Edward I, kralj Engleske

  

 

 

  Edward I (16. juni 1239- 1307) je bio engleski kralj.

Rođen je u braku Henrika III i Eleonore od Provence, a ime je dobio po Edwardu Ispovjedniku.

 Njegov prvi brak ugovorili su 1254. godine njegov otac i Alfons X Kastiljski.

Kastiljski kralj zahtjevao je da on Edwarda učini vitezom.

Iako je već bio isplanirao cijelu ceremoniju, Henrik III je pristao na Alfonsovu molbu. Edward je prešao La Manche u junu i do septembra je stigao u kraljevinu Kastilju.

Alfons ga je učinio vitezom 1. novembra 1254. godine, a na isti dan sklopljen je brak između Edwarda i infante Eleonore, sestre Alfonsa X.

Nakon vjenčanja Edward se sa suprugom vratio u Englesku.

Edward je učestvovao u Osmom križarskom ratu zajedno sa svojim bratom Edmundom i Lujem IX Francuskim.

Broj vitezova koji su pratili Edwarda bio je mali; pretpostavlja se da se kretao oko dvije stotine ljudi, dok drugi smatraju da ih je bilo do tisuću.

Na njegovom pohodu pratili su ga supruga, brat i rođak.

Prvobitni plan rata bio je da se zauzme Akra, ali Luj je bio poslan u Tunis.

Dok je Edward stigao u Tunis, Luj je već bio umro od bolesti.

Veliki dio francuske vojske vratio se u Francusku, ali mali dio je ostao sa Edwardom koji je nastavio prema Akri i borio se sa njim u Devetom križarskom ratu.

Naslijedio je englesku krunu poslije smrti svoga oca i bio je primoran napustiti rat i vratiti se u Englesku.

Okrunjen je po svom povratku, 19. augusta 1274. godine.

Vladao je kao kralj Edward jer je, iz nepoznatog razloga, bilo odlučeno da kraljevi koji su vladali prije Normanskog osvajanja Engleske neće biti uzimani u obzir pri dodjeljivanju rednih brojeva.

Tek nakon smrti, kako je bio običaj za engleske vladare, postao je Edward Ijer je njegov sin vladao kao Edward II.

Bio je najuspješniji engleski vladar iz kuće Plantagenet.

Vladao je od 1272.

Odupro se partikularističkim težnjama visokog plemstva, suzio vlast klera i nastojao da cijeli britanski otok sjedini pod svojom vlašću.

Od 1295. pozivao je predstavnike gradova u Parlament, kojemu je priznao pravo da određuje poreze.

Svojoj je državi uspio pripojiti Wells 1284. godine, te je ratovao sa Škotima od 1296. godine.

Svom najstarijem sinu, koji će nakon njegove smrti postati Edward II, dao je titulu princa od Wellsa, koju će nositi svi engleski i kasnije britanski prijestolonasljednici.

Nakon smrti Eleonore, sa kojom je imao petnaestoro djece od kojih je četvoro doživjelo zrelost, Edward je 1299. godine oženio Margaretu Francusku,

kćerku kralja Filipa III Francuskog, sa kojom je imao još troje djece.