Promijenite svoj život

Ulomak iz knjige

Sva živa bića imaju istu osnovnu želju da budu sretna i izbjegnu patnju, ali vrlo ih malo razumije stvarne uzroke sreće i patnje.

Općenito vjerujemo da su vanjski uvjeti poput hrane, prijatelja, automobila i novca stvarni uzroci sreće, i kao rezultat toga posvećujemo skoro čitavo svoje vrijeme i energiju njihovom stjecanju.

Površno gledajući, čini se da nas te stvari mogu učiniti sretnima, ali ako pogledamo dublje, vidjet ćemo da nam one također donose mnogo patnje i problema.

 Sreća i patnja su suprotnosti, pa ako je nešto stvaran uzrok sreće, ne može proizvesti patnju.

Ako su hrana, novac i tako dalje zaista stvarni uzroci sreće, onda iz njih ne može proizaći patnja, a ipak, iz vlastitog iskustva znamo da oni često uzrokuju patnju.

Na primjer, jedan je od naših glavnih interesa hrana, ali hrana koju jedemo također je glavni razlog našeg lošeg zdravlja i uzrok bolesti.

U procesu proizvodnje stvarî za koje mislimo da će nas usrećiti, zagadili smo svoju okolinu do te mjere da sada i sam zrak kojeg udišemo i voda koju pijemo prijete našem zdravlju i dobrostanju.

Volimo slobodu i neovisnost koju nam može dati automobil, ali je cijena koju plaćamo automobilskim nesrećama i razaranjem okoliša golema.

Osjećamo da je novac neophodan kako bismo uživali u životu, ali trka za novcem također uzrokuje ogromne probleme i tjeskobe.

Čak nam i naše obitelji i prijatelji, s kojima uživamo u mnogim sretnim trenucima, mogu donijeti mnogo briga i tuge.

 Posljednjih je godina naše razumijevanje moderne tehnologije u znatnom porastu pa smo, kao rezultat toga, svjedoci izvanrednog materijalnog napretka, no nije došlo do odgovarajućeg porasta ljudske sreće.

U svijetu danas nema ništa manje patnje, niti ima išta manje problema.

Zapravo, moglo bi se reći da su sada problemi brojniji, a opasnosti veće nego ikad.

To pokazuje da uzroci sreće i rješenje naših problema ne leže u poznavanju materijalnih stvari. Sreća i patnja su stanja uma, pa se stoga njihov glavni uzrok ne može pronaći izvan uma.

Želimo li biti istinski sretni i slobodni od patnje moramo naučiti kontrolirati svoj um.

Unutarnji mir je pravi uzrok sreće.

Ako nam je um smiren, bit ćemo uvijek sretni bez obzira na vanjske uvjete, ali ako je uznemiren, ili na bilo koji način uzrujan, nećemo nikad biti sretni, bez obzira koliko dobri naši vanjski uvjeti bili.

Vanjski nas uvjeti mogu usrećiti jedino ako je naš um smiren.

Ovo možemo razumjeti na osnovu vlastitog iskustva.

Na primjer, čak i ako smo u najljepšem okruženju i imamo sve što nam treba, onoga trenutka kada se naljutimo sva sreća koju imamo nestaje.

To je zato što je ljutnja uništila naš unutarnji mir.

 Iz ovoga možemo vidjeti da ako želimo istinsku, trajnu sreću trebamo razviti i održavati posebno iskustvo unutarnjeg mira.

Jedini način da se ovo učini je uvježbavanje uma putem duhovne prakse – postupnog smanjivanja i uklanjanja negativnih, uznemirenih stanja uma, te zamjenjivanja tih stanja pozitivnim, mirnijim stanjima.

Na kraju ćemo, nastavljajući poboljšavati svoj unutarnji mir doživjeti trajni unutarnji mir, ili “nirvanu”.

Jednom kada postignemo nirvanu, bit ćemo sretni čitavog svog života, iz života u život.

Riješit ćemo sve svoje probleme i ostvariti istinski smisao svog ljudskog života.

Budući da svi unutar sebe imamo vlastiti izvor mira i sreće, možemo se pitati zašto je toliko teško stalno održavati um mirnim i radosnim.

To je zbog zabluda koje nam se tako često gomilaju u umu. Zablude su iskrivljeni načini gledanja na sebe, na druge ljude i na svijet koji nas okružuje – poput iskrivljenog ogledala, one daju iskrivljeni odraz svijeta.

Zabludni um ljutnje, na primjer, vidi druge kao loše same od sebe, ali ne postoji nešto kao osoba loša sama od sebe.

Željna vezanost, s druge strane, vidi objekt svoje želje kao da je sam od sebe dobar i kao istinski izvor sreće.

Ako snažno žudimo da pojedemo čokoladu, čokolada nam izgleda kao poželjna sama od sebe.

Međutim, kada se prejedemo i počnemo osjećati mučninu, više nam se ne čini tako privlačnom, a može nam se čak činiti i odbojnom.

Ovo pokazuje da čokolada sama od sebe nije ni privlačna ni odbojna.

Zabludni um vezanosti je taj koji projicira sve vrste ugodnih kvaliteta na svoj objekt želje, a zatim se prema njemu odnosi kao da on stvarno posjeduje sve te kvalitete.

Sve zablude funkcioniraju na ovaj način, projicirajući na svijet svoje iskrivljene verzije stvarnosti, a zatim se odnoseći prema tim projekcijama kao da su istinite.

Kad nam je um pod utjecajem zabluda mi smo van dodira sa stvarnošću i ne vidimo stvari onakvima kakve zaista jesu. Budući da je naš um čitavo vrijeme pod utjecajem barem suptilnih oblika zabluda, nije ni čudo što su naši životi tako često ispunjeni frustracijom.

je kao da stalno jurimo za fatamorganama, samo da bismo se na kraju razočarali kad nam ne pruže zadovoljstvo kojem smo se nadali.

 Kad nam u životu stvari krenu krivo i nađemo se u teškoj situaciji, skloni smo samu tu situaciju smatrati problemom, no zapravo, kakve god probleme proživljavali, oni dolaze od strane uma.

Kada bismo na teške situacije uzvraćali pozitivnim ili smirenim umom one nam ne bi predstavljale problem; zapravo, mogli bismo ih čak smatrati izazovima ili prilikama za rast i razvoj.

Problemi se javljaju samo ako na teškoće uzvratimo negativnim stanjima uma.

Zbog toga, želimo li se osloboditi problema moramo promijeniti svoj um.

Patnje, problemi, brige, nezadovoljstva i boli, svi oni postoje samo unutar našeg uma; sve su to neugodni osjećaji koji su dio uma.

Kontroliranjem i pročišćavanjem svog uma možemo ih zaustaviti jednom zauvijek.

 Kako bismo ovo u potpunosti razumjeli, trebamo razumjeti odnos između uma i vanjskih objekata.

Svi su objekti, bili oni ugodni, neugodni ili neutralni, puke pojavnosti umu, upravo poput onoga što doživljavamo u snu.

Ovo isprva nije lako shvatiti, ali moći ćemo steći izvjesno razumijevanje ako razmislimo o sljedećem.

Dok smo budni postoje mnoge različite stvari, ali kada zaspemo, one prestaju.

To je zato što prestaje um kojem se one pojavljuju.

Kada sanjamo, jedine stvari koje nam se pojavljuju su objekti sna.

Kasnije, kad se probudimo, ovi objekti sna prestaju.

To je zato što prestaje um koji sanja, a kojemu se oni pojavljuju.

Ako duboko razmislimo o ovome, razumjet ćemo kako je jednostavnim odbacivanjem nečistih, zabludnih stanja uma moguće postići prestanak svih mrskih i neugodnih stvari; i kako je jednostavnim razvojem čistoga uma moguće postići pojavljivanje samo poželjnih i ugodnih stvari.

Pročišćavanje svog uma od zabluda putem duhovnih praksi ispunjava našu najdublju čežnju za istinskom, trajnom srećom.

 Trebali bismo razumjeti da zablude, iako su duboko ukorijenjene, nisu same od sebe dio našeg uma, i stoga ih je sigurno moguće ukloniti.

Zablude su samo loše mentalne navike i mogu biti prekinute, baš kao i sve druge navike.

Trenutačno je naš um poput muljevite vode, mutan i okaljan zabludama.

Međutim, baš kao što je moguće razdvojiti mulj od vode, tako je moguće i pročistiti um od svih zabluda.

Ako ne ostane zabluda u umu, neće više biti ničega što bi moglo ometati naš unutarnji mir i radost

Od vremena bez početka mi smo pod kontrolom svog uma, poput marioneta.

Mi smo poput sluge koji radi za naš um; kada god naš um nešto poželi uraditi, mi to moramo učiniti bez ikakvog izbora.

Ponekad je naš um poput poludjelog slona, stvara vrlo mnogo problema i opasnosti kako za nas tako i za druge.

Iskrenim upuštanjem u duhovnu praksu možemo obrnuti tu situaciju i steći vlast nad svojim umom.

Promjenivši svoj um na ovaj način, konačno ćemo uživati stvarnu slobodu.

Da bi naša duhovna praksa bila uspješna, potrebni su nam blagoslovi i nadahnuće onih koji su već stekli duboke unutarnje spoznaje, ali također se i sami trebamo stalno ohrabrivati.

Ako ne možemo sami sebe ohrabriti, kako to možemo očekivati od bilo koga drugog?

Kada jasno shvatimo da je unutarnji mir stvarni izvor sreće i da kroz duhovnu praksu možemo doživjeti sve dublje razine unutarnjega mira, razvit ćemo ogroman polet za prakticiranje.

Ovo je vrlo važno zato što se, da bismo dosegli trajni unutarnji mir nirvane, trebamo iskreno i ustrajno upustiti u duhovnu praksu.

Ovo ne znači da ignoriramo vanjske uvjete.

Potreban nam je unutarnji mir, ali također nam treba i dobro tjelesno zdravlje, a za to su nam potrebni određeni vanjski uvjeti, poput hrane i okoline ugodne za život.

Postoje mnogi ljudi koji se koncentriraju isključivo na razvoj materijalne strane svojih života i u potpunosti ignoriraju duhovnu praksu.

Ovo je jedna krajnost.

Međutim, postoje i drugi ljudi koji se koncentriraju isključivo na duhovnu praksu, a ignoriraju materijalne okolnosti koje su neophodne za održavanje zdravog ljudskog života.

To je druga krajnost.

Mi trebamo održavati srednji put koji izbjegava obje ove krajnosti materijalizma i duhovnosti.

 Neki ljudi vjeruju da su oni koji teže dostizanju nirvane sebični, zato što se čini da se oni koncentriraju samo na svoj unutarnji mir, ali ovo je vjerovanje pogrešno.

Naš je pravi cilj u postizanju trajnog unutarnjeg mira nirvane pomoći drugima da učine to isto.

Upravo kao što svoje probleme možemo riješiti jedino pronalaženjem unutarnjeg mira tako i drugima možemo pomoći u rješavanju njihovih problema samo ako ih potaknemo na upuštanje u duhovnu praksu kako bi oni time otkrili vlastiti unutarnji mir.

Ovaj je način donošenja dobrobiti drugima daleko najbolji; no ipak ga možemo učinkovito primijeniti jedino ako najprije radimo na svom umu.

Od male je koristi govoriti drugima kako je važno da nadvladaju svoje zablude ako sami nismo sposobni kontrolirati vlastite.

Međutim, ako uvježbavanjem svoga uma uspijemo, na primjer, smiriti – ili čak potpuno ukloniti – vlastitu ljutnju, onda sigurno možemo pomoći i drugima da obuzdaju svoju.

Tada naš savjet neće biti samo puka riječ, već će iza sebe imati moć osobnog iskustva.

 Ponekad možemo pomoći drugima snabdijevajući ih novcem, ili boljim materijalnim uvjetima, ali bismo se trebali sjetiti da je najveća dobrobit koju im možemo dati upravo pomoć u nadvladavanju zabluda i u pronalaženju istinske i trajne sreće unutar sebe.

Naravno da tehnološkim napretkom i organizacijom društva na poštenije, humanije načine možemo u nekim vidovima pomoći poboljšanju ljudskih života; ali što god učinili neizbježno će imati i neke neželjene popratne posljedice.

Najviše čemu se od toga možemo nadati je to da ćemo ljudima omogućiti uvjete koji donose određeni privremeni predah od problema i teškoća, ali time im ne možemo pružiti istinsku, trajnu sreću.

To je zbog toga što je pravi uzrok sreće unutarnji mir, kojeg se može pronaći samo unutar uma, a ne u vanjskim okolnostima

Bez unutarnjeg mira, vanjski je mir nemoguć.

Svi želimo mir u svijetu, ali se mir u svijetu neće nikada postići ako prije toga ne ustanovimo mir unutar svojih umova.

Možemo slati takozvane “mirovne snage” u područja sukoba, ali mir se ne može izvana nametnuti puškama.

Jedino se stvaranjem mira unutar svog uma i pomaganjem drugima da naprave to isto možemo nadati da ćemo postići mir u ovom svijetu.

 Ova knjiga predstavlja mnoge duboke metode duhovne obuke, koje su sve praktični načini pročišćavanja i kontroliranja našeg uma.

Ako ove metode primjenimo u praksi, na koncu ćemo steći posebno iskustvo mentalnog mira.

Nastavljajući s produbljivanjem tog iskustva, zabludna će stanja uma postupno slabiti, a naš će unutarnji mir sve više rasti.

 Na kraju ćemo, potpuno odbacivši zablude, postići trajan unutarnji mir nirvane.

Kad nadvladamo svoje zablude poput ljutnje, vezanosti i neznanja, te razvijemo duboke duhovne spoznaje univerzalne ljubavi, suosjećanja, koncentracije i mudrosti, naša će sposobnost pomaganja drugima biti mnogo veća.

Na ovaj ćemo način moći pomoći drugima u rješavanju njihovih problema, ne samo na nekoliko dana ili godina, već zauvijek.

Moći ćemo im pomoći da pronađu unutarnji mir i radost koju ništa, pa čak ni smrt, ne može uništiti. Predivno!