Kad ti se čini da te život šiba, vjerojatno ćeš brzo shvatiti da ti se baš tada pruža prilika za nešto bolje.

To odlično znaju duboko religiozni ljudi.

Oni se prepuštaju višoj sili vjerujući da će se stvari nekako razriješiti u njihovu korist.

 

Ponekad je zaista najbolje pustiti da se život naprosto događa. Neke činjenice iz naših života nam izgledaju neprihvatljivo, ali nam često pomažu da se razvijamo. Na primjer:

 

Sve je već onako kako bi trebalo biti. Bilo bi dosadno da se sve uvijek završava na isti način, a kada ti se čini da se sve raspada, to nerijetko znači da stvari dolaze na pravo mjesto.

 

Čovjek može otkriti svoje pravo biće tek kada se potpuno izgubi u svijetu. Izgubiti se i prihvatiti da si se izgubio, odbaciti život koji ne želiš i ne žaliti zbog toga što si učinio jer je najgora stvar u životu kajanje zbog onoga što nismo napravili. Srce ti je slobodno, prati ga.

 

Granice naših mogućnosti često nam pokazuje bolno životno iskustvo. Bez bola nema promjena, ali bol, kao i sve drugo, treba pustiti iz života kada naučimo neke lekcije. Inače postaje rupa u kojoj se sami zakopavamo.

  

Nekad je najgore odlučiti da li odustati ili nastaviti. Ako vidiš da se netko ne može promijeniti, ili te netko uporno pokušava promijeniti, odustani. Ako ideš za svojim snovima, ne dozvoli da te išta pokoleba.

 

Moraš brinuti o sebi. Prije nego što postaneš prijatelj drugima, moraš postati prijatelj sam sebi. Prije popravljanja drugih, moraš popraviti sebe. Prije usrećivanja drugih, moraš usrećiti sebe. To se zove osobni napredak i tek kada sebe dovedeš u ravnotežu, možeš druge mijenjati.

 

Velika sloboda dolazi iz sposobnosti da se ne brineš što drugi misle o tebi. Dok god te brine što drugi misle o tebi, oni te zapravo posjeduju. Tek kad prestaneš tražiti odobrenje iz okoline postaješ vlasnik vlastitog bića.