem da je to mukotrpan uspon, ali ta mi je patnja užitak. Svaki korak prema gore čini me snažnijim i spremnijim za sljedeći. (The Mind of Mahatma Gandhi)

“Imam li imovinu?”

„Ne posjedujem nikakvu imovinu, a ipak osjećam da sam možda najbogatiji čovjek na svijetu…

Za mene je lišavanje imovine pozitivan dobitak. Volio bih da se ljudi natječu sa mnom u tom mom zadovoljstvu.

To je najbogatije blago koje posjedujem.

Stoga je ispravno reći da, iako propovijedam siromaštvo, ja sam bogat čovjek.”

Nema hrama za Gandhija

“Moja je želja bila Gandhidžiju posvetiti hram Krišne.

Ali kad sam to spomenuo Gandhidžiju (u svibnju 1941.), on je prasnuo u smijeh, a zatim je ozbiljnim tonom rekao:

Da, prijedlog je dobar, želite li to učiniti sa svim dobrim namjerama.

Gledajte, ja sam se cijeli život borio protiv svih vrsta praznovjerja koje su pokvarile naše društvo i religiju i srozale ga na sadašnju razinu.

Vaša izgradnja hrama u ašramu i njegovo posvećivanje meni u dogledno će vrijeme stvoriti nove vrste praznovjerja protiv kojih se nećete moći boriti.

Tako ćete umjesto ­stvaranja jedinstva među različitim kastama i vjerama, čak i nenamjerno, stvoriti kastu Gandhi.

Ne želim ništa slično.

Ali ako vjerujete u ono za što sam ja živio, mogao bih vam predložiti ovo: odredite mjesto za molitvu u svom ašramu i posadite oko njega lijepa cvjetna stabla.

Pozovite sve, bez obzira na kastu, vjeru ili religiju da posjete vaše mjesto i tamo se mole.

Kiša cvjetova s drveća na mjestu za molitvu i njihov osvježavajući i ugodan miris kada se okupite, stvorit će pravu atmosferu za pobožnost.

Taj je prijedlog bio tako razuman da sam odustao od ideje o izgradnji hrama.

Posadio sam cvjetna stabla oko mjesta za molitvu u ašramu Kripa.” – Bhikku Nirmalananda iz Tiruvennainalura

Poklon siromašne žene

Odgovor žena na Gandhijeve pozive za rad i novac uvijek ga je ispunjao nadom i radošću.

Za njega je ono bitno bila iskrenost iza sudjelovanja.

Na ženskom sastanku u Tuniju, jedna stara, očigledno siromašna žena od oko 75 godina, dvostruko savijena pod težinom svojih godina, ali dobroćudna lica, sa sjajem u očima, stavila mu je u ruke četiri anne⁵ bez ikakve isprike koja bi se mogla pročitati u tim očima koje se ne mogu zaboraviti.

Odmah nakon toga, sredovječna žena stavila mu je u ruke pet rupija i bakrenjak. Gandhidži ju je odmah upitao: “Čija je donacija veća, tvoja ili ove starije sestre?”

Uslijedio je hrabar i odlučan odgovor: “Obje su jednake.”

“Bio sam nepripremljen za taj najinteligentniji i najprodorniji odgovor.

Bio sam zadovoljan preko svake mjere i sretan što sam ostao bez riječi”, rekao je Gandhidži osvrćući se na taj događaj.

Boravište sreće

Prilikom svog zaustavljanja u Parizu na povratku u Indiju s konferencije u Londonu u prosincu 1931., Mahatma Gandhi obratio se javnom skupu s više od dvije tisuće osoba, koji su organizirali tamošnji intelektualci.

Na kraju svog govora odgovorio je na brojna pitanja koja mu je postavila francuska publika.

Među postavljenim pitanjima bila su i ova:

P: Je li sreća čovjeka u znanju ili u neznanju? (smijeh).

O: Ni u jednom od njih. Ona se nalazi u svakom čovjeku, i u potrazi za savršenstvom i istinom.

P: Jesu li svi ljudi sposobni tražiti savršenstvo?

O: Da, oni ga imaju unutar sebe.

Znam put.

Prav je i uzak.

On je poput ruba mača.

Radujem se hodanju po njemu.

Jadikujem kad skliznem s njega.

Božja riječ je: “Onaj koji nastoji, nikada ne propada.”

Čvrsto vjerujem u to obećanje.

I ako zbog svoje slabosti tisuću puta doživim neuspjeh, neću izgubiti vjeru, već se nadam da ću ugledati Svjetlo kada tijelo bude savršeno zauzdano, kao što to jednom mora biti. (The Mind of Mahatma Gandhi)

Prava i dužnosti

“Od moje nepismene, ali mudre majke naučio sam da sva prava koja treba zaslužiti i sačuvati dolaze od dobro obavljene dužnosti”, napisao je Gandhidži u pismu upućenom dr. Julianu Huxleyju, generalnom direktoru Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu.

To pismo napisano je kao odgovor na poziv upućen šezdesetorici vodećih ličnosti diljem svijeta da definiraju ono što oni smatraju osnovom ‘Svjetske povelje o ljudskim pravima’.

Definirajući svoj pogled na ljudska prava, Gandhidži je rekao: “Pravo na život nam pripada tek kad obavimo dužnost građanina svijeta.

Svako drugo pravo može se dokazati kao prisvajanje za koje se jedva vrijedi boriti.”

Daljnje svjetlo na tu temu baca telegram koji je Gandhidži poslao pokojnom gospodinu H. G. Wellsu. Gandhidžijev telegram glasi kako slijedi:

Primio sam Vaš telegram.

Pažljivo sam pročitao Vaših pet članaka.

Dopustit ćete mi da kažem da ste na pogrešnom tragu.

Osjećam se uvjerenim da mogu sastaviti bolju Povelju o pravima nego što ste je Vi sastavili.

Kakvo bi to dobro donijelo?

Ako mislite na propagandu ili obrazovanje naroda, započeli ste s pogrešne strane.

Predlažem pravi put.

Počnimo s Poveljom o dužnostima čovjeka i jamčim da će prava slijediti kao što proljeće slijedi zimu.

Pišem iz iskustva. Kao mladić započeo sam život nastojeći utvrditi svoja prava i ubrzo sam otkrio da nemam nikakva – čak ni nad vlastitom ženom.

Stoga sam započeo otkrivati ​​i obavljati svoju dužnost prema supruzi, djeci, prijateljima, suradnicima i društvu pa danas nalazim da imam veća prava od bilo kojeg živog čovjeka kojeg poznajem.

Ako je ovo previsoka tvrdnja, onda kažem da ne poznajem nikoga tko ima veća prava od mene.

Poričem da sam

Poričem da sam vizionar. Ne prihvaćam tvrdnju o svetosti.

Ja sam od zemlje, zemaljski… Sklon sam slabostima kao i vi. Ali vidio sam svijet. Živio sam u svijetu otvorenih očiju.

Prošao sam kroz najvatreniji put koji može zapasti čovjeka. Prošao sam kroz tu disciplinu. (The Mind of Mahatma Gandhi)

Vjerujem u povjerenje.

Povjerenje stvara povjerenje. Sumnja je ustajala i samo zaudara.

Onaj koji ima povjerenja, nikad nije izgubljen u svijetu. (The Mind of Mahatma Gandhi)

Vodi me, Ti blago svjetlo u tami
koja me okružuje, vodi me na putu!
Noć je mračna, a ja sam daleko od domovine,
vodi me na putu!…

John Henry Newman (1801. – 1890.)
– Gandhijeva omiljena i često citirana pjesma

¹ Henry Polak bio je jedan od najbliskijih Gandhijevih suradnika u Južnoj Africi tako da je za Gandhijeve odsutnosti uređivao tjednik Indian Opinion.

On je sa suprugom Millie, također aktivnom sudionicom Gandhijeva pokreta, par godina dijelio dom s Gandhijevom obitelji.

Polak je kao pravnik pomagao Gandhiju i u rješavanju sporova, a također je zajedno s njim bio u zatvoru u Južnoj Africi.

² Iz knjige Chandrashankara Shukle: Gandhiji As We Know Him [Gandhidži kakvim ga poznajemo] u kojoj su prijatelji te bliski i manje bliski suradnici opisali svoje viđenje Gandhija i njegove misije.

³ Young India bio je tjednik na engleskom jeziku putem kojeg je Gandhi širio svoju ideologiju vezanu za nenasilje, u borbi za neovisnost od Velike Britanije.

⁴ Izbor iz knjige Shri R. K. Prabhua: This was Bapu [One Hundred and Fifty Anecdotes relating to Mahatma Gandhi], 1954.
⁵ anna (ili ānā) – jedinica valute koja se nekada koristila u Indiji, jednaka 1⁄16 rupije.

Priredila: Dijana Kotarac

http://nova-akropola.hr