Sve ovo mi se činilo fascinantnim. Nisam bio siguran kako bi prakticiranje Ho’oponoponoa moglo da iscijeli mene, tebe ili mentalno oboljele.

Ali nastavio sam da slušam. Dr. Hew Len je nastavio da objašnjava kako treba da preuzmemo 100% odgovornost za naše živote – bez izuzetaka, bez izgovora.

„Možete li da zamislite situaciju kada bi smo svi znali da smo 100% odgovorni?“ upitao je. „Ja sam sebi prije 10 godina obećao da ću sebe častiti najvećom poslasticom – tako velikom da mi bude muka od nje – ako mi pođe za rukom da makar jedan jedini dan ne prosuđujem nekoga.

To mi nikada nije pošlo za rukom!

Sve duže sam mogao da se suzdržim, ali nikada cijeli dan.“A

Dobro, sada sam shvatio da je i on ljudsko biće.

Mogao sam se pozvati na njegovo priznanje.

Iako sam dosta uradio na sebi, još uvijek sam čangrizao na ljude, ili na situacije za koje bih volio da su drugačiji.

Mnogo sam tolerantniji prema najvećem broju stvari koje dolaze u moj život, ali isto tako sam veoma daleko od toga da volim sve u svakoj situaciji.

„Ali kako to mogu da radim drugim ljudima – kad smo mi 100% odgovorni za probleme? „ upitao je.

„Ako želite riješite problem, radite na sebi. Ako je problem vezan za drugu osobu, na primjer, upitajte se, 'Što se dešava u meni što dovodi do toga da me ta osoba uznemirava?' Ljudi se u vašem životu pojavljuju jedino da bi vas uznemiravali! Ako to znate, tada možete unaprijediti bilo koju situaciju. Kako? To je prosto: Žao mi je zbog bilo čega što se dešava. Molim te oprosti mi’.“

Nastavio je da objašnjava da, ako ste vi maser ili kiropraktičar, a netko dođe kod vas sa bolom u leđima, pitanje koje treba da postavite sebi je,: „Što se dešava unutar mene što se javlja u vidu bolnih leđa kod ovoga čovjeka?“

Ovo je vrtoglavo novi način gledanja na sam život. To vjerojatno djelomično objašnjava kako je Dr. Hew Len mogao liječiti sve te mentalno bolesne kriminalce. On nije radio na njima; on je radio na sebi.

Nastavio je objašnjavati kako smo svi mi u srcu čisti, bez programa, bez sjećanja ili inspiracije. To je nulto stanje. Tu su granice jednake nuli.

Ali tokom života, stječemo programe i sjećanja, gotovo isto kao što neki ljudi dobivaju hunjavicu. Mi nismo loši kada dobijemo hunjavicu, ali moramo da poduzmemo sve što možemo kako bi smo je se riješili. Sa programima je isto. Dobivamo ih. Kada vidimo program kod nekoga drugog, i mi ga imamo također. Način da ga se riješimo je da ga očistimo.

Dr. Hew Len je rekao,: „Postoji način da se riješe problemi i bolesti za svaku osobu koja je voljna da bude 100% odgovorna za kreiranje svog života.

U procesu Ho’oponopono iscjeljivanja kod drevnih Havajaca, individua zahtijeva Ljubav kako bi ispravila greške unutar sebe. Vi kažete, ’Žao mi je. Molim te oprostite mi za sve što se dešava unutar mene, a javlja se kao problem.’ Sama ljubav tada preobražava greške unutar vas koje se manifestiraju kao problem.“

Dodao je, “Ho’oponopono ne vidi svaki problem kao iskušenje, već kao mogućnost. Problem su samo ponovljena sjećanja iz prošlosti koja se pojavljuju da bi nam dala još jednu šansu da gledamo očima ljubavi i da djelujemo iz inspiracije.“

Ponovo sam spriječen da sa vama podijelim detalje sa seminara. Mislim ozbiljno. Morao sam potpisati izjavu o tome. To je uglavnom radi zaštite privatnosti ljudi koji su prisustvovali kursu. Ali mogu vam reći ovo: radi se o potpunom preuzimanju odgovornosti za vaš život.

Znam da ste to čuli i ranije. I ja sam. Ali ne u onolikoj mjeri u kojoj se to prikazuje na ovom kursu. Kompletna odgovornost znači potpuno prihvaćanje svega – čak i ljudi koji se pojave u vašem životu i njihovih problema, jer su njihovi problemi i vaši problemi. Oni su u vašem životu, a ako preuzimate potpunu odgovornost za vlastiti život, tada treba da preuzmete potpunu odgovornost i za ono što oni doživljavaju, također.

Ovo je vrtoglavi koncept. Živjeti ga, znači transformirati vlastiti život kao nikada prije. Ali samo shvatiti ideju o 100% odgovornosti je van granica prihvaćanja većine od nas, bez obzira na koncept.

Ali jedanput kada to prihvatite, sljedeće pitanje je kako da se preobrazite tako da se i ostatak svijeta promijeni, također.

Jedini siguran način je sa „Volim te.“ To je kod koji otključava iscjeljivanje. Ali vi to vidite u sebi, ne u drugima. Njihov problem je vaš problem, upamtite, tako da rad na njima neće pomoći vama. Ne treba liječenje njima; treba vama. Vi treba da iscijelite sebe. Vi ste izvor svih iskustava.

To je suština moderniziranog Ho’oponopono procesa.

Idite naprijed i promišljajte to neko vrijeme.

Dok to radite, ja ću nastaviti da govorim „volim te.“

Jedna od ključnih točaka ovonedeljnog kursa bila je da vi djelujete bilo iz sjećanja, bilo iz inspiracije. Sjećanje je mišljenje; inspiracija je dopuštanje. Većina nas živi iz sjećanja. Mi ih nismo svjesni, jer u suštini i nismo svjesni, točaka.

Prema ovakvom promatranju stvarnosti, Božanstvo šalje poruku odozgo prema dole, u vaš um. Ali ukoliko su u igri sjećanja – što se uglavnom i dešava – nećete moći osjetiti inspiraciju, a kamoli djelovati po njoj. Kao rezultat toga, tada Božanska riječ ne može doprijeti do vas. Previše ste zauzeti bukom koja se odvija u vašoj glavi da bi ste je čuli.

Dr. Hew Len je nacrtao nekoliko ilustracija kako bi pojasnio svoje stanovište (pogledajte dijagram Položaj praznine). Osoba je trougao. On kaže da ste to vi, individua. U njenoj srži nema ničega osim Božanstva. To je nulto stanje gdje su granice nulte.

Inspiraciju ćete dobiti od Božanstva. Inspiracija potiče od Božanstva, dok je sjećanje program u kolektivnom nesvjesnom ljudske vrste. Program je kao vjerovanje, programiranje koje dijelimo sa ostalima kada ga primijetimo u drugima. Naš izazov je da očistimo sve programe tako da se vratimo natrag u nulto stanje, gdje može doprijeti inspiracija.

Dr. Hew Len je potrošio dosta vremena na objašnjavanje kako se sjećanja međusobno dijele. Kada u nekome opazite nešto što vam se ne sviđa, to imate u sebi, isto tako. Vaš posao je da to očistite. Kada to uradite, tada će to napustiti i drugu osobu. U stvari, to će eventualno napustiti i cijeli svijet.

„Jedan od najupornijih programa na svijetu je mržnja žene prema muškarcu.“ Objavio je Dr. Hew Len. „Ja nastavljam sa njegovim čišćenjem, ali to je kao kada čupate korov iz gigantsko velikog polja korova. Svaki pojedinačni korov je kao noga programa. Tako je duboko ukorijenjena mržnja žene prema muškarcu. To moramo voljeti, kako bi mu dopustili da ode.“

Nisam u potpunost shvaćao sve to. To mi je izgledalo kao još jedna model ili mapa svijeta. Svaka psihologija, filozofija i religija imaju jednu mapu. Ja sam zainteresiran za ovu, jer se čini da može pomoći u iscjeljivanju cijele planete. Napokon, ako je Dr. Hew Len mogao liječiti cijelo odjeljenje mentalno bolesnih kriminalaca, što je još moguće?

Ali Dr. Hew Len je istakao da Ho’oponopono nije lak. On zahtijeva posvećenost. „To nije Mc’Donalds pristup životu,“ rekao je. „To nije prozor na prodavaonici brze hrane gdje odmah dobijete to što ste naručili. Bog nije osoba koja prima narudžbe. Morate se stalno fokusirati na čišćenje, čišćenje, čišćenje.“

Ispričao nam je priče o ljudima koji su koristili metodu čišćenja, kako bi uradili ono što su drugi smatrali nemogućim. Jedna od tih priča je bila o inžinjerki koja je radila u NASA i koja je došla njemu zbog problema sa jednom od njihovih raketa.

„S obzirom da je došla meni, pretpostavio sam da sam i ja dio problema.“ Objasnio je Dr. Hew Len. „Zato sam očistio. Rekao sam ’žao mi je’ raketi. Kasnije, kada se inžinjerka vratila, rekla mi je da se raketa sama od sebe popravila tokom leta.“

Da li korištenje ho’oponoponoa utječe na raketu? Dr. Hew Len i inžinjerka misle tako. Razgovarao sam sa njom, i rekla mi je da je nemoguće da raketa ispravi samu sebe. Moralo je da se desi nešto drugo što je po svojoj prirodi spadalo u čuda. Za nju, to je bilo čišćenje uz pomoć Dr. Hew Lena.

Ne mogu reći da sam prihvatio ovu priču, ali također moram priznati da nemam neko drugo objašnjenje za to.

Tokom pauze prišao mi jedan čovjek i rekao, “Postoji jedan famozni internet trgovac sa istim imenom kao i ti.“

Nisam znao da li se šali pa sam rekao, „Zbilja?“

„Da, napisao je mnogo knjiga i piše za spiritualni marketing i o hipnozi. Tip je strava.“

„To sam ja.“ rekao sam.

Gospodin je izgledao veoma zbunjen. Mark Ryan je čuo cijeli razgovor i činilo mu se smiješnim.

Nije važno da li ljudi znaju za moju internet popularnost ili ne, sve dok sam postajao poznat ovdje. Dr. Hew Len mi se toliko puta obratio tokom seminara tako da su ljudi mislili da me izdvaja. Netko je pitao, „Da li si rođak sa Dr. Hew Lenom?“ negirao sam i pitao ga zašto misli da jesam. „Ne znam; samo se čini da se on fokusira na tebe.“

Nikada se nisam osjećao izdvojenim u negativnom smislu. Volim pažnju i smatram da mi to lično pomaže, a Dr. Hew Len je znao da sam ja napisao knjige i imam sajt na internetu. Siguran sam da je dio njega znao da, ako do mene dopre poruka ovoga liječenja, da ću moći da pomognem mnogim ljudima.

U to vrijeme nisam znao da on, inspiriran Božanstvom, priprema mene da postanem guru. Ne guru svijetu; guru samome sebi.