Upisao:

mlabos

6. rujna 2021.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

418

PUTA

Orfičke himne – čudesne pjesme božanskog Pjevača

Orfičke himne predstavljaju opus od osamdeset i sedam himni pronađenih nedaleko od Smirne u zapadnoj Maloj Aziji. Pripisuju se Orfeju, o kojem danas ima toliko malo povijesnih podataka da se čak sumnja da je ikada postojao.

Zapadna je civilizacija još uvijek bila u snu iščekujući zoru jednog novog doba
kada je Orfej, prolazeći kroz nepregledna prostranstva svoje domovine Trakije, započeo pjevati čudesne pjesme.

Uz zvuke lire sa sedam žica odjeknule su skladne himne posvećene božanskim snagama Prirode, a njihov eho nikada više nije utihnuo…

Poput mnogih stihova koji nam dolaze iz daleke prošlosti i orfičke su himne za nas u mnogim svojim značenjima zastrte velom.

Ipak, možda bismo za njih mogli ponoviti ono isto što je nekoć Heraklit izrekao za božanstvo Delfskog proročišta – niti otkriva, niti skriva, već znake daje…

One nam puno toga govore, puno toga prešućuju, ali iznad svega upućuju…

Orfičke himne predstavljaju opus od osamdeset i sedam himni pronađenih nedaleko od Smirne u zapadnoj Maloj Aziji.

Pripisuju se Orfeju, o kojem danas ima toliko malo povijesnih podataka da se čak sumnja da je ikada postojao.

Međutim, veliki grčki filozofi, poput Pitagore, Empedokla i Platona, smatrali su ga povijesnom osobom, a njegovo je učenje nedvojbeno izvršilo snažan utjecaj na njihove, ali i na mnoge druge filozofske škole.

Herodot nam pomaže odrediti vrijeme u kojem je živio.

Tako on u VI. st. pr.Kr. piše da je Orfej živio prije osamsto godina, odnosno prije Homera i Hesioda.

Neke ga legende smatraju i tisuću godina starijim.

Za učene ljude stare Grčke orfičke su himne bile potpuna duhovna poruka Orfeja, božanskog glasnika koji je živio u vremenima kaosa i izokrenutih moralnih vrijednosti te snažnih animalnih kultova.

Njegova je uloga bila vratiti istinsko značenje tada istrošenim obrednim formama, vratiti ceremonijama njihov uzvišeni smisao i ponovno oživjeti pravila moralnog života.

Kako navode neke kronike, božanski je Pjevač bio podučavan i pripreman za svoju misiju u hramovima i školama mudrosti u Heliopolisu i drugim svetištima Egipta.

Nakon što je primio odgovarajuće poduke od egipatskih svećenika, Orfej je sastavio himne za inicijatska središta misterija koja je osnivao na odabranim mjestima stare Grčke.

Pristup tim središtima bio je dozvoljen, uz prethodne neizbježne kušnje, samo onima koji su zbog svojih vrlina toga bili dostojni i koji su to svojim načinom života iskazivali.

Iz misterija su kasnije proizišli, kao njihova prilagođena i pojednostavljena forma, osnovni oblici grčke religije.

Ovo potkrjepljuje, među ostalima, engleski platonist Thomas Taylor koji je, proučavajući čitav život stare grčke tekstove i sve dostupne orfičke materijale, došao do zaključka da “sva grčka teologija proizlazi iz orfičke mistagogije” (posvećenost ili posvećivanje u misterije).

Taylor se dobrim dijelom oslanja na Platonova učenja te Proklova tumačenja orfičkih tekstova.

Mistagogija je bila arhiva dubokih spoznaja drevne mudrosti i najuzvišenija sjemenka tradicije.

Orfej je kroz himne ljudima objavio imena bogova i njihovu ulogu u postanku i ciklusima stvaranja, predstavljajući ih kao one koji nose i štite određene vječne principe.

Koliko se samo ova ideja već u vrijeme Homera i Hesioda udaljila od izvora, s njihovim previše antropomorfnim i naivnim prikazima, a do današnjeg je dana gotovo iščezla zbog infantilnosti i nerazumijevanja svetih poruka.

Pjesnici su za nas tumači bogova.

Platon

Poezija je više filozofska i znanstvena nego povijest.

Aristotel

Prema mišljenjima autoriteta himne su se pojavile na grčko-frigijskom dijalektu koji je bio posvećen logosu ili svetoj riječi.

Moguće je također da su još prije dijalektalnih definicija grčkog jezika bile zapisane na pravom lirskom jeziku Pelazga koji su tijekom grčke pretpovijesti upotrebljavali dorski narodi sjevera, prvi stanovnici legendarne Trakije, Makedonije i Epira.

Pisane su heksametrom (stihom od šest stopa) za koji povjesničar umjetnosti Jacob Burckhardt drži, govoreći o izvorima grčko-orijentalne epike, da je bio čudesno pjevanje sam po sebi, i bez pratnje kitare i lire.

Heksametar se smatra savršenom formom grčkog stiha, a prema predaji dala ga je proročica, prva pitija proročišta u Delfima, tako da je prenosila ono što joj je govorio sam Bog.

Kako navodi Josefina Maynade, meksička stručnjakinja za antičke i egipatske svete tekstove, himne su bile sastavni dio svetog obreda tako da je jednostavni pjev glasova bio praćen zvucima lire sa sedam žica koja je davala dominantan ton muzici.

Kaže se da je lira bila ugođena prema zvijezdama i karakteristikama određenog božanstva kojemu se upravljala, ali ključevi za to danas su izgubljeni.

Pretpostavlja se da se muzici i recitativnom pjevu pridruživao ceremonijalni ples posvećen pojedinim planetima, te prikladni mirisi i boje koji su činili elemente obreda grčkih misterija.

Na takav su način himne tvorile istinska slikovita i zvučna zazivanja, zračeći božanskom ljepotom i pročišćavajući sve oko sebe, a kanon koji se tada uspostavio pratio je grčku civilizaciju kroz čitavu njenu povijest.

U samom opusu obredni detalji su rijetki, osim mirisa koji se pridružuje recitiranju svake himne što barem dijelom potvrđuje povezanost himni sa ceremonijama.

Hekati

(Majci svijeta)

Enodia Trostruka Hekata, predivna Gospo
bića zemaljskih, vodenih, zvjezdanog prostora;
podzemna, zakriljena žutim velom
zaštiti nas, tamnim duhom koji vitla tvoje tmine!
Slava ti, Persea, božanstvo usamljeno!
Ti koja posjeduješ ključeve svijeta, nepogrešiva,
koja uz divlje zvijeri bučno igraš, noću loviš,
vladarice nepobjediva predvođena bikovima,
Nimfo voditeljice, hraniteljice, koja lutaš planinama, slušaj
one koji mole, koji svojim svetim obredima tvoju moć duboko štuju
i povedi pastire uzvišene prirode, na našu stranu.

Uranu

O, Nebo beskrajno čiju je veličinu nemoguće obuhvatiti,
Oče svih, stvaratelju svijeta!
Čuj, moćni roditelju, početku i kraju svih stvari,
Ti koji činiš da se vječno obrće ova kugla zemaljska.
Utjelovljenje bogova, čije snažno okrilje štiti
ovaj vječni svijet u stalnoj vrtnji
i čije golemo njedro silnu Nužnost Prirode održava.
Eterski i zemaljski, što objavu kroz mnoge oblike,
plavu, punu bića, nikakva moć ne može poraziti.
Svevideći, stvoritelju Krona i Vjekova,
vječno blagoslovljeni, Božanstvo uzvišeno,
budi dobrostiv prema novim Upućenicima
i njihove težnje okruni božanskom službom.

Eteru

O, Eteru nepobjedivi koji stoluješ u visini,
u područjima Zeusa, Gospodara Nebesa,
brojnih zvijezda, sjajnog Mjeseca
i Sunca, svjetlećih zraka!
Svemogući, eterski, ognju blistavi,
što živim treptajima prenosiš toplinu i udahnjuješ život.
Vrhovni elementu svijeta, moćni provodniče svjetla
što zvjezdanim sjajem zračiš, predivni cvijete.
Ispuni molbe molitava mojih, da bi tvoja prisutnost mogla
darovati nam zauvijek mir, nevinost i znanje.

Sadržaj himni

Svaka je orfička himna posvećena određenoj božanskoj snazi koja se imenom, po porijeklu ili nekom svojom najvažnijom kvalitetom zaziva na samom početku himne.

Recitirajući svete stihove svećenik, iniciran u njihova duboka znanja, priziva snagu određenog božanstva.

Uzvišen ton posvećenih riječi gipko teče stvarajući žive slike koje nam otvaraju vidike jedne nesagledive stvarnosti.

Počinjemo otkrivati kako božanstva koja smo do sada susretali kroz grčku mitologiju i poznate prikaze, u himnama gotovo uopće nisu niti antropomorfna niti pokazuju ljudske slabosti; naprotiv, više se doimaju kao entiteti, kao bića koja borave u visokim sferama nama nepoznatih svjetova.

Njihovo vladanje snagama koje izražavaju očito je i neupitno, oni poznaju tajne života i smrti, oni su uzorni vladari i vodiči istovremeno.

Premda su oličenje određenih vječnih i beskrajnih principa, u himne je utkana i ideja njihove bliskosti i brige za samog čovjeka.

Oni su dobrostivi donosioci darova, moćni oslonci i tješitelji koji vraćaju snagu i potiču vedar duh. Iskrenom molitvom čovjek može doprijeti do njih, te čistim srcem zadobiti njihovu naklonost.

Tek je tada spreman čuti odgovor i dobiti nadahnuće za ono što će činiti.

Tijek himni u jednom je simboličkom značenju povezan uz različite cikluse – izmjene noći i dana, godišnjih doba, rođenja i smrti, a svi su ovi ujedinjeni u čitav ciklus postojanja, od njegovog početka do kraja.

Dok čovjek prolazi kroz himne njegova duša kreće na svoje putovanje kroz nutarnji hram, do dubine njegovog svetišta, i ponovno budi istinska sjećanja na sva ona velika i blagotvorna bića koja su joj omogućila život i svijest te prepoznaje svoj put i sudbinu.

Zvijezdama

Zazivam zvijezde svetom riječju,
čista sveta svjetla. Uzvišeni Daimoni prostora,
Zvjezde nebeske, jasni potomci Noći
što ovite ste sjajem, dugim
zrakama svjetla koje zračite kroz Nebesa.
Vječne vatre, vi ste uzrok svega ispod.
Gromovitim znamenjem Hada sjajite,
Ocrtavajući čovjeku božanski put.
Kroz sedam sjajnih sfera prolazite, slične lutajućim plamenovima
Nepromjenjivim smjerom, čista jasna svjetla
što stalno sjajite kroz zastor noći.
Spasite, blistave, radosne, ognjene, budne,
rasvijetlite milostivo moje ispravne želje,
i posvetite pažnju ovim svetim obredima svjesnim zrakama
dajući svrhu našim posvećenim nastojanjima u vašu čast!

Proteju

Zazivam Proteja, onog koji po nalogu sudbine čuva
ključeve što pečate prostore misterija.
Prvorođeni, čijom se uzvišenom moći
objavljuju, čisti, svi principi Prirode.
Ti preobražavaš čistu, svetu materiju
i ukrašavaš je raznolikim božanskim oblicima.
Neizmjerno svet, mudar, čija prodorna inteligencija
poznaje prirodu svega čim se pojavi
i svega što će se zbiti protokom vremena.
Tako golema, divna i plemenita je tvoja mudrost.
Ti si glavni čuvar svih stvari Prirode
i u tvojoj sveobuhvatnoj neograničenoj suštini one traju.
O, Oče! Zaštiti svoje inicijatske obrede
i daruj nam sretan život i uspješan kraj.

Tiki

Približi se, gospodarice Fortuna, i milostivom naklonošću
i plemenitim darovima, ispuni moje molitve.
Uljudna i blaga, Raspjevana, usrdno slavljena,
vladarska Artemida rođena od glasovitog Hada.
Nedostupna ljudima, tebi se upravljaju beskonačne molitve.
Podzemna, sveprisutna božanska moći,
u tebi se temelje naši promjenjivi smrtni životi.
Zbog tebe se ponekad primaju obilna bogatstva
dok ih od drugih udaljavaš nedostižnim pokretom svoje blagoslovljene ruke,
i priječiš im duboka ogorčenja.
Budi prisutna, Božanstvo, i svojim gorljivim štovaocima
Daruj, s dobrostivom naklonošću, izobilje.

Nije slučajno da je prva himna posvećena tajanstvenoj Hekati, Majci svijeta, “onoj koja otvara vrata”, “zaštitnici svetih himni”.

U jednom smislu ova se moćna čuvarica nalazi ispred vrata skrivenog hrama koji se proteže kroz mnoge razine svijeta – podzemne, zemaljske, vodene, zvjezdane, a Hekata za njih posjeduje ključeve.

Nepogrešiva je, a poput Artemide, s kojom se poistovjećuje, noću lovi.

Tako ona budno štiti od svega opasnoga što bi se u tami moglo pritajiti, onda kada je čovjek neoprezan i slab.

Prolazak kroz vrata hrama omogućuje božica Protirea, zaštitnica rođenja prije svega u njegovom simboličkom značenju duhovnog buđenja, nakon čega duša može naslutiti niz primordijalnih vječnih principa – crnu noć Nikte koja otkriva beskrajno nebo i stvaratelja svijeta Urana, u čijim je dubinama Eter, vrhovni element svijeta.

U njemu niče prva klica zlatnih krila prvorođenog Protogena, vječne vatre zvijezda, oko istine Helija, Sunca te srebrno svjetlo Selene, Mjeseca okruženog zvijezdama.

Impuls stvaranja održava darežljiva Priroda prepuna životnog naboja, a pomaže joj njen zaštitnik, razdragani Pan.

Nepobjedivi Heraklo kojemu pripadaju velika djela i moćne ruke pokazuje kako je moguće prihvaćanjem iskušenja doseći besmrtnost.

Ako čovjek shvati značenje Herakla kao sunčanog heroja u aspektu godišnjeg ciklusa koji simbolički zaokružuje njegovih dvanaest radova, moći će razumjeti još veće cikluse u koje je ovaj utkan.

Tako se može približiti poimanju velikog Gospodara ljudi i bogova, Krona, onog koji sve smrtno i prolazno ponovno stvara i božici Rei, suptilne pojavnosti, Majci bogova i ljudi, zemlje i neba…

Daljnju razinu stvaranja i postojanja održava Zeus, početak i kraj svega, izvor obilja, vladar koji pročišćava promjenjive oblike kako bi ih čvrsto vodio prema njihovoj sudbini.

U tome mu pomažu Hera, koja stalno skrbi o rasi smrtnika, stvarateljica svih stvari, Posejdon, vladar dubokog mora te Had, čije je donje kraljevstvo skriveno našim očima.

Njihovu snagu prenose dalje mnoga moćna bića koja neumorno djeluju u ovim carstvima poput Oblaka prepunih plodonosnih kiša, Tetide, Velike carice oceana plavetnih očiju što blistaju ispod gustog vela skrivene od ljudskog pogleda, Nereja koji održava izvore oceana i njegovih kćeri Nereida koje prebivaju u špiljama uronjenima u dno oceana.

Prvorođeni ove razine postojanja je Protej i ujedno prekretnica prema božanskim snagama blisko povezanima uz čovjeka, čijom se uzvišenom moći objavljuju, čisti, svi principi Prirode.

Protej je čuvar ključeva što pečate prostore misterija i preobražava čistu, svetu materiju tako da je ukrašava raznolikim božanskim oblicima.

Protejeva plemenita mudrost odražava se na samog čovjeka kao princip inteligencije, razboritosti, pažljivosti, kvaliteta koje su neophodne za razumijevanje stvari i humano ispravno djelovanje.

Majka zemlja koja štiti sve što živi i Majka bogova i ljudi dva su velika zaštitnička hraniteljska principa potrebna svemu što je stvoreno, svemu što se razvija – od sjemenki do zvijezda.

Hestiji

Kćeri Krona, časna gospo
koja boraviš u nutrini duboke vatre vječnog plama
tebi su posvećeni ovi službenici u svetim obredima,
inicirani blaženi, čisti i božanski.
Tebi su povjerili bogovi stvaranje domaćih ognjišta,
snažnog i stabilnog temelja roda smrtnika.
Vječna, mnogolika vladarice uvijek rascvjetana,
nasmijana i sretna, čarobnog izgleda,
prihvati ove obrede i pravedno nagradi naše želje,
prenesi nam željeno zdravlje i potrebna dobra.

Tanatu

Poslušaj me, o Tanate, čije bezgranično carstvo
doseže svuda do svih smrtnih bića!
O tebi trajanje nama dodijeljenog vijeka ovisi,
tako da ga tvoje odsustvo produžava, a tvoja prisutnost završava.
Tvoj vječni san zaustavlja mnoštvo života
a iz njih duša teži privučena, prema tijelu
koje svi posjeduju, kakvi god bili dob i spol,
jer nitko ne može pobjeći tvom moćnom uništavajućem zamahu.
Čak ni mladost ne može u tebi tražiti milost.
Žestoko i snažno, šalješ joj preuranjenu smrt.
Ti poznaješ granice njenih fizičkih uloga,
Ti imaš povlasticu presude koja oslobađa
I ne postoji umijeće ni preklinjanje koje bi se moglo nametnuti tvom bijesu
Niti bi zavjeti opozvali tvoju nakanu.
O, snago blagoslovljena, čuj moju usrdnu molbu
i produži do zrele dobi ljudsko postojanje.

Hermes, prijatelj ljudi i prorok riječi prenosi Zeusove poruke i vodi čovječanstvo podučavajući ljude pravilnom tečnom govoru i štiteći njihov rad.

Zeusova kćer Perzefona boravi u dubinama zemlje i zrači esencijom donoseći tako onome što prolazi njenim kraljevstvom nebesku svjetlost.

Perzefona nas podsjeća da je svjetlo prisutno u svemu i da ga i najdublja tama ne može uništiti.

Zanimljivo je da su njeni čuvari, sveti plesači Kureti, ujedno i zaštitnici božanskih obreda misterija kojima su od početaka podučavali ljude, a njihova su oružja načinjena od neba, mora i zemlje.

Perzefona je u jednom ključu majka Dioniza, božanske inspiracije, Čovjeka-Boga i besmrtnog Daimona, anđela s mnogobrojnim imenima i atributima.

Dioniz se u čovjeku manifestira kao snaga nadahnuća koja uvijek proizlazi iz povezivanja zemaljskog i nebeskog, a odražava se kroz mnogobrojne oblike.

Izlazak iz labirinta i neprohodne tame velike iluzije pojavnog svijeta pomažu mnogi potomci Zeusove plemenite božanske loze.

Ovdje ćemo izdvojiti samo neke od njih.

Jedinstvena po porijeklu, rođena iz Zeusove glave je Palada,

Majka ratničkih vještina. Vezana je uz rat, kako nutarnji tako i vanjski, a u oba slučaja ulijeva hrabrost u dušu smrtnika.

Uz nju je moćna Pobjeda, Nike zbog koje sve evoluira i koja nas može dovesti na kraju do vječne slave.

Apolon sa zlatnom lirom donosi svjetlo i nadahnjuje svu muziku Prirode, on je božanski uzrok i svrha svega što postoji, a svojom muzikom usklađuje promjene i prolazak godišnjih doba…

Njegova je majka Latona, obdarena moćnom inteligencijom, a sestra blizanka mu je Artemida, pobjedonosna u bitkama koje se odvijaju u šumama.

Uz čovjeka je od njegovih početaka darežljiva Demetra, prelijepa božica sjemenki s rogom izobilja, zaštitnica žetvi koja daje primjer kako istinsko bogatstvo izvire iz nesebičnosti i snage obnove.

Afrodita, Majka Ljubavi, predstavlja istovremeno i prvobitni pokretač Nužnosti, a s njom se zajedno povezuju neraskidivom omčom smrtnici.

Eros je, s jedne strane, Velika Ljubav, ono neizrecivo što se nalazi između okultnih božanskih snaga i inteligibilnog, a s druge strane, on je svet i čist, krilati strijelac, žustar u svojim željama, poigravajući se s božanstvima i ljudima.

Učenici ga zazivaju kako bi im pomogao kontemplirati o svetoj svjetlosti i kako bi ih odvojio od neprimjerenih, štetnih želja.

O događajima ljudskog života promišlja Nemezis koja posjeduje neizmjernu viziju, izvanredno uslužna onome što je pravedno i razumno, koja preobražava težnje ljudskih srca tako da zadobiju moć rasuđivanja.

Učitelj božanske umjetnosti je moćni Hefest koji donosi neugasive plamenove vatre, vrhovne supstancije koja sve obuhvaća i prodire do srži živih bića.

Zahvaljujući njemu opstaju narodi i gradovi, a u čovjekovoj nutrini čuva vitalnu toplinu.

Asklepije posjeduje znanost iscjeljenja čovječanstva i suprotstavlja se žestokim pustošenjima strašnih bolesti.

Muze su čista vrela vrline za smrtnike, hrane dušu dajući joj ispravno viđenje koje vodi putem istine.

Zazivanjem Mnemozine čovjek pokreće duboka i trajna sjećanja duše i oslobađa se od zaborava tako da um sjedini s vlastitom besmrtnom prirodom.

Tako može dočekati Eos, Zoru što širi svoje sjajne zrake u novi dan svijeta i Temis, onu koja je podučila ljude proročanskim molitvama. Slijedi put kroz pročišćavajuće elemente Vjetrova Boreja, Zefira i Nota, Oceana izuzetne snage katarze i Vatre predočene Hestijom, čuvaricom vatre vječnog plama svetih tajnih obreda, ali prisutne i svakodnevno bliske u svjetlu domaćinstva i žaru ognjišta.

Posljednje himne posvećene su Hipnu, bogu dubokog sna bez snova koji briše suvišna sjećanja i rasterećuje dušu, njegovom sinu Morfeju koji oblikuje božanske snove, glasniku sjajnih krila buduće sudbine koji priprema čovjeka za novi život, i Hipnovom bratu Tanatu, bogu smrti koji određuje neizbježan kraj i uništava sve prolazno i istrošeno kako bi čovjek mogao iznova započeti…

Himne zasigurno nisu došle do nas u svom izvornom obliku.

I kao što vrijedi za sve ikad stvoreno, tragovi vremena nisu ih poštedjeli.

Ipak, iz onoga što je preostalo još uvijek se može čuti jasan glas koji pun hvale pjeva… nebu i zemlji, Suncu i zvijezdama, srcu i duši, glas Čovjeka koji nikad nije zaboravio gdje se nalazi njegovo istinsko boravište.

A ovijen muzikom stihova može se čuti još jedan ton koji kao da dolazi iz najskrivenije dubine prostora i iz nekog gotovo zaboravljenog vremena – poziv Onoga koji u Čovjeka polaže svu svoju nadu i milost…

Autor: Nataša Žaja

http://nova-akropola.hr

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!