POLOŽAJ

Govoriti o položaju tijela nije cjepidlačenje koje se tiče samo odabranih; glavni smisao zauzimanja ispravnoga položaja tijela jest stvoriti nadahnutiju okolinu za meditaciju, za pobuđivanje Rigpe.

Postoji povezanost između položaja tijela i stanja uma.

"Um i tijelo su u međusobnom odnosu, i kada su vaš položaj tijela i stanje uma nadahnuti, dolazi do meditacije.

Ako sjedite, a vaš um nije u potpunosti usklađen s vašim tijelom - ako ste na primjer zabrinuti i nečim zaokupljeni - tada će vaše tijelo doživjeti fizički nemir i poteškoće nastaju mnogo lakše.

Dok je, naprotiv, vaš um u mirnom, nadahnutom stanju, utjecat će na cjelokupan položaj tijela i možete sjediti prirodnije i bez napora.

Zato je vrlo važno sjediniti položaj vašeg tijela i povjerenje koje se pojavljuje iz shvaćanja prirode uma.

Položaj tijela koji ću vam objasniti mogao bi se neznatno razlikovati od drugih na koje ste navikli.

Dolazi iz pradavnog učenja Dzogchen, kojemu su me učili moji učitelji, a ja sam uvidio da je izvanredno moćno.

U Dzogchen učenjima se kaže da bi vaš nazor i položaj tijela trebali biti poput planine.

Vaš nazor je sažetak cjelokupna razumijevanja i poniranja u prirodu uma, koje vi donosite u meditaciju.

Tako se vaš nazor pretvara u nju i nadahnjuje položaj tijela, izražavajući bit vašega bića kroz način kako sjednete, znači, kao da ste planina, sa svom postojanom, nepomičnom dostojanstvenošću planine.

Planine su savršeno prirodne i „u miru sa sobom", ma koliko se snažni vjetrovi oborili na njih, ma kako teški mračni oblaci vrtložno kružili oko njihovih vrhova.

Sjedeći kao planina, pustite um da se uzdiže, uzlijeće i vine u visine.

Najznačajnija točka ovakvog položaja tijela jest zadržati uspravna leđa, kao „strijela" - „svijeća" ili kao „stup od zlatnika."

Unutrašnja energija ili prana, tada će strujati lagano kroz jedva zamjetljive kanale tijela, i vaš će um naći svoje istinsko stanje odmora. Ništa ne prisiljavajte.

Niži dio kralježnice ima prirodnu zakrivljenost, trebao bi biti opušten ali uspravan.

Glava bi tre­bala biti zadržana ugodno u ravnoteži na vratu.

Ramena i gornji dio tijela koji održavaju čvrstoću i skladnost vašeg položaja tijela, trebali bi se dove­sti u postojanu ravnotežu, ali bez ikakve napetosti.

Sjednite sa ukrštenim nogama.

Ne trebate sjediti u položaju „potpunog lotosa", koji je značajan u naprednijoj joga vježbi.

Ukrštene noge označuju jedinstvo života i smrti, dobrog i lošeg, vještine i mudrosti, muškog i ženskog načela, samsaru i nirvanu; ugađanje nedvojnosti.

Možete također odabrati da sjedite na stolici, sa nogama opuštenim, ali uvijek provjerite jesu li vam leđa uspravna.

U mojoj tradiciji meditacije, oči bi trebale biti otvorene: to je vrlo važna točka.

Ako ste osjetljivi na smetnje iz vana, u početku vašeg uvježbavanja primijetit ćete da je korisno zatvoriti oči neko vrijeme i mirno se usmjeriti unutra.

Kada osjetite da ste dosegnuli mir, postupno otvorite oči, i otkrit ćete da je vaš pogled postao mirniji i spokojniji.

Sada pogledajte prema dolje, uzduž linije nosa, pod kutom od oko 45 stupnjeva ispred sebe.

Jedan općenito kori­stan savjet; uvijek kada vam je um uzbuđen, najbolje je spustiti pogled, a uvi­jek kada ste sanjivi, podignite pogled.

Jednom kada se um smiri i kada jasnoća poniranja počinje izranjati, osjetit ćete se slobodni pogledati prema gore, otvarajući oči više i gledajući ravno u prostor ispred vas.

To je način gledanja preporučen od Dzogchen prakse.

U Dzogchen učenju se kaže da bi vaša meditacija i vaše gledanje trebali biti kao beskonačno prostranstvo velikog oceana: sveispunjavajući, otvor­eni i beskonačni.

Upravo kao što su vaš nazor i položaj tijela neodvojivi, tako i vaša meditacija nadahnjuje gledanje, i oni se tada stapajući pretvaraju u jedno.

Ne usredotočujte se, dakle, na ništa posebno; umjesto toga, okrenite se u sebe, i pustite pogled da se rasprostire i postaje sve prostraniji i ispunjujući.

Tada ćete otkriti da vaše viđenje postaje sve prostranije i ispunjujuće, da ima sve više mira, više sućuti u vašem pogledu, više staloženosti, i više postoja­nosti.

Tibetansko ime za Budu Milosrđa je Chenrezig.

Chen znači oko, re je ugao oka, a zig znači vidjeti.

Smisao toga jest da Chenrezig, svojim milosrdnim očima vidi potrebe svih bića.

Zato usmjerite suosjećajnost koja zrači iz vaše meditacije, nježno i blago kroz vaše oči, tako da vaš pogled postane, on sam, milosrdan, sve-prožimajući, kao ocean.

Postoji više razloga za držanje očiju otvorenih.

Otvorenim očima, manje je vjerojatno da ćete zaspati.

Zatim, meditacija nije sredstvo da se pobjegne od svijeta, ili izmakne iz njega u transu-sličnom iskustvu promijenjenoga stanja svijesti.

Naprotiv, to je izravan način da si pomognemo uistinu razumjeti sami sebe, i povezana je sa životom i svijetom.

Zbog toga, držite oči otvorene, a ne zatvorene.

Umjesto da isključite život, vi ostajete otvoreni i u mira sa svime.

Ostavite sva svoja osjetila - slušanje, gledanje, osjećanje - naprosto otvorene, prirodno, kao što jesu, ali ne težite za onim što ona opažaju.

Kao što je Dudjom Rinpoche rekao:

„Premda su zamijećeni različiti oblici, svi su u biti prazni; ipak u praznini se zamjećuju oblici.

Iako su se čuli različiti zvuci, oni su prazni; ipak u praznini se zamjećuju zvuci.

Također se i različite misli pojavljuju; one su prazne, pa ipak u praznini se zamjećuju misli."

Bilo što vidite, ma što da čujete, osta­vite to kao što jest, bez posezanja.

Ostavite slušanje u slušanju, ostavite gle­danje u gledanju, a ne dopustite da se pojavi vaša privrženost za zamjećivanjem .

Prema posebnoj sjajnoj praksi Dzogchena, sva svjetlost naše energije-mudrosti boravi u centru srca koje je povezano „tijekovima mudrosti" do i u.

Oči su „vrata" sjaja, zato ih ostavite otvorene da ne bi zatvorili tijekove mudrosti.

Kada meditirate ostavite usta neznatno otvorena, kao da će se reći duboko, opušteno „Aaaah".

Držeći usta jedva zamjetno otvorena i dišući uglavnom kroz usta, kaže se da „karmički vjetrovi" koji stvaraju nestalne predodžbe manje niču i stvaraju manje prepreka našem umu i meditaciji.

Stavite ruke udobno pokrivajući koljena. To se zove „um u udobnom i spokojnom" stanju.

Postoji iskra nade, raspoloženje igre, što se tiče tog položaja tijela, a koje su u tajnom shvaćanju da svi mi imamo Budinu prirodu.

I zato, kada prisvajate taj položaj tijela, vi nestašno oponašate Budu, potvrđujući i dajući stvarno ohrabrenje iskrsavanju vaše vlastite Budine prirode.

Započinjete poštivati samoga sebe kao mogućeg Budu.

Istodobno, još uvijek priznajete vaše uobičajeno stanje.

Ali, budući da ste dopustili biti nadahnuti radosnim povjerenjem u vašu vlastitu Buda-prirodu, možete prihvatiti negativne nazore lakše, i postupati s njima dobrodušnije i s više dobre volje.

Dakle kada meditirate, ohrabrite se osjećajući samopoštovanje, dostojanstvo i nepokolebljivu poniznost Bude koji je u vama.

Često govorim da je dovoljno ako si jednostavno dopustite biti nadahnuti tim radosnim povjerenjem: s tim razumijevanjem i povjerenjem, meditacija će se prirodno pojaviti.