Kineska kulturna revolucija

Kineski ministar obrane maršal Lin Biao

pokrenuo je veliku akciju pod parolom «čitava zemlja mora učiti od vojske», što je posebno ojačalo one snage KP Kine i u vojsci koje su se protivile daljnjoj suradnji sa SSSR-om.

Godine 1964. NR Kina je uspješno izvršila svoj nuklearni pokus.

Iste 1964. godine u unutrašnjem kineskom planu započela je velika kampanja rušenja partijskog i državnog aparata, odnosno nekih njegovih dijelova koji su bili viđeni kao ostaci «buržoaske prošlosti» ili pak kao dijelovi prosovjetskih snaga.

Omladinski pokret pod okriljem Lin Biaoa i vojske lansirao je tzv. kinesku kulturnu revoluciju.

Smijenjeno je više od 30 milijuna ljudi na vodećim položajima, a jedan je milijun poginuo u velikoj hajci tzv. revolucionara.

Inspirirani i podupirani od visokih vojnih krugova i supruge Mao Ce Tunga, protagonisti kulturne revolucije su sasvim izolirali zemlju i udaljili ju od sovjetskih zbivanja, a sve to da bi održali autohtonost kineske revolucije i kineskih stajališta o borbi za socijalizam.

U Kini je postojala i kampanja čistoće, kampanja javnoga zdravlja - stalno su provjeravali stanovnike.

Proglašene su četiri službene pošasti: vrapci, štakori, muhe i komarci.

Svi su ih morali ubijati, onaj koji bi ih najviše ubio bio nagrađen, a onaj koji je to učinio najmanje bio je grđen.

Nisu smjeli imati nepoćudne misli tj. slijediti druge ideologije.

«Moramo dohvatiti mjesec i zvijezde» izjavio je Mao Ce Tung.

Pokušavali su promijeniti tokove rijeka i izgled planina kako je njima odgovaralo.

Od gladi je umrlo 20 milijuna ljudi po brojkama, no vjerojatno ih je bilo još i više.

Seljaci su živjeli u komunama, kasnije im je opet bilo dozvoljeno da žive u obiteljima i da imaju nešto svoje zemlje.

Stalno su napadali: stare običaje, muzeje, kulturu i novine.

Studentima je bilo dopušteno da napadnu autoritet i osjete slobodu.

1976. umire Mao Ce Tung te završava i kulturna revolucija.