Upisao:

mlabos

17. rujna 2021.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

540

PUTA

O karnevalu

Kalendarski običaji i svečanosti nastali su u davna vremena. Do naših dana prenijeli su se kao elementi religija, no njihov smisao i sadržaj ostao je isti. Običaji svih starih kultura i civilizacija odražavali su povezanost čovjeka s kozmosom, s procesom stvaranja svijeta i utjelovljenja božanskog u prostoru i vremenu.

Kalendarski običaji i svečanosti nastali su u davna vremena.

Do naših dana prenijeli su se kao elementi religija, no njihov smisao i sadržaj ostao je isti.

Običaji svih starih kultura i civilizacija odražavali su povezanost čovjeka s kozmosom, s procesom stvaranja svijeta i utjelovljenja božanskog u prostoru i vremenu.

Sudjelujući u obredima, čovjek se približavao izvorima, počecima i uzrocima svega stvorenog.

Na taj se način svaki put iznova gradio svijet i obnavljalo vrijeme i, zahvaljujući tome, bilo je moguće sjedinjenje i suglasje kozmičkih, zemaljskih i ljudskih ritmova.

Ciklus godine

Godina je model kozmičkog vremena, mikrociklus koji ponavlja obrazac većih kozmičkih ciklusa.

Godina je prsten koji sjedinjuje vječno i prolazno.

Tijek zemaljskog vremena, njegovu jednoličnost i monotonost prekidaju razdoblja svečanog religioznog vremena, dopuštajući čovjeku obnavljanje sjećanja na duhovno podrijetlo svijeta i njega samog.

Povratak u Kaos

Da bi bilo moguće rođenje nečeg novog, nužna je smrt staroga, onoga čemu je vrijeme isteklo.

Umiranje godine i starenje svijeta prate svečanosti koje simboliziraju povratak u prvobitno stanje, u vrijeme kada je sve postojalo tek kao mogućnost i sve je bilo moguće.

U Rimu su se na “kraju vremena” odigravale Saturnalije čiji su tragovi danas vidljivi u pokladama ili karnevalu.

Karneval predstavlja vrijeme šala, veselja, bogatih gozbi, maskenbala, vrijeme kaosa kada ne vrijede ni pravila ni poredak.

Karneval je razdoblje ovozemaljske komedije koja prethodi kozmičkoj drami i obnovi.

Tijekom karnevala svjetovno prikuplja snagu, vlada u potpunosti, kulminira.

Može se pretpostaviti da su pjesme, plesovi, šale, gozbe i šetnje pod maskama prvobitno bili obrednog karaktera i da je njihov smisao bio ubrzano proživljavanje svega onoga što se nije moglo izraziti u ostalom dijelu godine.

U mnogim je zemljama vrijeme karnevala ujedno bilo i vrijeme osude svih grijeha društva.

U posljednjim danima poklada odvijalo se suđenje Karnevalu (Fašniku), velikoj lutki napunjenoj slamom, s glavom od tikve ili glinenog lonca, kojega je “javni tužitelj” okrivljavao za sve moguće grijehe koje su u protekloj godini učinili konkretni ljudi ili žitelji toga kraja.

Kroz satiru i ironiju i “tužitelj” i “branitelj” javno su iznosili su sve ono što je dovodilo do starenja vremena i narušavanja poretka.

Posebnu ulogu u šaljivoj javnoj objavi grijeha imale su povorke maškara, široko rasprostranjene još u prošlom stoljeću.

Maškare su rado primane jer se smatralo da donose blagostanje.

Davali su im se pokloni, malo novca, no najčešće vino i hrana.

Fotografija je iz Arhiva TZ Viškovo, autor Boris Sušanj

U vrijeme karnevala sve se mijenjalo.

Muškarci su se preodijevali u žene, mladi u stare, predstavljajući pretke i proteklu godinu; ljudi su se prerušavali u životinje pa čak i u nečiste sile, vragove i domaće.

Sudionici karnevala ostajali su nepoznati zahvaljujući maskama, što je svakome davalo mogućnost da na nekoliko dana izađe iz okvira društvenoga reda i pravila ponašanja čije je poštovanje čovjeku i omogućavalo određeni položaj u zajednici.

Pročišćavanje

Neposredno nakon karnevala nastupalo je razdoblje pročišćenja, povratka svetom.

To je put nutarnje osame, samoodricanja, zahvaljujući kojemu postaje moguća obnova svijeta.

U uzastopnom slijedu karneval – pročišćenje, moguće je otkriti suprotnost prolaznog i vječnog, materije i duha.

Sudjelujući u karnevalu, čovjek postaje potpuno ovozemaljski, komedijaš i lakrdijaš, da bi se zatim duhovno obnovio putem obreda samopročišćenja.

Dok je ožujak označavao početak godine, početak života, veljača, posljednji mjesec u godini, bila je kraj vremena. Kod Rimljana to je bilo vrijeme iskupljenja.

Naziv ovog mjeseca, februar, potječe od dies februatus – “dan pročišćenja”.

Tijekom veljače odvijalo se pročišćenje i obnova ne samo na individualnom, nego i na kolektivnom planu.

Pročišćavajući karakter imale su Luperkalije koje su kasnije zamijenjene blagdanom Svijećnice.

Luperkalije su se slavile sredinom veljače na Palatinu, u vučjoj spilji koja je simbolizirala zemljina njedra.

Zemlja rađa život i on počiva u njoj do vremena kada je dovoljno snažan da izađe na svjetlo dana i započne svoju egzistenciju.

Čišćenje, koje je prethodilo početku proljeća, moralo je biti potpuno.

Kako bi se očistila i duša, i kuća, i grad, i polja, provodilo se zajedničko spaljivanje smeća, obredno pranje, posvećivanje polja i kuća, “pomlađivanje” cvijećem, obnavljanje kruha i vode u kući, kao i ceremonije kojima se prizivala pomoć zemlji da “zanese” i donese bogat urod.

Logičan završetak ovog procesa – jer uvijek je ostalo nešto što se sakrilo čak i najpažljivijem pogledu – postizao se kod mnogih naroda običajem spaljivanja svih iskazanih i neiskazanih grijeha, bolesti i nesreća koje je vrač prenio na slamnatu lutku, oličenje protekle godine.

U starom Rimu to je bila Anna Perenna, a kasnije karneval, poklade ili fašnik.

Slično Janusu, ona simbolizira točku preokreta, ponor i most iznad ponora preko kojega mogu proći samo čisti i obnovljeni jer u novom svijetu sve mora biti u skladu s prvotnim, bezgrešnim vremenom.

Tijekom posljednjeg mjeseca u godini zajednica, očišćena od svih grijeha nakupljenih tijekom godine, uskrsava i postaje sposobna obnoviti vezu s graditeljskim silama prirode. Kao rezultat toga ponovo se uspostavlja iskonski poredak.

Autor: Antun Musulin

http://nova-akropola.hr

nastavlja se...

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!