Postoji mnogo načina da se predstavi meditacija, i ja sam ju podučavao na tisuće načina, ali svaki je put drukčija. Svaki put je jasna i okrepljujuća.

Srećom, živimo u vremenu kada ljudi na cijelom svijetu postaju prisni s meditacijom.

Sve više se prihvaća kao praksa koja se izdiže iznad kulturnih i religioznih prepreka, i omogućava onima koji ju provode uspostaviti izra­van doticaj s istinom njihova bića.

To je iskustvo koje trenutačno prekoračuje religiozna načela, a i suština je religija.

Općenito, mi tratimo naše živote, rastrzani između naše prave prirode i beskonačnih zaposlenosti; s druge strane, meditacija je način da nas vrati same sebi, gdje možemo uistinu doživjeti i iskusiti našu cjelokupnu bit, izvan svih naviknutih šablona.

Živimo svoje živote u napetoj i uznemirujućoj borbi, u vrtlogu brzine i nasilnosti, u nadmetanju, pohlepi, posjedovanju i stjecanju, zauvijek natovareni nebitnim djelatnostima i zaokupljenostima.

 Meditacija ja prava suprotnost. Meditirati znači potpuno raskinuti s onim kako „uobičajeno" djelujemo, jer je to stanje oslobođeno svih briga i nemira, u kojem nema nadmetanja, želje za posjedovanjem ili pohlepe za bilo čim, nema uznemirujuće borbe, i nema žudnje za stjecanjem: stanje bez častohleplja gdje nema niti prihvaćanja niti odbacivanja, nit nade nit straha, stanje u kojem počinjemo polagano napuštati sve te osjećaje i pojmove koji su nas zarobl­javali, u prostor prirodne jednostavnosti.

Učitelji budističke meditacije znaju kako je um prilagodljiv i radin. Ako ga obučavamo, sve je moguće.

U stvari, mi smo već savršeno uvježbani i za samsaru, uvježbani da budemo zavidni, istrenirani za gramzljivost, naučeni da budemo tjeskobni i tužni i očajni i požudni, uvježbani da se gnjevno razdražimo na sve što nas uzbudi.

Uvježbani smo do te mjere da te negati­vne emocije izviru spontano čak da ih niti ne pokušavamo proizvesti.

 Znači sve je pitanje treninga i moći navike.

Posvetimo um zbrci, i znademo jako dobro, ako smo iskreni, da će postati tajanstveno - mračni učitelj zbrke, spre­tan u svojoj privrženosti, domišljat i izopačeno popustljiv u svojim robo­vanjima.

Posvetimo ga meditaciji sa zadatkom samooslobođenja od iluzija, i uvidjet ćemo da će s vremenom, strpljenjem, disciplinom i ispravnim tre­ningom, naš um početi razmrsivati sam sebe i prepoznati svoje suštinsko blaženstvo i jasnoću.

 Trenirati um niti u kojem slučaju ne znači prisilno podjarmljivanje ili („ispiranje uma") nametanje tuđeg mišljenja.

Obučavati um znači, prije svega uvidjeti neposredno i stvarno kako on funkcionira, znanje koje proizlazi iz duhovnog učenja i kroz osobno iskustvo u provođenju meditacije.

Tada možete upotrijebiti to shvaćanje da bi obuzdali um i poradili s njim umješno, kako bi ga učinili popustljivim, tako da biste vi postali gospodar vašeg vla­stitog uma i uposlili ga za njegov najpotpuniji i najblagotvorniji svršetak.

Budistički učitelj iz osmog stoljeća Shantideva je rekao:

 Ako je taj „slon „od uma omeđen sa svih strana konopom od razboritosti,

Svaki strah iščezava i sreća se pojavljuje.

Svi neprijalelji: svi tigrovi, lavovi, slonovi, medvjedi, zmije

(naših osjećaja)

I svi čuvari pakla: demoni i strahovi,

Svi su oni ograđeni nadmoćju našega uma,

I sa mirnoćom tog uma, sve je ukroćeno,

Jer su iz uma proizišli svi strahovi i neizmjerne patnje.

 Kao što pisac uči spontanu slobodu izraza tek nakon godina često iscrpljujućeg učenja, i upravo kao što je jednostavna lakoća plesača postignuta jedino s neizmjernim, strpljivim trudom, tako kada vi počnete shvaćati kuda vas meditacija odvodi, približit ćete joj se kao najvećoj težnji vašeg života, onoj koja od vas zahtijeva najdublju ustrajnost, zanos, inteligenciju i disciplinu.