UHIĆENI PRIPADNICI HRVATSKOG PROLJEĆA

Poslije Titova udara u Karađorđevu potkraj godine 1971., politički je osuđeno, a odmah zatim i smijenjeno državno političko vodstvo Hrvatske zbog tzv. masovnog pokreta i nacionalizma. Potajno se pripremala represivna policijska akcija protiv mnogih domoljuba, čiji je pokret poslije nazvan Hrvatsko proljeće.

U ranu zoru 11. siječnja 1972. brojne ekipe državne sigurnosti okomile su se na desetoricu hrvatskih domoljuba.

 Tog siječanjskog jutra na udaru policije našli su se: Marko Veselica, Franjo Tuđman , Šime Đodan, Vlado Gotovac, Hrvoje Šošić, Jozo Ivičević-Bakulić, Zvonimir Komarica, Ante Glibota, Ante Bačić i Vlatko Pavletić.

U premetačini, u kojoj od policajaca nije bilo nijednog Hrvata i koja je trajala satima, nisu nađeni nikakvi spisi niti dokumenti o zavjeri protiv države ili špijunaži za strane sile.

 Uskoro su se uhićenici, razbijeni u skupine, našli pred sudom koji ih je teretio za izmišljene političke zločine.

Optužnica je bila sastavljena s teškim riječima poput nacionalizma, separatizma, kontrarevolucije i nasilnog obaranja sustava.

Sudske kazne bile su primjerene lažno iskonstruiranim optužnicama.

Uskoro su se zaredala i druga uhićenja i suđenja hrvatskim domoljubima.

U odmazdi nad hrvatskim proljećem uhićene su stotine ljudi, a nekoliko tisuća ljudi ostalo je bez posla.

U svijet je krenuo novi val Hrvata koji pod stalnom policijskom represijom nisu mogli osigurati egzistenciju u zemlji.