Pamćenj vremena...4. srpnja 1987. - Maja Cvjetanović Laboš

ALBERT KINERT

Rođen: 6. travnja 1919. u Vinkovcima
Umro: 4. srpnja 1987. u Zagrebu

Slikar i grafičar Albert Kinert koji se rodio 6. travnja 1919. u Vinkovcima, jedan je iz plejade likovnih umjetnika što nam ih je podarila Slavonija.

Godine 1939. upisuje se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Tijekom studija profesori su mu bili Omer Mujadžić, Krsto Hegedušić, Marino Tartaglia, Ljubo Babić i Tomislav Krizman. Objavio je mapu s 40 litografija 1943. godine za koju mu je predgovor napisao Ljubo Babić.

Dvije godine kasnije završio je studij, živio je od crtanja ilustracija i opreme knjiga. Godine 1947. predložen je i izabran za asistenta na ALU u Zagrebu te je nakon tri mjeseca podnio ostavku na to mjesto.

Iste godine Petar Lubarda poziva ga u Umjetničku akademiju na Cetinje i u nemogućnosti rješenja stambenog pitanja Kinert se nakon desetak dana vraća u Zagreb gdje unatoč pozivu Krste Hegedušića da bude suradnikom njegove majstorske radionice ostaje samostalnim umjetnikom.U to vrijeme bio je plodan ilustrator, a izlaže na prvoj izložbi grupe Mart 1957., a zatim s Pricom, Murtićem, Reiserom, Piceljem, Bakićem, Radovanijem i Džamonjom osniva grupu Zagreb 58.

Nemir

Sredinom 50-ih godina prošlog stoljeća zapošljava se na Školi za primijenjenu umjetnost u Zagrebu, a početkom 60-ih izabran je za docenta na ALU u Zagrebu, potom za redovitog profesora da bi 1984. otišao u mirovinu.

Kinert umire u Zagrebu 4. srpnja 1987. godine.

Autor je i nekoliko zbirki pjesama, izlagao je na 36 samostalnih i na više od 200 skupnih izložbi te je objavio sedam grafičkih mapa za koje je dobio brojna priznanja i nagrade. O njegovom su dijelu objavljena dva monografska rada.

Još za studija na Likovnoj akademiji u Zagrebu isticao se nemirnom i temperamentnom umjetničkom prirodom, te izrazitim postimpresionističkim i ekspresionističkim izrazom.

Razvijajući se na europskim dostignućima takvih opredjeljenja, polazio je u svojem razvoju od slobodne interpretacije primorskog krajolika želeći spojiti maštu sa stvarnom prirodom.

Njegova se forma tijekom godina razbila na nekonvencionalan način u sklop obojenih mrlja na bijeloj podlozi, izrazito lirski intoniranih. Taj svoj specifični izraz Kinert postiže osobitom tehnikom laviranog tuša.

Niz godina provlači se kroz njegove suptilne bakropise motiv teško prepoznatljiva konja, jer se taj motiv razvija od realne vizije do dekorativnog spleta crta.

Postupno se osamostaljuje i inspirira iskustvima japanske grafike, prethistorijskog i grčkog arhajskog slikarstva.

Kasnijih godina produbljuje svoj izraz sintetičnom ekspresivnom crtom, harmoničnim, kolorističnim ritmovima i živom strukturom plohe. Očita su nastojanja da svoje djelo posvema oslobodi narativnosti, kako bi u konačnoj razvojnoj fazi prešao u potpuno nefigurativan način likovnog izražavanja.