TOMA AKVINSKI

Rođen: 1225. ili 1226 nedaleko od Napulja
Umro: 7. ožujka1274. u Fossanovi

Na svom vrhuncu u XIII. stoljeću srednji vijek u posljednjem pokušaju nastoji križarskim ratovima osvojiti Istok.

Nastaju novi redovi franjevaca i dominikanaca.

Stvaraju se zamašni teološko-filozofski sustavi koji usvajaju i preoblikuju novootkrivenog Aristotela i misaone domete staroga vijeka.

Sve to prelama se kroz djelo Tome Akvinskoga, jednoga od najvažnijih filozofa svoga vremena i toliko utjecajnog teologa da je nezaobilazan i danas.

Toma Akvinski rođen je 1225. ili 1226. nedaleko od Napulja u plemićkoj obitelji, a umro je 7. ožujka 1274. u Fossanovi kraj Rima.

Protivno tradiciji stupa u prosjački dominikanski red i, slijedeći zavjet siromaštva, pješice odlazi u Rim i Pariz.

Najprije je 10 godina studirao u Monte Cassinu, potom u Kölnu nastavlja studij kod najpoznatijeg čovjeka toga doba Alberta Velikog, a onda počinje predavati u Parizu, Vatikanu i u talijanskim gradovima.

Glavno teološko pitanje vremena bilo je: prilagoditi neupitnom autoritetu Svetog pisma Aristotelovu misao, osobito one dijelove koji su o temeljnim filozofskim pojmovima govorili drukčije od Biblije.  

Iako neke teme, primjerice ključne dogme o trojstvu, uskrsnuću, ne mogu biti propitivane filozofski, ipak ima mnogo toga što traži racionalno, filozofsko utemeljenje.

Time se bavi njegovo najpoznatije djelo Sumae theologiae koje poput druge njegove sume, Sumae contra gentiles, daje ukupan zbroj, dakle sumu srednjovjekovnih znanja.

Toma će raspravljati o Bogu, dat će pet glasovitih dokaza o Njegovu postojanju koje izvodi iz iskustva; njegove su teme biće i bit, spoznaja, etika, filozofija prava.

Njegova stajališta o vladavini ili o zakonima ništa nisu izgubila na točnosti ni danas, a vještina kojom uspijeva dovesti u sklad polazne antičke postavke s onima svetih otaca svjedoči o nevjerojatnoj sposobnosti misaonog snalaženja.

Tek nekoliko godina nakon smrti njegovo su učenje dominikanci priznali kao svoje službeno.

Za sveca je proglašen već 1323., što je tada bilo teže jer se tražio dokaz učinjenog čuda.

Od 1879. godine on je službeni katolički crkveni učitelj.

U suvremenim strujanjima ima mislilaca koji se pozivaju na njega.

Riječ je o neotomizmu, a sam Toma kao teolog postoji bez mijena.

Toma je vjerovao da se sa Pet putova može prikazati Božje postojanje. Njegovih Pet putova moglo bi se ukratko prikazati:
 

1. Argument za postojanje nepokrenutog pokretača

• Sve što se pokreće, pokrenuto je od drugoga.

• Tog pokretača opet pokreće nešto treće.

• Ali, taj lanac pokretača nije beskonačan jer u protivnom do pokretanja ne bi ni došlo (jer u beskonačnosti nema prvoga).

• Stoga, mora postojati nepokrenuti pokretač koji sve pokreće a da pri tom sam ostaje nepokrenut.

• Tog nepokrenutog pokretača ljudi nazivaju Bog.

2. Argument za neuzrokovani uzrok

• Sve ima svoj uzrok.

• I svaki uzrok opet ima svoj uzrok.

• Ali, ne možemo imati beskonačan niz uzroka.

• Stoga mora postojati neki neuzrokovani uzrok koji uzrokuje svaku promjenu, ali pri tom sam nije prouzrokovan ničijim utjecajem.

• Takav neuzrokovani uzrok ljudi nazivaju Bog.

3. Argument iz razlikovanja mogućnosti i nužnosti potrebe

• Pojedine stvari nastaju i kasnije nestaju.

• Dakle, u jednom trenutku nije postojala nijedna stvar.

• No nešto počinje postojati samo uzrokovanjem nečeg što već postoji.

• Dakle, mora postojati biće čije je postojanje neophodno nužno i koje će svi smatrati Bogom.

4. Argument iz stupnjeva kvalitete

5. Argument iz konstrukcije

  

 Svetost ne znači puno znati ili puno razmatrati; velika tajna svetosti znači puno ljubiti.

Toma Akvinski

 

MOLITVA SV. TOME AKVINSKOG

Svemoćni vječni Bože, evo pristupam k sakramentu jedinorođenoga Sina tvojega, Gospodina našega Isusa Krista.

Pristupam kao bolesnik k liječniku života, kao slijepac k svjetlu vječnog sjaja, kao siromah i bijednik Gospodaru neba i zemlje.

Zato molim obilje neizmjerne tvoje dobrote da se udostojiš izliječiti slabost moju, oprati nečistoću, posvijetliti sljepoću, obogatiti siromaštvo, zaodjenuti golotinju; da kruh anđeoski primim s tolikim strahopoštovanjem i poniznošću, s tolikom čistoćom i vjerom, 
s takvom odlukom i nakanom kako je potrebno za spasenje moje duše. 

Daj mi, Gospodine, da primim ne samo sakrament tijela i krvi Gospodine nego i unutrašnju jakost i moć sakramenta. 

Preblagi Bože, Daj mi da tijelo jedinorođenoga Sina tvoga, Gospodina našega Isusa Krista, koje je uzeo od djevice Marije, tako primim da budem dostojan pridružiti se njegovom otajstvenom tijelu i pribrojiti se među njegove udove. 

Preljubljeni Oče, daj mi da predragog Sina tvoga, koga sada ovdje sakrivena kanim primiti, jednom otkrivena lica gledam uvijeke. 

Koji s tobom živi i kraljuje u sve vijeke vjekova.

Amen.