HENRI BERGSON

Rođen: 18. listopada 1859. u Parizu
Umro: 4. siječnja 1941. u Parizu

Jedan od najvažnijih i najistaknutijih predstavnika iracionalizma u modernoj filozofiji, Francuz Henri Bergson, rodio se 18. listopada 1859. u Parizu.

Bio je dugogodišnji profesor filozofije na College de France, član Francuske akademije i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1937.

Razvio je svoje filozofske poglede kao jedan od brojnih oblika reakcije građanske filozofije na racionalni materijalistički značaj znanosti i kao pokušaj modernizacije spiritualističke metafizike iracionalizma, nasuprot znanstvenomu i filozofskom racionalizmu.

Polazeći od uvjerenja da je ova znanstvena spoznaja prožeta determinizmom i mehanicizmom koji ne ostavljaju mjesta slobodi volje i ljudskog djelovanja, Bergson je već u svojim prvim djelima napao determinizam u filozofiji.

Iznio je tezu da sloboda volje postoji samo u kontinuiranosti trajanja.

To je zapravo naš unutarnji život koji spoznajemo intuicijom, ali se intuicija ne smije izjednačavati s inteligencijom, koja se stječe u životnoj borbi, no ostaje uvijek u granicama osnovne mehaničke iluzije o prostoru.

Kao spiritualist, koji nastoji svladati suprotnost između svojih metafizičkih spekulacija i neoborivih gledišta znanosti, Bergson je svoje stajalište o podrijetlu duševnog života nadopunio obrazloženjem da duh uvijek živi s materijom, ali mozak služi mišljenju samo kao automatski organ.

To je bit njegova dualističkog tumačenja svijeta.

Bergsonovoj filozofiji pripada i poznati izraz elan vitale - životni polet, kojim on označava originalnost životne snage.

Međutim taj je elan vitale metafizička podvala i misaono publicistički slogan.

Prvvih desetljeća našega stoljeća Bergson je imao golem utjecaj u građanskoj filozofiji, osobito u Francuskoj.

Tom je utjecaju svakako pridonijela i ljepota njegova stila i jezika.

Bergson je objektivno bio zagovornik idealističke regeneracije u Trećoj republici, učitelj koji djeluje na omladinu primamljivim stilizacijama i biranim riječima.

Bergsonovom smrću, 4. siječnja 1941., njegov intuicionizam morao je ustupiti mjesto novim oblicima iracionalizma i spiritualizma u suvremenoj građanskoj filozofiji.