OVDJE NIJE ZAKOPAN NOVAC

 

Nekada davno živio jedan čovjek po imenu Čeng Šan.

Uobražavao je da je jako mudar.

S velikom mukom uštedio je petnaest kilograma srebrnog novca.

Bio je presretan ali i strašno zabrinut jer je mislio:

“Moram odmah sakriti novce. Može se dogoditi da naiđe neki lopov i da ih ukrade. Što bih onda?”

Brzo je pronašao jedan sanduk, u njega stavio novce i zaključao ga sa dva velika lokota. Zadovoljno je odahnuo i sjeo.

Ali opet su ga počele moriti crne misli: “A što ako lopov dođe i odnese sanduk?”

Što je više mislio, bivao je sve nespokojniji.

Kasno u noć digao se iz kreveta, uzeo sanduk i počeo tražiti najpogodnije mjesto da ga sakrije.

Koje god mjesto smislio, nije mu se činilo sigurnim.

Onda je izašao van i iza kuće iskopao rupu, u nju stavio sanduk i zatrpao ga.

Ali ni tada nije bio sasvim spokojan i smislio je najbolje rješenje.

Uzeo je papir i na njemu napisao: “Ovdje nije zakopano petnaest kilograma novca”, a zatim je papir stavio na mjesto gdje je zakopao novac.
Tek tada mu je pao kamen sa srca i smiren je otišao spavati.

Jadni Čang Šan nije ni slutio da je njegov susjed, po imenu Mang Er, sve promatrao.

I čim je otišao u kuću, ovaj je odmah iskopao sanduk i uzeo novac.

Onda se uplašio od pomisli da će ipak jednoga dana Čang Šan doznati da je on ukrao novac, zato je odmah pored onog papira stavio drugi na kome je napisao:

“Susjed Mang Er nije ukrao novac”.ž