Upisao:

mlabos

9. listopada 2018.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

768

PUTA

PRAKSA DUBOKOUMNOSTI

Vezani članci

Meditacija je dovođenje uma „kući", a to se najprije postiže praksom "uvijek pažljivog uma"... Nekoć je jedna stara žena došla Budi i upitala ga kako meditirati....

Nekoć je jedna stara žena došla Budi i upitala ga kako meditirati.

Rekao joj je da ostane svjesna svojih ruku u svakom trenutku dok vadi vodu iz bunara, znajući da ako ona tako učini, uskoro će dosegnuti stanje oprezne budnosti i beskrajnog mira, što jest meditacija.

Vježbanje budnosti uma, dovođenje rastresenog uma „kući", a time dovođenje različitih gledišta naše biti u žarište, zove se „Ostajući spokojan" ili "Ustrajati u mirnoći".

„Ostajući spokojan" usavršava tri stvari.

Prvo, svi podijeljeni stavovi nas samih koji su bili „zaraćeni", sabiru se, rasplinjuju i postaju „prijatelji".

U tom ustaljivanju, započinjemo se više spoznavati, a katkad imati čak i letimične dojmove naše temeljne prirode.

Drugo, uvježbavanje uvijek-budnog uma čini neopasnim naše negativne osobine, nasilnost, neobuzdane osjećaje, koji su mogli sabirati moći tijekom mnogih životnih vijekova.

Prije nego zatomljavanje osjećaja ili njihovo udovoljavanje, ovdje je važno razmotriti misli, i bilo što, što se pojavljuje, s najviše moguće slobodnim i otvorenim prihvaćanjem i velikodušnošću.

Tibetanski učitelji kažu da ta mudra velikodušnost ima prizvuk beskraja, tako toplog i ugodnog da se osjećate umotani i okriljeni, kao u pokrivaču od sunčevog svjetla.

Postupno, dok ostajete otvoreni i udubljeni, upotrebljavajući jednu od metoda za sve bolje usredotočenje vašega uma koju ću kasnije objasniti, vaše će negativne osobine biti polagano pripitomljene; počinjete se osjećati dobro u sebi, ili kako Francuzi kažu: etre bien dans sa peau (biti dobro u vlastitoj koži).

Iz toga proizlazi olakšanje i beskrajan mir.

Smatram da je ta vježba najučinkovitiji oblik terapije i samoizliječenja.

Treće, ta vježba odaje vaše suštinski Dobro Srce, budući da postupno rasplinjuje i odstranjuje bezobzirnost ili zloćudnost u vama.

Tek kada smo odstranili zlo, postajemo zaista korisni drugima.

Tijekom upražnjavanja, dakle, polagano otklanjajući neljubaznost i zlo iz sebe, omogućavamo našoj istinski Dobroj Duši, temeljnoj dobroti i dobrodušnosti koje su naša prava narav, da zablistaju i postanu toplo podneblje u kojem naša prava bit cvjeta.

Sada ćete uvidjeti zašto ja smatram meditaciju istinskom praksom mira, nenasilja i neratobornosti, stvarnim i najvećim umiriteljem.

UZVIŠENI PRIRODNI MIR

Kada podučavam meditaciju, često počinjem riječima: „Dovedite svoj um kući. I prepustite se. I opustite se."

Cjelokupno upražnjavanje meditacije može se u biti podijeliti u tri presudne točke: dovedi svoj um k sebi, otpusti sve i opusti se.

Svaka izreka sadrži značenja koja se razliježu na mnoge razine.

Dovesti svoj um „kući „ znači dovesti um u stanje Trajne Mirnoće vježbom udubljivanja u sebe.

U svom najdubljem značenju, dovesti um doma znači zaokrenuti svoj um prema unutra i smiriti se u prirodi uma.

To je samo po sebi vrhunska meditacija.

Osloboditi znači osloboditi um iz njegove tamnice pohlepe, budući ste razaznali da sva patnja, strah i uznemirenost potječu iz žudnje pohlepnoga uma.

Na dubljoj razini, jasno sagledavanje i povjerenje koji se pojavljuju iz vašeg povećanog razumijevanja prirode uma, omogućuje vam da oslobodite svu pohlepu iz vašeg srca, dopuštajući joj da izbavi sama sebe, pomalo nestajući u nadahnuću meditacije.

I konačno, opustiti znači biti otvoren i opustiti um od njegove napetosti.

Dublji je smisao, opuštate se u pravoj prirodi vašeg uma, u stanju Rigpe.

Tibetanske riječi koje podsjećaju na taj postupak, predlažu smisao „opustiti se na Rigpi".

To je kao sasuti punu šaku pijeska na ravnu površinu; svako zrno se smjesti usklađeno na vlastiti način.

Tako se vi opustite u vašoj pravoj prirodi, pustivši da vaše misli i osjećaji prirodno jenjavaju i rasplinjuju se u stanje prirodnosti uma.

Kada ja meditiram, uvijek sam nadahnut pjesmom Nyoshul Kenpo-a:

Otpočini u uzvišenom prirodnom spokoju taj iscrpljeni um

Šiban bespomoćno od karme i rastrzanih misli,

Kao nemilosrdan bijes udarajućih valova

U beskrajnom oceanu samsare.

Otpočini u uzvišenom prirodnom spokoju.

Iznad svega, budite opušteni, budite prirodni i što je više moguće otvoreni.

Spavajte spokojno bez okova vašeg naviknutog tjeskobnog sebe, pustite sve žudnje i opustite se u vašoj pravoj prirodnosti.

Promišljajte o svom svakodnevnom, uzrujanom, mislima-nošenom sebi kao o gromadi leda ili komadu putra ostavljnima na suncu.

Ako se osjećate mučno ili hladno, pustite taj nenadan upad da pomalo nestaje u sunčevom svjetlu vaše meditacije.

Dopustite miru da vas oblikuje i osposobi sabrati svoj rasijani um u duboko pažljiv um Ustrajne Mirnoće, i razbuditi u vama svjesnost i pronicljivost Jasnog Viđenja.

Primijetit ćete sve vaše negativne osjećaje razoružane, vašu nasilnost rasplinutu, a vašu smetenost polako iščezavajuću, kao sumaglicu u prostranom i neumrljanom nebu naše savršene prirode.

Sjedeći mirno, tijela stišanog, nijemi, smirena uma, pustite misli i osjećaje, što god iskrslo, da dođe i prođe, ne prianjajući ni za što.

Što se u tome stanju osjeća?

Dudjom Rinpoche je običavao reći; zamislite čovjeka koji dolazi kući nakon dugog napornog radnog dana u poljima, utone u svoju omiljenu stolicu ispred vatre.

Radio je cijeli dan i zna da je postigao što je htio postići; nema se više o ničemu brinuti, ništa nije ostavljeno nedovršeno, i on se može potpuno prepustiti, bez brige i straha, jednostavno, zadovoljan što postoji.

Slično, kada vi meditirate, neophodno je stvoriti prikladnu unutarnju okolinu uma.

Sva muka i naprezanje dolaze zbog nepostojanja prostranosti, i zato je stvoriti ispravno okruženje najvažnije da se vaša meditacija zaista dogodi.

Kada su udobrovoljenost i prostranstvo prisutni, meditacija se pomalja bez truda.

Ponekad kada meditiram, ne primjenjujem nikakav poseban postupak.

Samo omogućim svome umu počinak, i opažam, pogotovo kada sam nadahnut, da mogu dovesti um „kući" i brzo se opustiti.

Sjedim spokojan i počivam u prirodi uma; ne ispitujem niti sumnjam jesam li u „pravilnom" stanju ili ne.

Nema ulaganja napora, samo dragocjeno shvaćanje, budnost i nepokolebljiva sigurnost.

Kada sam u prirodi uma, uobičajen um više nije tu.

Nema potrebe potkrijepiti ili potvrditi i smisao postojanja.

Temeljno pouzdanje je prisutno.

Nema se ništa posebno za učiniti.