Sveta Mala Terezija

Sveta Mala Terezija (Alençon, 2. siječnja 1873. – Lisieux, 30. rujna 1897.), poznata i pod imenima sv. Terezija iz Lisieuxa i sv. Terezija od Malog Djeteta Isusa i Božjeg Lica, svetica Rimokatoličke Crkve, najmlađa crkvena naučiteljica, redovnica karmelićanka, zaštitnica misionara, književnica.

Sveta Mala Terezija, rođena je u francuskom gradiću Alençonu u pokrajini Normandiji, na sjeveru Francuske.

Na krštenju je dobila ime Marie-Françoise-Thérèse Martin.

Roditelji Loius Martin i Zèlie-Marie Martin, bili su pobožni, u mladosti su razmišljali da postanu svećenik i časna sestra, no nisu uspjeli.

Terezija je bila najmlađa u obitelji koja je brojila devetero djece, od kojih je četvero umrlo u ranoj dobi zbog bolesti, za koje tada nije bilo lijeka.

U dobi od četiri godine umire joj majka što je za mladu Tereziju bio veliki gubitak.

Terezini roditelji

Otac se sa svojih pet kćeri preselio iste godine u Lisieux.

Dvije starije kćeri preuzele su odgoj mlađih sestara, Celine i Terezije.

Rodna kuća

1882. Terezijina sestra Paulina, koja joj je zamjenjivala majku, stupila je u samostan karmelićanki u istom gradiću.

Poslije nje to je učinila i najstarija sestra Marija.

Treća sestra Leonija stupila je u samostan klarisa.

Dvije sestre Celina i Terezija rasle su zajedno.

 

Uloga u igrokazu Ivane orleanske 

Nakon završenog osnovnog školovanja Terezija u ono vrijeme nije više pohađala školu nego je išla na privatne pouke iz raznih predmeta.

Istodobno se njezin duhovni život vrlo snažno razvijao.

Zajedno s ocem i sestrom Celinom hodočastila je u Rim.

I Terezija je osjetila redovničko zvanje i željela je ući u karmelski samostan gdje su već bile njezine dvije sestre, ali je bila premlada.

To je nije pokolebalo.

Tražila je dozvolu crkvenih i samostanskih poglavara.

Kada joj nisu dopustili, u Rimu je osobno, lice u lice, zamolila papu Lava XIII. i uspjela je.

Terezija je ušla u Karmel sa 15 godina, 1888.

U njemu je proživjela devet godina vršeći redovite samostanske dužnosti: molitvu, razmatranja, redoviti posao, ručni rad i ostalo.

Sve je to obavljala s velikom ljubavlju preda Bogu i dušama za koje je prikazivala sve svoje molitve i trpljenja kojih nije nedostajalo u njezinu redovničkom životu.

Uzor su joj bili osim Isusa i sveci: sv.Ivana Orleanska, sv.Ivan od Križa i sv.Terezija Avilska.

Po nalogu svojih samostanskih poglavarica opisala je svoj život koji je nakon njezine smrti objavljen pod nazivom «Povijest jedne duše».

Na poseban je način živjela i izradila duhovnost djetinjeg odnosa prema Bogu - «duhovno djetinjstvo» što je i opisala u svojoj autobiografiji.

Razvila je novi način postizanja svetosti,nazvan Mali Put- spremnost srca da sve čini iz ljubavi prema Bogu i ljudima.

Imala je slogan: “ Samo ljubav vrijedi! ”

Razboljela se od tuberkuloze od čega je i umrla 30. rujna 1897. g. u 25. godini života i nakon samo devet godina provedenih u Karmelu.

Nakon smrti njena autobiografija «Povijest jedne duše» objavljena je i doživjela je veliki uspjeh.

Prevedena je na 35 jezika i objavljena je u više od milijun primjeraka.

Knjizi su se divili i Edith Piaf, Paul Claudel, Jan Guitton, Sveta Edith Stein i mnogi drugi umjetnici, filozofi i znanstvenici.

Papa Pio XII. proglasio je Malu Tereziju svetom 1925. godine a nakon toga proglašena je također uz sv. Franju Ksaverskoga drugom zaštitnicom misija, te također drugom zaštitnicom Francuske.

1997. o 100. obljetnici njezine svetačke smrti, papa Ivan Pavao II. proglasio ju je naučiteljicom Crkve.

Ona je tako treća žena u povijesti Crkve i 33. po redu u dvije-tisućitoj dugoj povijesti Crkve koja je dobila taj časni naslov.

Na 15. svjetskom danu mladih 1997. god. u Parizu papa Ivan Pavao II. postavio ju je za uzor mladima današnjice.

Spomendan joj je 1. listopada.

 Zaštitnica je Francuske, Australije, Južne Afrike, Rusije, misionara, uzgajivača cvijeća, oboljelih od AIDS-a i tuberkuloze, avijatičara i mnogih gradova, župa i škola.