Slavomir Cune Miljević

TRILOGIJA:

SIJAČI ČUDESNOG SJEMENA

ČUDESNO SJEME

PLOD ČUDESNOG  SJEMENA

PLOD ČUDESNOG SJEMENA -

Osvrt

Usprkos tomu što je početni motiv za nastanak ovoga osvrta nedavno izašla knjiga  „Plod čudesnog sjemena“, bio bi promašaj govoriti samo o njoj.

Ova knjiga, koliko god bila interesantna zbog svog futurističkog (ali i pomalo mističnog) sadržaja teško da može opstati bez naglašavanja kako je u svojoj biti tek dijelom jedne novo uspostavljene trilogije.

Riječ je o prvoj trilogiji takve vrste u nas; riječ je o prvoj hrvatskoj trilogiji iz područja ezoterije i polja svijesti, s posve specifičnom i nestandardnom strukturom.

Dok je uobičajeno da se radnja trilogije razvija od početka s istim sudionicima a u različitim okolnostima, u konkretnom primjeru radi se o uvjetnom značenju toga pojma.

Radi se, naime, o tomu da je u njoj jedino zajedničko područje osobnog i sve-polja svijesti, a sve ostalo su faze ili podesti na usponu njegovog otkrivanja od strane autora kao putnika koji se tim usponom uputio.

To je i temeljni razlog zbog kojega su svi opisani doživljaji, vizije, spoznaje i prepoznavanja, dani u njoj kao sadržaj ponuđenih zapisa najmanje baš to.

Razumijevajući i prihvaćajući ovu činjenicu, čitatelju se omogućuje lako snalaženje u naizgled kompliciranoj strukturi samoga teksta.

Još i više; razumijevajući na ovaj način ponuđeni sadržaj zapisa, njemu se istovremeno omogućuje da ga zaokruženog razumije i bez čitanja prve dvije od ponuđenih knjiga u trilogiji.

No, to ne znači da bi se s takvom ponudom on trebao zadovoljiti u potpunosti.

Pročitati redom prve dvije, pa stići do ove treće, ipak je posve drukčija kvalitetna razina.

Naime, tek iza nje uspostavlja se osjećaj potpunog razumijevanja i ispunjenosti činom podijeljenog doživljaja između čitatelja i autora.

Uvažavajući taj uvjet, moguće je reći da je prva knjiga (Sijači čudesnog sjemena) imala težište na otkrivanju i korištenju instrumentarija (metoda, tehnika i pristupa) neophodnog za osvještenje i kretanje kroz višedimenzijsku strukturu osobnog polja do nedosegnutih razina realnosti.

 

Druga je knjiga (Čudesno sjeme) ponudila dio opisa novo dosegnutih razina unutar osobnog polja, kao rezultata korištenja tog instrumentarija.

Činom njihovog dosezanja ona je istovremeno uspostavila i težište za otvaranje mogućnosti novih spoznaja o strukturi osobnog višedimenzionalnog polja.

Unutar tako zadanih okvira kao nespornog modela strukturiranog od otkrivenih zajedničkih elemenata i zakonitosti, čovjeku je omogućeno razumijevati i mnogo složenije strukture dijelova zajedničkog polja svijesti, za koje dotad nije ni slutio da postoje.

Tek nakon njih dvije moguće je reći da, kao rezultat usamljeničkih, često i ne ugodnih osobnih doživljaja jedne ljudske jedinke, knjiga koju predstavljamo uz korištenje takvog „zajedničkog nazivnika“ ili temeljnih načela, nudi mogućnost spoznaje o povezanosti osobnog polja s ostalim strukturama Postojanja.

Tim činom, kao bitnim značenjem njenoga sadržaja, ona ne samo da nudi fantastičnu priču o budućnosti ljudskoga roda kao dijela pripadajućeg morfogenetskog polja, već još mnogo više potvrđuje da sposobnost kreacije i zajedničku informacijsku podlogu svaki pojedinac može koristiti i u cilju osobnog rasta i razvoja.

Pa ipak, iza svega i dalje je logična prisutnost dileme o tekstu za kojega se povremeno nije moguće oteti nekom unutarnjem dojmu kako je on, s jedne strane, na samoj granici znanstvene fantastike, a s druge, istovremenim proizvodom dokumentarističkog ili istraživačkog kretanja kroz sva spomenuta polja. To je i razlog zbog kojega postaju opravdana brojna pitanja koja se u vezi s njime postavljaju.

Je li tek riječ o vizijama ili stvarnim porukama o sadašnjoj realnosti i budućnosti ljudskoga roda; da li se radi o novim  i nedosegnutim slikama (strukturama) realnosti unutar sve-polja svijesti; da li te strukture i na koji način utječu na naš svakodnevni život; u kojoj mjeri je čovjeku odista pružena mogućnost promjene vlastite realnosti ? - samo su dio brojnih koji se, na sreću po čitatelja, mogu svesti na spomenute zajedničke nazivnike

Neovisno od rečenog, za čovjeka je izvjesno da se na neka od pitanja vlastite sudbine i budućih događaja ne mogu ponuditi odgovori ako ih se prije toga ne uključi u filozofski okvir i potom  se kroz njegov rakurs pokuša razumjeti dio ponuđenih tvrdnji, događaja i prizora.

Činjenica, da oni skoro uravnoteženo proizlaze iz područja koji se uobičajeno nazivaju prošlošću i budućnošću zone ljudskoga postojanja, najmanja je prepreka na takvom putu.

U vlastitoj nutrini putnikovoj, dosegnuti odgovori ostaju izrazom i svih dosegnutih osobina sadašnjeg samoga sebe.

Kao jedinke ili kao roda kojemu se pripada, svejedno je. I to ovaj tekst čini. Pomaže u razumijevanju uspostavljenog procesa, još i mnogo više.

Sa svoje strane, mogao bi se ovaj tekst, zbog istog razloga i na prvi pogled, smatrati dodatno otežavajućim faktorom u nakani razumijevanja ponuđenih procesa, ali na sreću to nije.

Istina, ovakva tvrdnja ne vrijedi za sve, već samo za one koji su se u stanju otvoriti ponuđenim slikama i vizijama, bez ikakvih ograničenja vlastitog neiskusnog uma.

Potrebno je zato dopustiti da se one kap po kap ulijevaju u zonu intime u kojoj se stvara ili započinje bilo koja osobna promjena

Zajednički nazivnik i temelj sveukupnog sadržaja ponuđenog zapisa, u podatku je da se svi opisani doživljaji i vizije pojavljuju kao obrasci ili mogući modeli budućih stanja i događaja.

Proizlazeći od jedinstvenosti osobnog polja i njegovog statusa u „Jedinstvenom sve-sada postojanju“ oni potvrđuju dvije najvažnije stvari u njemu. Riječ je, opet, o „kreaciji“ kao neupitnoj sposobnosti svake svijesti svjesne sebe same i zajedničkoj informacijskoj podlozi u sve-polju, iz kojega niču svi potencijali, sve mogućnosti i sve realnosti.

Zbog tako postavljenih „pravila putovanja“ postaje jasno da se i sam autor nije mogao drukčije ponašati osim u potpunoj sukladnosti njihovim zahtjevima.

Ma koliko, i u svjetskim razmjerama, bio jednim od izuzetno rijetkih „istraživača“ spomenutih područja, činjenica da je  doživio i zapisao svoje putešestvije od posebnog je značaja.

Već zbog prastare tvrdnje  da: „što je ikada mogao jedan čovjek, mogu svi ljudi“, on svojim zapisom širom otvara vrata svim zainteresiranim za ovakvu vrstu putovanja.

Onima koji su već krenuli, a potom zalutali na njima, posebno pomaže u njihovom povratku na prvu i sigurnu stazu.

U biti, moglo bi se mirno tvrditi kako je autor ove trilogije prvim svojim udahom u ovom svijetu bio predodređen da krene na to svoje putovanje.

Ponekad mi se pojavi slika kako je već s prvim plačem tog novorođenog djeteta oko njega zavibrirala aura puna upitnika.

Tada je krenuo na putovanje istraživanja onoga što se naziva stvarnost, kao i postojanja samog. 

Cijeli njegov život obojen je time.

Ovo putovanje svijesti i dalje traje, ali sve teme koje želimo podijeliti s drugima, za početak moramo prilagoditi sadašnjim alatima ljudske komunikacije, a to je pisana riječ. 

Pošto i sama riječ „putovanje“ pretpostavlja proces, a ne fiksnu točku, tako i ova trilogija nema pravi početak, trajanje i kraj u smislu doslovnog značenja te riječi.

Mnogo je više opis dimenzija u kojima se nalazi ili manifestira ljudska svijest.

U konkretnom slučaju, radi se o isječku putovanja opisanog u razdoblju od dvadesetak godina autorovog života.

Mnogi će čitatelji prepoznati neka zbivanja i iz svog života, no, tada će ona, samim razumijevanjem uspostavljenih dimenzija osobne svijesti, dobiti potpuno drukčiji predznak.

Kada shvate i prihvate da „kraja“ nema, već da je svaki „kraj“ zapravo početak nove razine svjesnosti, tada će i ova trilogija konačno za njih izvršiti svoju misiju.

Autor se, kao i u svim dosadašnjim djelima, nastavlja koristiti terminologijom kvantne fizike; zadnjih godina u široj primjeni.

Za nju bi se u ovom trenutku moglo mirno tvrditi kako je jedino modernije pismo kojime se koliko-toliko može približiti opisu dimenzijskih stanja a da se pri tomu ne zadire u određene već uspostavljene sustave vjerovanja i mišljenja.

Nemojte da vas rečeno zavede i da na osnovu ovoga donesete zaključak kako se u konačnici radi o nekom određenom i već definiranom području ili paradigmi; kao primjerice znanosti, duhovnosti, vjeri ili nečemu trećem.

Svaka definicija bila bi daleko od onoga što je stvarna poruka ove trilogije.

Ako ništa drugo nije sigurno, onda je to podatak da je ona sadržana u nespornoj činjenici: da granice ne postoje dok ih mi sami u vlastitim umovima ne uspostavimo i odredimo.

Radi se, naime, o opisu stanja dostupnih ljudskoj svijesti bez predznaka gore navedenih definicija.

Naši su umovi naučeni stvari slagati u neke svoje ladice, što je itekako korisno u procesu učenja.

Svijet smo definirali po raznim gradacijama ili našim doživljajima tih stanja.

Primjerice: materija, duh, i slično.

Nasuprot tomu, u konkretnom slučaju se širom otvaraju vrata spoznaje „Jednosti“.

Što je više varijacija u promjeni dimenzija, to jest frekvencije vibriranja čestica, to je riječ o većoj raznolikosti doživljaja stanja kojeg nazivamo „stvarnost“; s direktnom posljedicom sve jačeg osjećaja stanja povezanosti i jednosti.

Radi se, dakako, o čuvenoj analogiji o kapljici i oceanu, koja se sada manifestira kao stanje, a ne samo spoznaja.

Brišu se granice između takozvane materije i duha, a time i našeg iskustva postojanja.

Autor nas svojim tekstom vodi kroz vlastito iskustvo upravo takvog stanja… ali i svih potencijala koja se time ostvaruju i iz kojih se posebno izdvaja potencijal kreacije.

Spoznaja, da smo njen dio ali i njezini sukreatori, nešto je najbliže tom osjećaju jednosti.  S time u paketu ide i spoznaja odgovornosti za kreaciju samu.

U takvom kontekstu opravdanim se čini citirati dio posljednjeg poglavlja, i to ponajviše iz razloga da bi se cjelokupnom zapisu mogao dodati još jedan, do sada nespomenuti atribut.

Kao i u svim dosadašnjim tekstovima ovoga autora, bila je i ostala riječ o optimizmu.

Koliko god proživljeni doživljaji i po malo fantazmagorične vizije nudili pregršt razloga za pesimizam i tužan kraj ljudske vrste kao cjeline, oni su u svojoj konačnici sve, samo to ne.

Nema, naime, niti jednog valjanog razloga a da se zbog toga ne bi prihvatile autorove samoocjenjivačke riječi.

„Svi moji dosadašnji „doživljaji“, koliko god se činili izdvojenim i međusobno nepovezanim pričama, već činjenicom da su tek manjim dijelom od stvarno i neograničeno mogućih, stoga i nisu mogli biti ništa drugo do neka vrsta tipskih obrazaca od kojih su se gradile i s kojima su se nudile na razumijevanje pojedine razine te realnosti.

   Čak niti nemogućnost jasnog određivanja koja će od tih razina u svom nadvladavanju i pretežitosti odrediti konačni smjer ove sadašnje, nije mi se mogla činiti toliko neizvjesnom i tragičnom da bih se zbog nje morao opet vratiti u davne osjećaje nelagode i osobnih strahova.

   U odsutnosti znanja koje bi mi uobičajeno ponudilo sigurnost u izvjesnost željenih događanja, slutio sam kako će upravo „zajednički nazivnik“ rođen iz zajedničkih aktivnosti „letača slobodnog leta“ u konačnici odrediti i željeni rezultat te 'razlomkaste' operacije. Slutio sam da kakva god ona bila, bit će za sve pripadnike mojega roda dovoljno dobra da se u toj konačnici, usprkos svim teturanjima i padanjima na putu, dosegne razina tajanstvenog starca i njegovog vilinskog grada. 

Ako ni zbog čega drugoga, ono zbog notornosti tvrdnje da što je ikada mogao jedan čovjek, mogu svi ljudi.

Naime, cilj puta nije ono što ga čini toliko značajnim, koliko ga takvim čini sam čin putovanja.

   Ili: „Ako je individualni um stvorio vlastitu realnost i istinu; ako su postojeći mrežno povezani umovi uspostavili neku vrstu „dogovorne realnosti“, gdje je onda stvarni problem za realizaciju želje ako se ta realnost od strane vlastitih autora želi promijeniti!?

   Kakav jednostavan logički krug!

A ne kako nas stoljećima uče o njegovoj kompliciranosti i našoj nesposobnosti da ga sami za sebe, s osnove vlastite volje i odluke, promijenimo – zar ne?

Sve to samo zbog kontinuiteta osobnog uvjerenja o vlastitoj nezrelosti i nesposobnosti.

S njime u posjedu i s „osnove vlastite slobodno donijete odluke“ nastavljamo unižavati svoju moć i svoje pravo predavati drugima koji tu istinu poznaju bolje nego mi sami.

Zaboravljajući da nismo samo „posjednici svijesti“ – koju nam netko „viši“ može uzeti kad zaželi i zbog čega moramo biti posebno zahvalni, a šutljivi još i prije – već smo svijest sama, zaboravljamo da možemo s „njom-sobom“ ući u bilo koji dio realnosti.

Možemo je promijeniti još i prije, bez ikakvih prethodnih i bilo čijih uvjeta.

   Ako to nismo saznali do sada, preostaje nam saznati uskoro i vrlo brzo.

Saznat ćemo to kroz jedino vrijedna osobna iskustva „putnika-namjernika“, kao što sam ih, tijekom svih godina vlastitih putovanja i sam saznao… zbog čega sam konačno napustio prebacivanje krivnje na druge „režisere“ i „upravljače“  mojega života.

Okrenuvši se vlastitom rastu – makar i minornom u svakodnevnim očitovanjima – prihvativši promjene, ma kako se one rijetke činile u odnosu na dnevne želje, saznao sam i za istinitost i snagu takvih „putovanja kroz sebe“.

Ako ništa drugo, znao sam s dubokom sigurnošću da mi sve dosad stečeno nije omogućio niti tajanstveni sjedokosi starčić, niti tko od „vrhovnika“ i „čudesnika“.

Stvarni „autor“ i „vodič“ bila je svijest svjesna sebe same… kojoj je za to bio dovoljan i najmanji poticaj u obliku promjene želje i izazivanja slike emocija onoga što sam želio dobiti.

I to je, bez ikakve dvojbe, jedini stvarni sadržaj prvoga koraka kojega ljudski rod u nastavku putovanja i promjene postojećeg treba učiniti“.

I konačno, nekoliko završnih riječi o svemu, ali bez „ego-konotacije“. 

Ovo djelo – ali i trilogija kao takva - zaslužuje mnogo širi krug čitalačke publike.

Zapravo čitatelji su ti koji ga zaslužuju. No, na žalost, pisano jezikom malog naroda, postaje ograničenjem za njegovo širenje a time i poruke i podrške čovječanstvu uopće.

Nadam se da to neće ostati na tome i da će uskoro, u istom cilju, doći vrijeme da se ono prevede i na jedan od svjetskih jezika.

 

Slika sa nedavne prezentacije zadnje knjige trilogije 'Plod čudesnog sjemena'!

http://www.kgz.hr/default.aspx?id=14341

https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=111940

 

Svim našim članovima i oni koji će to postati, nudimo doista posebnu ponudu - sve tri knjige trilogije možete preuzeti za 150kn.