Nedavno je grupa starijih nestručnih Tibetanaca smještena u Švicarskoj bila obućavana od slavnog phowa učitelja.

Njihova su djeca, koja su odrasla u Švicarskoj, sumnjala u djelotvornost te prakse.

Ali bili su zapanjeni kako su se njihovi roditelji promijenili, i u stvari pokazali neke znakove gore spomenutih ispunjenja nakon povlaćenja na desetodnevno phowa učenje.

Ispitivanje o psihofizičkim učincima phowe proveo je japanski znanstvenik Dr.Hiroshi Motoyama.

Otkriveno je da su se precizne fiziološke promjene nervnog, metaboličkog i akupunkturnog sistema meridijana događale tijekom phowa prakse.

Jedno je od Dr. Motoyaminih otkrića bilo da su uzorci tijeka energije kroz tijelo učitelja kojega je proučavao bili slični onima izmjerenim u psihologiji sa snažnim ESP sposobnostima.

On je također pronašao, iz EEG (elektroencefalograf) mjerenja, da su moždani valovi za vrijeme phowa prakse bili dosta različiti od onih pronađenih u yogina koji su prakticirali druge oblike meditacije.

Oni pokazuju da phowa ima za posljedicu podražavanje određenih dijelova mozga, hipotalamusa, kao i zaustavljanje uobičajene svjesne mentalne djelatnosti, da bi se omogućilo iskustvo dubokog stanja meditacije.

Ponekad je slučaj da će posredstvom blagoslova phowe, obični ljudi imati snažna vidovita iskustva.

Njihova letimična ugledavanja mira i svjetla Budinog carstva i njihova viđanja Amithabe, podsjećaju na izvjesne pojave iskustva bliskog smrti.

I kao u iskustvu bliskom smrti, uspješnost u phowa praksi također donosi povjerenje i neustrašivost u sučeljavanju smrtnog trena.

Bitna phowa praksa koju sam objasnio u prethodnom poglavlju, koliko je blagotvorna praksa za življenje toliko je i praksa za trenutak smrtni, i može biti provodena u bilo koje vrijeme bez opasnosti.

Ipak, odabiranje vremena za tradicionalnu phowa praksu je od najvišeg značenja.

Primjerice, kaže se da ako bi netko zbiljski uspješno prenio svoju svijest, prije trenutka prirodne smrti, to bi bilo jednako samoubojstvu.

Trenutak kada je phowa učinjena jest kada je vanjsko disanje prestalo, i unutrašnje disanje još uvijek traje; ali možda je najsigurnije započeti phowa praksu za vrijeme razvoja smrti (opisano u sljedećem poglavlju), i ponoviti vježbu nekoliko puta.

Kada učitelj koji je usavršio tradicionalnu phowu, obavlja za umiruću osobu, vizualizirajući svijest osobe i izbacujući ju van kroz tjeme, bitno je da je usklađivanje vremena ispravno i da nije učinjeno suviše rano.

Napredan praktičar može, ipak, poznavanjem procesa smrti, provjeriti pojedinosti kao što su kanali, kretanje vjetrova, i toplotu tijela da vidi kada je trenutak za phowu došao.

Ako je učitelj zamoljen da provede prijenos za nekoga tko umire, sa njim ili njom bi se trebalo stupiti u vezu što je prije moguće, jer phowa može biti izvršena čak iz udaljenosti.

Do uspješne phowe mogle bi se pojaviti i prepreke.

Budući da će svako loše raspoloženje, ili najmanja žudnja za posjedovanjem, biti smetnja kada vrijeme za umiranje dođe, trebat ćete pokušati ne biti prevladani čak ni najmanjom negativnom mišlju ili čežnjom.

Na Tibetu su običavali vjerovati da će phowu biti vrlo teško provesti ako u prostoriji umiruće osobe budu ma koje stvari napravljene od životinjske kože ili krzna.

Konačno, kako pušenje -ili bilo koja druga vrsta droge -ima učinak blokiranja centralnog kanala, ono će phowu učiniti težom.

„Čak i veliki grešnik", govorilo se, može biti oslobođen u trenutku smrti ako ostvaren ili moćan učitelj prenese svijest osobe u carstvo Bude.

I čak ako umirućoj osobi nedostaje zasluga i praksa, a učitelj nije potpuno uspješan u provođenju phowe, učitelj još uvijek može utjecati na budućnost umirućeg, i ta praksa mu moze pomoći da dobije ponovno rođenje u višem carstvu.

Za uspješnu phowu međutim uvjeti trebaju biti savršeni.

Phowa može pomoći osobi sa snažnom negativnom karmom, ali samo ako ta osoba ima blisku i čistu povezanost sa učiteljem koji ju provodi, ako on ili ona ima vjeru u učenje, i ako su on ili ona istinski molili, od srca, pročišćenje.