Upisao:

mlabos

14. listopada 2021.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

566

PUTA

Obredni mirisi

Ako se različitim, danas rijetko sačuvanim tragovima vratimo u daleku prošlost, istražujući povijest upotrebe mirisa i njihovu važnost kako u sakralnom tako i u svakodnevnom životu, vidjet ćemo da je za drevne narode miris, uz muziku, ples i molitvu, bio jedan od obrednih elemenata koji je na simbolički način prenosio poruku.

Sve što nije zapisano ili sačuvano kroz usmenu predaju, zaboravljeno je.

Koliko li je samo gradova, umjetničkih djela, vjerovanja, starih jezika nestalo iz našeg povijesnog sjećanja!

Neizostavan dio žrtvenih obreda bilo je i paljenje aromatičnih biljaka, biljnih smola, mirisnog zrnja i bobica.

Mirisni dim se uzdizao uvis kao most između neba i zemlje.

Mirisi kroz povijest

Počeci upotrebe mirisa sežu u najdalju prošlost čovječanstva.

Svi su stari narodi pridavali veliku važnost blagotvornom utjecaju mirisa.

Mirisima su bili ispunjeni i hramovi i domovi, sveti i svakodnevni trenuci.

U jednom egipatskom mitu o stvaranju, lotos je bio prvo što se pojavilo iz voda Nuna, donoseći sa sobom miris.

Papirusi i reljefi po egipatskim hramovima svjedoče o tome da su Egipćani upotrebljavali aromatične esencije različitog bilja.

Cedar, mira i tamjan samo su neke od njih.

Izrada mirisnih pripravaka ponekad je trajala mjesecima, sve dok se ne bi postigla ona posebna mirisna nota potrebna za određenu obrednu svrhu.

U Vedama, staroindijskim svetim spisima, spominju se mirisi sandalovine, jasmina, cedra, čampe (Plumeria), ruže.

Stari tekstovi opisuju svečanosti i navode blagotvoran utjecaj upotrebe mirisa.

U filozofiji hinduizma, cvijeće i s cvijećem povezani mirisi imaju simboličnu i duhovnu vrijednost. Paljenjem dara na žrtveniku oslobađao se blagotvoran miris koji je povezivao ljudski duh s onim transcendentnim.

Stari Kinezi i Japanci koristili su mirise u ceremonijama u čast predaka koje su trebale osloboditi pokojnika od loših zemaljskih vezanosti.

Antički Grci, a također i Rimljani, u mnogočemu su bili učenici Egipćana, pa tako i u umijeću izrade i korištenja mirisa.

Mirisi su bili dio javnog i privatnog života, a svetkovine su bile obilježene paljenjem mirisnih tvari na javnim prostorima.

Za Rimljane je metvica u tome imala važnu ulogu.

U Knjizi izlaska Jahve daje Mojsiju recept za posvećeno ulje za pomazanje i za mirisni kâd, ali ga upozorava da dobiveni miomiris koristi samo u sakralne svrhe.

Jahve reče Mojsiju: Nabavi mirodija: natafe, seheleta i helebena. Od tih mirodija i čistog tamjana, izmiješanih u jednakim dijelovima, napravi tamjan za kađenje.

Iz Biblije je poznato da su dvojica od trojice kraljeva koji su se došli pokloniti Isusu sa sobom nosili mirise – tamjan i miru.

U početku su crkveni oci osuđivali upotrebu tamjana u ceremonijalnim prigodama jer je on bio neizostavan dio rimskih obreda, a posuda sa žarom i tamjanom također se nosila ispred cara u svečanim povorkama.

I narodi Novog svijeta koristili su u svojim svetkovinama miris – miris duhana, kadulje, cedra i pelina.

Mirisno bilje i mirisne tvari

Navest ćemo samo neke od mirisnih tvari koje su obilježile različite kulture.

Tamjan

Upotreba tamjana starija je od svih pisanih izvora.

Njegov dubok, topao i bogat miris kao da u sebi nosi nepokvarljivost smole od koje je napravljen.

Tamjan ima sposobnost usporiti i produbiti disanje i time dovesti čovjeka u stanje smirenosti i sabranosti potrebno za molitvu i meditaciju.

Kađenje tamjanom zadržalo se kao dio obreda u broj-nim religijama.

I moderna aromaterapija naglašava ista svojstva tamjana.

Tamjan djeluje antidepresivno, smanjuje hiperaktivnost, nestr-pljivost, razdražljivost i nemir, te poboljšava koncentraciju.

Mira

Povijest upotrebe mire isprepliće se s upotrebom tamjana.

Te su se dvije biljke koristile u liturgijske svrhe, te za raskuživanje, balzamiranje i izradu melema.

Mira je ulazila u sastav kadova, preparata za balzamiranje, lijekova, kozmetičkih preparata i parfema.

Spominje se i u egipatskim papi-rusima, Vedama, grčkim i rimskim spisima, Starom i Novom zavjetu i Kur’anu.

Miris njenog ulja djeluje umirujuće i često se koristi za postizanje meditativnog stanja.

Sandal

Sandal je u Indiji, Kini i Indokini od davnina imao važnu ulogu u hinduističkim i budističkim reli-gijskim obredima.

Za Istok je sandal bio ono što je za Zapad tamjan.

Sandalovo ulje je aromatično ulje s najduljom tradicijom.

Kao i tamjan, i sandal djeluje umirujuće i harmonizirajuće, sma-njuje napetost i konfuziju i pomaže u stanjima straha, tjeskobe, stresa, depresije i nesanice pa se zato koristi u aromaterapiji.

Od njegovog plemenitog i mi-risnog drveta izrađivao se skupocjen namještaj koji je svojim mirisom ispunjavao prostor.

Cedar

Cedrovo ulje jedno je od najstarijih nama poznatih eteričnih ulja.

Njegov topao, čist i dugotrajan miris, kao simbol duhovne snage, plemenitosti i dostojanstva, korišten je za kâd u svetištima.

Paljenjem cedrovine i mirte izražavala se zahvalnost bogovima.

Od cedrovine su se često gradila svetišta, ali i namještaj, kandila, sarkofazi i škrinje u koje su pohra-njivani sveti tekstovi.

Osobito je bio cijenjen libanonski cedar.

Stari su ga Egipćani koristili pri balzamiranju.

Faraonova ceremonijalna barka gradila se i od cedrovine. Spominje se među mirisima u Epu o Gilgamešu, ali i u najstarijem poznatom medicinskom dokumentu, sumerskoj pločici ispisanoj klinastim pismom prije pet tisuća godina.

Moderna aromaterapija smatra da cedar osvježava i tonizira cijelo tijelo, istovremeno reducirajući stres, tjeskobu i napetost, dok su od davnina poznata njegova protumi-krobna svojstva.

Ružmarin

Grančice ružmarina pronađene su već u grobnicama I. egipatske dinastije.

Grci i Rimljani ovu su biljku smatrali svetom.

Nazivali su ga “kadni grm” i palili su ga u svojim kućnim svetištima.

Njegov snažan, ali topao miris bistri um, stimulira, stabilizira i osnažuje.

Timijan

Sumerski zapisi bilježe da je ova biljka korištena još prije pet i pol tisuća godina.

Snažna antiseptična i konzer-virajuća svojstva timijana bila su dobro poznata u starom Egiptu, pa su ga koristili u procesu balzamiranja.

Grci su njime kadili kuće kako bi se zaštitili od zaraznih bolesti.

Miris timijana opjevan je u mnogim književnim djelima.

Naziv thymus (timijan) izvodi se od grčke riječi thymon, što znači odvažan, i uz to značenje povezani su mnogi običaji.

Rimski su se vojnici kupali u vodi u koju su dodavali timijan kako bi postali srčaniji.

Dame srednjovjekovne Europe svojim su vitezovima poklanjale grančice timijana.

Izop

Njegov miris, ugodan i aromatičan, podsjeća na kadulju, mažuran i lavandu.

Za Grke i Židove izop je bio sveta biljka.

Nekoliko je puta spomenut u Starom Zavjetu: Poškropi me izopom da se očistim, operi me, i bit ću bjelji od snijega. (Psalam Davidov 51.9.)

Koristio se za čišćenje svetih stvari i svetih prostora.

Lovor

Lovor su upotrebljavali još stari Egipćani.

Grci i Rimljani vjerovali su da ih lovor štiti i čuva od zla i posvećivali su ga Apolonu, bogu svjetlosti, iscjeljenja, proricanja i harmonije.

Sveti lovorov list simbolizirao je pobjedu pa se od lovorovih grančica pleo pobjednički vijenac, a u srednjem su se vijeku za vrijeme kuge na javnim mjestima palile grančice lovora.

Iako je drevno znanje o mirisima izgubljeno, oni nam i danas mogu stvoriti ugodan, čist i mirisan ambi-jent. Aromaterapija ponovno otkriva njihovo važno djelovanje na ljudsko tijelo, osjećaje i um.

Jezik mirisa je “izgubljen jezik”, ali će pažljivi tragalac i iz ovih krhotina moći naslutiti ulogu koju su mirisi imali u drevna vremena, o tome kako su uznosili ljudski duh u molitvi.

Autor: Marta Marić

http://nova-akropola.hr

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!