ALOIS TAVČAR

Rođen: 2. ožujka 1895. u Ljubljani
Umro: 2. ožujka 1979. u Zagrebu

U Ljubljani je 2. ožujka 1895. rođen Alois Tavčar, svjetski priznat i poznat znanstvenik, genetičar, koji je pola stoljeća djelovao u Zagrebu.

Poslije završene gimnazije upisao se na Agronomski fakultet u Pragu i ubrzo se otkrila njegova osobita nadarenost za genetsko-oplemenjivačko istraživačko područje.

U Pragu 1920. Tavčar brani doktorat iz genetike i oplemenjivanja biljaka.

Dvije godine poslije postavljen je za pristava Zavoda za oplemenjivanje bilja i genetiku na Gospodarsko-šumarskom fakultetu zagrebačkog Sveučilišta.

Unatoč velikim osobnim odricanjima, nije propuštao ni jednu priliku za stručni boravak i rad u inozemstvu uz vrhunske genetičare i oplemenjivače onoga vremena.

Boravi, kao stipendist Rockefellerove fondacije na specijalizaciji na carnellskom Sveučilištu u Ithaci, kod najznamenitijeg genetičara i oplemenjivača kukuruza doktora Emersona i biostatističara Lovea.

Razmjenjuje iskustva sa znamenitim genetičarom Morganom i mnogim drugim stručnjacima iz 12 američkih država.

Kasnije drži predavanja o svom znanstvenom radu u institutima za genetiku u Cambridgeu, Oxfordu i Manchesteru. 

Prvi je uveo na južno-europskim prostorima biometrički pristup obradi bilinskih pokusa i zaslužan je za širenje biometričkih nazora u Europi.

Tavčar je bio plodan pisac.

Objavio je više od 100 znanstvenih radova u mnogim uglednim svjetskim časopisima, napisao je 7 priručnika iz genetike, oplemenjivanja bilja i biometrike.

Njegov udžbenik iz genetike, koji je objavljen 1952. godine, prvi je takve vrste u nas i još danas za klasična genetska područja najbolje napisano stručno genetsko štivo na hrvatskome jeziku. 

Za života Tavčar je dobio mnoga priznanja, nagradu Ruđer Bošković, češku spomen-plaketu Gregor Mendel, a bio je član mnogih akademija znanosti u domovini i u svijetu.

Alois Tavčar utemeljitelj je genetske, oplemenjivačke i biometričke znanosti i dodiplomske i poslijediplomske nastave iz tog područja u Hrvatskoj.

Mnoge naraštaje agronoma i biologa uveo je u svijet genetike.

Svojom riječju, znanstvenim djelom i sugestivnošću pretvarao je u čaroban sklad sve čimbenike složene agronomske struke, učinivši to područje posebnošću Agronomskog fakulteta zagrebačkog Sveučilišta.

Smrt ga je zatekla u Zagrebu na rođendan 2. ožujka 1979.