Kao što možemo dati samo ono što imamo, isto tako možemo izraziti samo one karakteristike svog istinskog bića koje njegujemo i oblikujemo.

U skladu s tim određuju nas oni sadržaji kojima je dnevno okupirana naša svijest; ono što čitamo, opažamo, o čemu mislimo, sanjamo i čemu težimo, snažno utječe na ono što činimo i na ono što postajemo.

Tako čovjek, poput zrcala, drevnog simbola psihe, misli i osjećaja, odražava ono čemu je okrenut. Da bi moglo odraziti najljepši dio nas, zrcalo treba biti čisto.

Zašto čistiti svoje zrcalo?

Što više čistiš zrcalo srca, to više će se stvari u njemu zrcaliti, to više zastrtih se tajni otkriti. (…)

Što ti je srce čistije, to nutarnjim okom više vidiš. (Rumi)

Prema Plotinu, istinsko je čovjekovo biće blistavo i čisto poput dijamanta.

Predstavlja ga u jednom ključu i grčka božica Artemida – simbol izvorne čistoće s kojom dolazimo na svijet.

Rođenjem, dijamant pada u blato i na njega se kaleme elementi koji mu ne pripadaju, ali njegova nutarnja ljepota ostaje netaknuta.

A prirodu svake pojedinačne stvari treba istraživati s obzirom na to njezino čisto stanje, ako je to što je pridodano uvijek prepreka za spoznaju toga čemu je to pridodano. (Plotin, Eneade)

Da bi zasjao u punom sjaju, čovjek se treba ­pročistiti.

Od čega čistiti svoje zrcalo?

Platon u djelu Država daje sliku morskog božanstva Glauka koje je iznutra i po prirodi lijepo, ali su s vremenom po njemu do neprepoznatljivosti prirasle školjke, mulj i kamenje.

Poput Glauka, dnevno smo izloženi različitim okolnostima i uvjetima, dopuštamo neprikladnim sadržajima da nas putem medija kontaminiraju, na udaru smo raznih banalnih razgovora, na nas se kaleme razni nerazriješeni međuljudski odnosi.

Poput dobro čuvane tajne zadržavamo u sebi boli, neuspjehe, ljubomore, zavisti, nebrojena sjećanja na razne neugodne situacije i ustrajemo u tim stanjima koje naš nutarnji dom pretvaraju u nelagodno mjesto za boravak.

Kako čistiti svoje zrcalo?

Apolonu, bogu koji pročišćava, koji pere, koji oslobađa, iskupljuje (Platon, Kratil) u Delfima je bilo posvećeno proročište na čijem je pročelju pisalo Upoznaj samoga sebe.

To je preduvjet za sva nastojanja koja ćemo poduzeti u smjeru pročišćenja.

Ne prepoznajući što je istinski naše, ljudsko, a što se pridodalo, nećemo znati što je potrebno odstraniti.

Taj se zahtjev prvenstveno odnosi na upoznavanje naših skrivenih potencijala kojima obiluje svako ljudsko biće.

Koje su to ljudske karakteristike koje možemo svakodnevno svjesno izražavati?

Biti pravedan u svojim djelima i umjeren u željama, suosjećati s onima koji pate, izražavati velikodušnost ne očekujući ništa zauzvrat, ustrajati u dobrim djelima, oprostiti i biti milostiv…

Gledaj na svaki susret kao na priliku za pomaganje, ali budi istodobno svjestan da je to i sredstvo za vlastito pročišćavanje. (Sri Ram)

Apolon, bog Sunčeve svjetlosti, još je nazivan Onaj koji svojim strijelama daleko cilja, jer odapinje svoje strijele u potrazi za istinom.

Blizanka mu Artemida, božica šume, Mjeseca i lova, također cilja.

Njezina je budna pažnja u stanju stalne napetosti jer ona lovi – uklanja ono animalno i instinktivno, odvaja loše od dobrog, beskorisno od korisnog…

Poput Pepeljuge, razdvaja žito od kukolja.

Ona je gospodarica životinja jer vlada nagonskim.

Odstrel svega suvišnog simbol je procesa pročišćenja.

Pročišćenja nema bez nutarnje borbe sa samim sobom, svojim lošim navikama, strahovima, nedostacima, fantazijama…

Da bi se lotos, simbol čistoće i mudrosti, u potpunosti otvorio prema Suncu, potrebno mu je prvo probiti se kroz mulj i mutne vode.

Po izlasku, pokazuje svu svoju raskoš i ljepotu.

No, istovremeno, nužno je znati živjeti u zaprljanom svijetu, a ne biti zaprljan.

To ne znači udaljiti se od svijeta, već u sebi pronaći izvor dobrog i lijepog, i pustiti ga da navodnjava sve što mislimo, govorimo, osjećamo i činimo.

Autor: Marta Mihičić