PROČITANO

623

PUTA

OD 14.01.2018.

POMOĆ OŽALOŠĆENIMA

Vezani članci

Ne pustimo se napola umrijeti s našim voljenima, nego si dajmo živjeti, nakon što su iščezli, sa većim žarom. Dopustimo si, bar pokušati, ispuniti na neki način želje i težnje umrlih, kao primjerice dajući nešto od vlasništva u dobrotvorne svrhe, ili sponzorirajući u njihovo ime projekte njima posebno drage.

Među Tibetancima, kada god netko umre, prirodno je da se rodbina i prijatelji sakupe uokolo, i svatko uvijek nađe neki način da pomogne.

Cijela zajednica osigurava jaku duhovnu, emotivnu, i praktičnu potporu, i pokojnikova porodica nikada nije ostavljena da se osjeća bespomoćno ili u nedoumici pitajući se što mogu učiniti.

Svatko u tibetanskoj zajednici zna da što više pomognu pokojnom, to će saznanje osnažiti one koji su ostali da pretrpe, prihvate, i prežive smrt njihovih voljenih.

Kako je danas različito u modernom društvu, gdje je takova podrška zajednice gotovo potpuno izgubljena.

Često razmišljam kako bi takova pripomoć mogla spasiti žalost bolnog gubitka koja je produžena i nepotrebno otežana, kao što to često jest.

Moji studenti koji rade kao savjetnici ožalošćenima u staračkim domovima tvrdili su da je jedan od najozbiljnijih izvora tjeskobe za ožalošćene osobe uvjerenje da ni oni niti itko drugi može išta učiniti za njihove voljene koji su umrli.

Ali postoji, kao što sam prikazao, vrlo mnogo toga što svatko može učiniti da pomogne umrlima.

Jedan od načina utjehe ucviljenima jest ohrabriti da učine nešto za njihove drage koji su umrli: živeći čak sa više žara zbog njih, nakon što su nestali, primjenjujući prakse za njih, te na taj način dajući njihovoj smrti dublji smisao.

Na Tibetu rodbina čak može otići na hodočašće za pokojnog, i u posebnim trenucima na svetim mjestima oni će se sjećati njihovih voljenih i moliti za njih.

Tibetanci nikada ne zaborave umrle: pripremit će ponude na svetištima za njih; na velikim skupovima molitvi oni će biti pokrovitelji u njihovo ime; oni će nastaviti davati donacije za duhovne projekte-za njih; i kada god sretnu učitelje oni će zamoliti posebne molitve za njih.

Najveća bi utjeha bila znati da je učitelj obavio molitve za njihove pokojne rođake.

Ne pustimo se napola umrijeti s našim voljenima, nego si dajmo živjeti, nakon što su iščezli, sa većim žarom.

Dopustimo si, bar pokušati, ispuniti na neki način želje i težnje umrlih, kao primjerice dajući nešto od vlasništva u dobrotvorne svrhe, ili sponzorirajući u njihovo ime projekte njima posebno drage.

Tibetanci često pišu pisma sućuti prijateljima koji su ožalošćeni, koja bi mogla poručiti nešto poput ovog:

Sve je prolazno, i sve umire. Ti to znaš. Bilo je prirodno da je tvoja majka umrla onda kada je; za očekivati je da starija generacija umre prva. Ona je bila boležljiva starica, i nije zamjerila što je napustila svoje tijelo. Budući da joj ti sada možeš pomoći potpomažući duhovne prakse i upražnjavajući dobra djela u njezino ime, ona će biti sretna i bit će joj lakše. Zato te molim ne budi tužan.

Ako je naš prijatelj izgubio dijete ili nekoga bliskog njima tko je bio suviše mlad da umre tako rano, mi im poručujemo:

Sada kada je tvoj mali dječak umro, čini se kao da je cijeli svijet skršen. Ja ne mogu objasniti smrt tvoga sina, ali znam da to mora biti prirodna posljedica njegove karme, i ja vjerujem i znam, mora da je njegova smrt pročistila neki karmički dug o kojemu ti i ja ne možemo znati.

Tvoja duboka bol je moja bol. Ali osokoli se, jer sada mu ti i ja možemo pomoći, putem naše molitve i naših dobrih djela i naše ljubavi; možemo ga primiti za ruku i koračati sa njime, čak i sada, iako je mrtav, i pomoći mu da pronađe novo rođenje i dulji život sljedeći put.

U drugim slučajevima možemo napisati:

Ja znam kako je žalost neizmjerna, ali kada si stavljen na kušnju beznađa, pomisli samo kakovu je sreću imala tvoja prijateljica kada su učitelji obavljali praksu za nju.

Zamisli također, da u nekom drugom vremenu i na nekom drugom mjestu nije uopće bilo takove duhovne pomoći za one koji su umrli. Predoči si, kada se sjećaš tvog voljenog koji umire, koliki ljudi na svijetu danas umiru usamljeni, zaboravljeni, napušteni, i bez potpore od ikoje duhovne vizije.

Sjeti se ljudi koji su umrli u strašnim, bezdušnim godinama Kulturne revolucije na Tibetu, gdje je duhovna prakse bilo koje naravi bila zabranjena.

Ne zaboravi također, da kada ti očajanje zaprijeti, predajući mu se, samo ćeš uznemiriti onu koja je umrla. Tvoja ju žalost može čak povući natrag sa puta kojim je možda pošla prema povoljnom ponovnom rođenju. Iako si ispaćen bolom, sputat ćeš se i onemogućen da joj ti pomogneš. Što si odmjereniji, pozitivnije je stanje tvoga uma, i više ćeš joj utjehe dati, i više ju osposobiti da se oslobodi.

Kada si tužan, imaj si hrabrosti reći: „Koje god osjećaje proživljavam, svi će minuti, čak ako se i vrate, ne mogu trajati."

Sve dok god ne pokušavate da im produljite trajanje, svi će vaši osjećaji gubitka i teškog jada početi prirodno nestajati i iščeznuti.

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!