NONOKO I LOPOV

U jednoj brvnari na obronku planine živio je u samoći stari majstor zena po imenu Nonoko.

Jedne noći, dok je Nonoko bio zadubljen u meditaciju, nepoznati čovjek upao je u brvnaru i prijeteći isukanim mačem, zatražio od Nonoka da mu preda sav novac koji ima.

Nonoko se ne prekidajući meditaciju ovako obratio čovjeku: „Sav novac koji imam je u zdjelici na polici. Uzmi ga slobodno, ali ostavi mi pet jena, jer sljedeće nedjelje dolaze mi naplatiti porez.”

Čovjek je ispraznio zdjelicu, ostavio unutra pet jena, a zatim uzeo i dragocjenu vazu sa iste stolice.
„Pripazi na tu vazu“, rekao je Nonoko.

„Prilično je krta i može se slomiti.“

Nepoznati se posljednji put osvrnuo oko sebe, a zatim pošao ka izlazu.

„Nisi rekao hvala“, podsjetio ga je Nonoko.

Čovjek se zahvalio i nestao.

Sutradan je u čitavom selu bila uzbuna.

Mnogi su se žalili da su te noći pokradeni.

Jedan posjetilac je zapazio da Nonoko nema više vazu i upitao ga da li je i on bio žrtva lopova.
„O, ne“, odgovorio je Nonoko.

„Vazu sam dao jednom hodočasniku zajedno sa nešto novca, on mi se zahvalio i otišao.

Bio je prilično simpatičan, mada pomalo nespretan kad vitla mačem.“