Hernán Cortés

Hernan ili Hernando Cortes ( Medellin, Merida, Extramadura, 1485-Castilleja de la Cuesta, Sevilla, Španija, 2. prosinca 1547 ), španjolski konkvistador, pustolov i istraživač.

Osvojio je 1519-1521 veliku državu Asteka (današnji Meksiko) za Španiju i time znatno proširio Špansko carstvo u Novom Svijetu.

Cortesovi roditelji su bili Martin Cortes de Monroy i Dona Catalina Pizarro Altamarino. Sa 14. godina upisao je studije prava ali se prijavljuje u pomorsku ekspediciju i odlazi na San Domingo (danas Haiti), 1504.

Učestvovao je u osvajanju Hispaniole i (Kube, 1511, te je bio nagrađen velikim imanjem sa brojnim robovima.

Francisco Hernandez de Cordoba je 1517, a Juan de Grijavla 1518, poduzeo ekspediciju prema Yucatanu, današnji jugoistok Meksika.

Obojica su se vratili sa relativno malim količinama zlata, ali i sa pričama o zemlji koja je još udaljenija i prepuna zlata.

Cortes je prodao sve svoje posjede da bi kupio brodove i opremio ekspediciju.

Službeni cilj ekspedicije je bio pokušaj uspostave trgovine sa novim zemljama na zapadu.

Diego Velazquez de Cuellar, guverner Kube, je odobrio Cortesu put.

Cortes je krenuo na put 18. veljače 1519. Imao je 506 vojnika, oko 100 pomoraca, 16 konja, te nekoliko topova. Najprije se iskrcao uz obalu Yucatana.

Tu se zadržao veoma kratko jer je u blizini bilo puno zlata.

4. ožujka 1519. ponovo se iskrcao sjevernije i osnovao grad Veracruz. Lokalno stanovništvo ga je dočekalo sa darovima, hranom i zlatom.

Oni su mu rekli da se njihov vladar nalazi u gradu Tenochtitlan (danas Mexico city).

Ubrzo je stiglo izaslanstvo asteškog vladara Montezume II. koji su također donijeli nove darove. Cortes je ubrzo saznao da Azteci smatraju Cortesa njihovim bogom Quetzalcoatlom, ili njegovim poslanikom.

Cortes je odlučio iskoristiti situaciju i držati Asteke u zabludi.

Dio Cortesovih ljudi je htio da sakupe u kratkom vremenu što više zlata, a zatim da se vrate na Kubu.

Cortes je, međutim, imao drugačije planove.

Naredio je da se spale svi brodovi, osim jednog manjeg, i tako se osigurao od eventualne pobune svojih ljudi i dezertiranja.

Zatim je sa svojim ljudima krenuo prema Tenochtitlanu.

Karta Tenochtitlana

Cortes je putem napadnut od plemena Tlaxcala.

Ovi su bili polunezavisno pleme u sklopu azteške države.

Španjolci su lagano dobili bitku zbog superiornosti u oklopima, vatrenom oružju i konjima nasuprot indijanskim strijelama i kopljima.

Nakon pobjede, Cortes je plemenu ponudio da služe pod njegovim zapovjedništvom, kao vojnici i sluge, i da će im zauzvrat oprostiti napad.

Ukoliko odbiju, zaprijetio je da će pobiti čitavo njihovo pleme. Tlaxcala pleme je pristalo.

Cortes je nastavio put sa oko 2.000 vojnika iz plemena Tlaxcala kao saveznicima i sa još više članova istog plemena kao nosačima namirnica.

Kada je stigao u grad Cholula, drugi po veličini u asteškoj državi, širile su se glasine da Indijanci namjeravaju poubijati Španjolce na spavanju.

Cortes nije mogao utvrditi da li je to istina ili ne, pa je naredio smaknuće svih istaknutih Indijanaca. Cijeli grad je spaljen a u pokolju je ubijeno između 15.000 i 30.000 Indijanaca.

Cortes je poslao poruku Montezumi II. da se u Choluli nisu odnosili prema njemu sa poštovanjem pa su zato kažnjeni, ali ako se Montezuma II. bude prema njemu odnosio sa poštovanjem i dočekao ga sa darovima i zlatom, nema se čega bojati.

Ekspedicija je stigla u Tenochtitlan 8. studenog 1519. Montezuma II. je Cortesa dočekao sa velikim darovima, kako i dolikuje povratku Boga.

Montezuma je pripremio palaču svog oca Axayacatla za Španjolce i njihove saveznike.

Cortes je zahtjevao da dobije još zlata, te da se Montezuma II. zakune da će svake godine darivati Cortesu i španskom kralju jednak iznos zlata.

Cortes je i naredio da se iz dva najveća hrama piramida uklone svi asteški idoli i da se na to mjesto postavi svetište Djevice Marije.

Svim njegovim zahtjevima je udovoljeno.

Cortes je Montuzemu II. zatim u svojoj palači uzao za taoca u slučaju eventualne pobuna Asteka.

Montuzema II

U aprilu 1520. Cortes je saznao da je Velasquez sa Kube poslao novu ekspediciju od 900 vojnika, koju je predvodio Panfilo de Narvaez, sa ciljem da smijeni Cortesa.

Cortes je u Tenochtitlanu ostavio nekoliko stotina ljudi pod zapovjedništvom svog najpouzdanijeg čovjeka, Pedra de Alvorada.

Pedro de Alvorado

Zatim je krenuo u susret Narvaezu. Cortes je po noći upao u Narvaezov logor, zarobio ga i pridobio njegove ljude pričama o zlatu na svoju stranu.

Po povratku u Tenochtitlan u gradu je izbila pobuna Asteka protiv Španjolaca. Asteci su držali Španjolce pod opsadom u palači.

Pobuna je izbila jer je Alvarado izvršio pokolj nad Astecima (nekoliko stotina mrtvih) u toku njihovog festivala koji je uključivao i ljudsko žrtvovanje.

Uskoro su Asteci izabrali novog poglavicu Guatimozina. Asteci su dopustili da Cortes uđe u palaču i pridruži se Alvaradu, ali su zatim i njega napali.

Cortes je naredio Montezumi II. da pokuša umiriti Asteke, ali su ga ovi gađali kamenjem i teško ozlijedili. Od posljedica ranjavanja Montezuma II. je umro tri dana poslije.

Asteci su započeli opsadu palače i čekali da Španjolcima ponestane hrane.

La Noche Triste

1. srpnja 1520., Cortes je odlučio pokušati probiti opsadu. Noć je bila kišna i kasnije je prozvana Tužna noć (španski La Noche Triste).

Borba je bila žestoka, a Španjolcima je bilo otežano kretanje jer su nosili velike količine zlata.

Više od 400 Španjolaca i 2.000 njihovih indijanskih saveznika su poginuli, ali se Cortes sa malom grupom uspio probiti i pobjeći.

Asteci su krenuli u potjeru, ali ih je Cortes porazio u bitki kod Otumbe, 7. srpnja 1520.

Tokom ljeta Cortes je obnavljao snage za napad na Tenochtitlan.

Zajedno sa svojim saveznicima, plemenom Tlaxcala, u prosincu 1520. krenuo je u opsadu Tenochtitlana.

Najprije je osvajao okolna područja a zatim i započeo kopnenu opsadu grada.

Nakon višemjesečne opsade, cijeli grad Tenochtitlan je osvojen i porušen 13. kolovoza 1520. Guatimozin se lično predao Cortesu.

Računa se da je u toku cijelog pohoda ubijeno između 120.000 i 240.000 Asteka.

Ova pobjeda označava kraj Asteškog carstva. Na ruševinama Tenochtitlana sagrađen je današnji Meksiko.

Cortes je sada bio vladar golemog područja između Karipskog mora i Tihog oceana. U međuvremenu, Velasquez je napadao Cortesa kod španskog kralja Karla V. Španskog preko svojih saveznika u Španiji.

Cortes se opravdao kralju preko pisama.

Kralj je odlučio zbog velikih uspjeha zanemariti Cortesovu neposlušnost i 1523. ga je imenovao guvernerom Nove Španije (tadašnji naziv za Meksiko).

Karlo V.

1524-1526 Cortes je krenuo u ekspediciju na današnji južni Honduras.

Cristobal de Olid je krenuo morskim putem u osvajanje Hondurasa, a Pedro de Alvarado kopnenim putem prema Gvatemali.

Ekspedicija, koja je trajala oko dvije godine, bila je iznimno fizički naporna, a Cortes je izgubio velik dio zdravlja.

1527 Cortes je otišao u Španiju da se odbrani od optužbi protiv njega zbog velikih pogubljenja Indijanaca i samovlade, te je bio primljen kod kralja.

Karlo V. ga je primio sa poštovanjem, a Cortes mu je donio veliku količinu zlata i vrijednih darova.

Karlo V. je Cortesa imenovao vrhovnim kapetanom Nove Španije, ali je odredio i civilnog guvernera Nove Španije, koji je ograničio Cortesovu vlast.

Cortes se vratio u Novu Španiju 1530.

1532 dospio je do Kalifornijskog zaljeva, a 1536 istraživao poluotok Kaliforniju (današnja Baja California).

1539 Francisco Vasquez de Coronado je dobio prava da prvi traga za legendarnih Sedam gradova Cibole.

Cortes je ponovo otišao u Španiju da se žali kralju, koji ga je ponovo primio sa počastima, ali mu nije povratio oduzete posjede.

1541. Cortes je dobrovoljno učestvovao u pohodu Karla V. u Alžir, koji je završio sa neuspjehom. Nakon toga Cortes se povukao na malo imanje u Španiji u blizini Seville.

1547. je namjeravao da se vrati u Meksiko, ali je umro.