Meditacija nije nešto što možete „raditi", to je nešto što se treba dogoditi spontano, tek kada smo usavršili praksu.

Ako je um sposoban smiriti se u skladu sa sobom, i ako uvidite da ste pobuđeni da jednostavno počivate u njegovu čistom znanju, tada ne trebate nikakav postupak za meditaciju.

Ustvari, moglo bi čak biti nevješto pokušati primijeniti neki postupak.

Kako god, ogromna nas većina ima poteškoća dosegnuti to stanje naprečac.

Jednostavno ne znamo kako ga pobuditi, a naši su umovi toliko nepripitomljeni i rastreseni, da trebamo umješan način, postupak da ga dozovemo.

Pod „umješnim" smatram da trebate spojiti razumijevanje vaše bitne prirode uma, znanje o vašim različitim, mijenjajućim ćudima i oštroumnost koju ste razvili tijekom prakticiranja, u umijeće kako raditi sa sobom, od trenutka do trenutka.

Sastavljajući sve to, učite umijeće primjenjivanja bilo kojeg prikladnoga postupka za bilo koju situaciju ili problem, da preobrazite okolinu vašeg uma.

Ali upamtite: postupak je samo sredstvo a nije sama meditacija.

Umješno prakticirajući metodu dosegnut ćete krunu tog čistog stanja potpune prisutnosti, a to jest istinska meditacija.

Jedna tibetanska poslovica otkriva: „Gompa ma yin, kompa yin", koja doslovce znači:

„Meditacija nije; naviknuti se, jest."

To znači da meditacija nije ništa drugo nego navika upražnavanja meditacije.

Kao što je rečeno: „Meditacija nije nastojanje, nego prirodno bivati pretvoren u nju.

Dok nastavljate primjenjivati metodu, meditacija se polagano ukazuje.

Meditacija nije nešto što možete „raditi", to je nešto što se treba dogoditi spontano, tek kada smo usavršili praksu.

Ipak, da bi se meditacija dogodila, trebaju se stvoriti mir i povoljni uvjeti.

Prije nego što smo zagospodarili našim umom, moramo smiriti njegovu okolinu.

U trenutku, um je poput plamena svijeće: nepostojan, treperav, neprekidno mijenjajući, rasplamsan silovitim vjetrovima naših misli i osjećaja.

Plamen će gorjeti postojano jedino kada uspijemo smiriti zrak uokolo njega; znači, možemo se početi na čas pojavljivati i počinuti u prirodi uma tek kada smo utihnuli nemir naših misli i osjećaja.

S druge strane, kada jednom pronađemo postojanost u meditaciji, buke i uznemiravanja bilo koje vrste imat će daleko manje djelovanje.

Na Zapadu su ljudi skloni biti privučeni „tehnologijom meditacije".

Moderan svijet je, uostalom, opčinjen mehanizmima i strojevima, i ovisan o potpuno svrsishodnim pravilima.

Ali, daleko najvažnije obilježje meditacije nije tehnika izvođenja, nego duh: „vješt, nadahnut i stvaralački način kojim uvježbavamo, koji bi također mogli nazvati „položaj".